oblačno je, hladno, provođeno u iščekivanju.
znam da sam nestrpljiva...
osjećate li se ikad kao da vas na tisuće očiju gleda, procjenjuje, kritizira? kao da vam se samom činjenicom da postojite prišiva neka krivnja daleka i nepoznata?
dosta filozofije.
imaš na čemu biti zahvalna.
tjedan koji će uslijediti bit će težak... jako...
majka mi ide negdje na dan dva...
a ja i seka ostajemo same s bracom... divno...
mali ima tri godine i nemam nikakvog pojma kako da se izborim s njegovim veličanstvom.
badžo se vraća... ines i čoky će doć... jučer sam ga opet raspizdila...
uffffffffffffffffff!!!
ne znam. ne znam. ne znam.
ovo je jako nepovezan post, znam...
nemam s kim pričat, jer je jedina osoba koja pozna i razumije sve moje teme jako jako jako daleko... u češkoj, da se razumimo...
ajme...
...ravno u savu...
još 3-4 dana...
a onda...
buđenje.
ZNAČE LI OVAKVI POSTOVI EVOLUCIJU ILI...???
morat ću napisat jedan prizemljeni...
Post je objavljen 26.10.2007. u 08:01 sati.