A ja to ne volim. Ne volim kada upoznam nekoga i ta osoba se promjeni 500% u roku od godine dana.
Radi se o ženi koja nam vodi ples. Poznajem je još od prije i uvijek je bila super, opuštena, zabavna... a sad je sva neka čudna i totalna mi je tlaka postala ići na ples.
I nije problem ples, obožavam to, ali kad se sjetim da je ona tamo tlaka me uhvati.
Jednostavno nisam u stanju adaptirati se prema promjenama. Pogotovo ne u ovom slučaju gdje se osoba drži visoko i napuhano. Tako se ni ne želim adaptirati. Nikada!
Nemam pojma od kud ta promjena i kako. Oke, žena zna plesati, ipak išla je godinama na privatnu poduku, ali brijem da to nije razlog da se prema nama tako postavlja.
I onda se događa to da je jednom opet ona stara, sve sušer, zezancija i dođem drugi put i već je nosom u oblacima. To me zbunjuje. A ja ne volim biti zbunjena

Izbora nemam. Mogu prestati ići na ples, a to kao totalno nije opcija, jer se super osjećam. Kada plešete trbušni s vremenom osvjestite cijelo tijelo. Kao da znate anatomiju od A do Ž, a to je plus jer počnete voljeti svoje tijelo, baš onakvo kakvo je, sa svim manama i vrlinama.

Nemam pojma... morat ću to nekako prežvakatii ograditi se od toga....
I još jednom sam prekršila pravilo broj jedan ; NE veži se ni za koga i ni za što!!!


Ali zato ostala "pravila" šljakaju. Sad stalno zujim pješice, auto uzimam samo ako baš idem do Petrinje ili frendici na drugi kraj grada.
I zbilja se osjećam kao leptirić

Ono pravilo sa vjžbanjem ujutro baš i ne ide prema planu ali ide. Doma ipak pijem kavu pa onda vježbam na poslu
Prizor je za krepat kada netko uđe a ja radim trbušnjake na stolu
Radim ih na stolu jer se onda mogu više presavinuti preko ruba pa time imam veći napor na same trbušne mišiće a odmah treniram i leđne.

Bit će još na kraju nešto od mene. Možda čak i postanem odgovorna osoba

Da, baš

nemam inspiracije.
vani sunce.... terase kraj kupe.... to vam moram uslikati da vidite..... uživancija... a ja u uredu.....

Ovih par dana kako je sunčano ja stojim kraj prozora i blejim van. I primjetila sam jednu stvar ; Ja sam magnet za kretene i idiote!

Ponekad se pitam da li mi na čelu piše ; Blesavci svih vrsta ujedinite se, tu sam!

Uvijek se nađe neki krelac, alkić i tome slično koji započinje razgovor time zašto sam lagano obučena, da ću se prehladiti ili još jači moroni koji započinju razgovor o vremenu a vide me prvi fucking put u životu!


Odoh van. Ne mogu više te likove durat!
A kako neće na mene naletiti nešto zgodno, pametno, inteligintno i nadasve zanimljivo biće

Svima zahvaljujem na lijepim željama

Eto, prošlo je i to. Sto ljudi me cmakalo jučer E to ne volim! Teksta o mom metru prostora se sjećate

Uglavnom, ukratko; stari je popustio pod pritiskom sestre i okoline (naravno da sam svima rastrubila šta je napravio a ja znam da je riječ jača od mača) i poslao je po Najdražem 500kn.

Naravno, ja ne bi bila ja, da nisam utukla svu lovu još jučer
Sama sebe sam počastila sa dva para hlača (vjerovali ili ne, nisam imala ni jedne, sve same suknje), nekakvim topićem na preklop, sa dugim rukavima i nema veze što sam si iščašila laktove i pala dva puta dok sam ga obukla jer super izgleda kada se savlada dva metra špagice i nekoliko rupica za provlačenje iste (i sve su negdje na predjelu lopatica i leđa).

Kako je dnevna soba prilikom useljenja bila u tematski plavoj boji morala sam nešto promjeniti a najeftinija promjena je bila tepih. Kupila sam jedan lijepi naranđasti, na akciji naravno, sa popustom od 50%.

Sad mi još trebaju presvlake u toj boji za kutnu i samoljepiva tapeta da presvučem regal.
Nisam baš bila najpametnija kada sam useljavala i zaboravila sam činjenicu da meni brzo dosade stvari i da mi apsolutno ništa ne drži interes duže od šest mjeseci. (osim bloga, za čudo božje )

Kako bilo, nema trošenja do idućeg rođendana a kako sam krenula morat ću otvoriti žiro račun i objaviti ga u svim mogućim medijima

Danas moram šljakati čitav dan i nisam baš sretna radi toga. Spava mi se. Prva proljetna kiša radi svoje. Vlažno, ljepljivo i sumorno vrijeme....

A valjda ću preživjeti

Da vas sve virtualno počastim rođendanskom tortom



~ Vještac ostavio na radnom stolu da nađem kad dođem na posao~ Medo moj ~

apdejt ;

Kako sam već rekla, da se stari neće sjetiti roćkasa ispalo je ovako;

Poziv, jucer, oko 17h;

Stari - Zovem da ti čestitam sutrašnji dan!
Ja (podignutih obrva) - Pa onda si to mogao i sutra napraviti. I napraviti to kako treba...khm... znas vec!
Stari - Pa dao sam ti 100kn pa eto neka ti to bude za sutrašnji dan!
Ja - Oke, fala, stvarno nisi trebao!

Par minuta nakon toga stiže poruka od Vještca slijedećeg sadržaja ; "Sreo sam ti starog. Kaže da si ga zvala da mu kažeš koji je sutra dan. A ja ga gledam i mislim; koji si ti kreten!

Ja vracam poruku slijedećeg sadržaja ; Ma jok. On je mene zvao da mi čestita sutrašnji dan i da me podsjeti da sam dobila 100kn koje su mi poklon.

Vještac ; E baš je kreten!

Ja ; Ma šta mi napriča?!?!?!

Ma nitko nema staroga kao ja! Babo dragi, svaka ti čast! Šta si čovjek može više u životu poželjeti!?!?

Činjenicu da je ponedeljak ublažilo je cvrkutanje ptičica, sunce, toplina.... Jedan od rariteta u mom životu al eto desilo se ; Ustala sam bez da me je Vještac natezao za noge dva sata i još bitnije, ustala sam se dobre volje

Sviđaju mi se ove promjene na blogu, smajlići i tekst u boji a ja volim smajliće i tekstove u boji. Ne volim boje na sebi

Ovo je u skladu sa mojim promjenama, sve ostaje isto ali uz neka mala veselja.
Promjena br. 1 ; Idem pješice na posao, u grad itd.itd. Živim u centru grada, do posla realno gledajući, imam nekih 10-tak minuta, ma i manje, do prve trgovine 5, do mame 3, do samog centra 13 minuta, sve to pješice a svejedno sam svuda išla autom! Kako reče mam vještica ; Ljenost je nagora bolest!
Ali i to ćemo promjeniti

Promjena br.2 : Potrudit ću se da više kuham i da se više posvetim kući i Vještcu nego samim izlascima i kafenisanju po čitavo popodne i u skladu s time, pokušat ću biti malo odgovornija što se tiče obaveza

Mislim da bi to za ovaj tjedan bilo sve. Idem malim koracima. Ako zagazim previše opet neću ništa napraviti po običaju

Idem malo gledati kroz prozor i tugaljivo cviliti. Malo mi teško pada što moram biti u uredu a vani je predivno vrijeme...al šta češ.... treba platu zaraditi

~ Ima li tko da proda vilicu za Kawasaki zzr 600? Za novu nemam ni izbliza ~

Sinoć sam se opet sjetila the Njega. Tj. on se sjetio mene. Valjda zato što mi se bliži rođendan koji mi neće čestitati. Ja njemu njegov hoću. Zašto? Nemam blagog pojma.
Ponekad maštam kako bi bilo dobro ne osjećati ništa. Da ne osjećam svaku njegovu misao, svaki njegov osjećaj.
S njim sam saznala šta znači slomljeno srce. Do tada je to bila samo fraza. A onda sam osjetila bol. I osjećam je svaki put iznova. I sinoć. Pritisak u prsima. Krckanje. Neopisiva tuga.

Materijalna ljubav je puno bolja od duhovne ljubavi. Materijalne ljubavi se možeš odreći. Duhovna te uvijek prati u stopu.

Rekli su mi da je prava ljubav ona kada znaš voljenu osobu pustiti. "Ne veži se ni za koga i ni za što".
To boli. To je teško. Ljudi ne znaju pustiti. Ja ne znam pustiti. Kako? Kad god pomisli na mene, uvijek me stegne u prsima a suze mi same krenu. A definicija kaže da je suza reakcija tijela na prejake osjećaje.

Da...osjećaji.... može li se to iskorjeniti? Odstraniti operativnim putem? Heh, to bi bilo dobro....

Znam da vas zbunjujem... jučer sam pisala o vjenčanju, o Vještcu, sada opet nešto novo....
Nije novo. To je stara rana. Moj križ. Moje odricanje. Moj privatni pakao.
Kao da je oduvijek tu. Kao da ga prenosim iz života u život i uvijek jednako boli.

U ovom životu Vještac je moj suputnik. Moje drugo ja. Ja sam njegovo drugo ja. Nadopunjavamo se na svim sferama.

Ali The On je napravio prazninu koju nitko ne može ispuniti. Čak ni ja sama. On je kao srebrna nit boli na ovom putovanju zvanom život...

Tražila sam jučer neki alat u ormaru i da bi došla do najobičnijeg čekića morala sam prvo istrpati otprilike jedno 28 torbi svih veličina, oblika i ne tako puno boja. Sve su pretežno crne.
Onda sam se malo zamislila i palo mi je na pamet; koji je jarac sa nama ženama da moramo kupovati torbe kao da su neophodne za normalan život?
A još veći fenomen od toga mi je sadržaj ženske torbe

Krenimo od najvećih ; u njima ćete obično naći četku za kosu i češalj, lak za kosu i još dva-tri proizvoda za koje ni mi same nismo sigurne čemu služe ali ih vucaramo naokolo onako, za svaki slučaj.
Onda šminka otprilike dva tri pudera, nekoliko maskara, olovaka za oči, usta, razne četkice za nanošenje istih, sjenila komada pet, pola ih se već rasulo, ali i dalje ih vucaramo, rumenila, sjalila, ruževi i još sto čuda. A realno koristimo samo tri stvari; puder, maskaru i sjajilo. Nije mi jasno čemu vučemo kompletnu "ratnu spremu"

Nadalje u veliki, ženskim torbama se još može naći ; rokovnik, knjiga, pet olovaka od kojih ni jedna ne radi, punjač za mobitel, flasteri, gumice za kosu,nešto nakita na dnu torbe, mobitel, žvake kojima je istekao rok trajanja,cigarete, dva upaljača od kojih jedan ima plina ali je kremen ispao i jedan bez plina ali ima kremen, kutija šibica u slučaju da ona dva upaljača zakažu, još jedna četka u slučaju da nam ona prva zakaže, četkica za zube, manje pakovanje kaladonta, papirnate maramice,maramice za ruke, intimne maramice, dva tri uloška i more tampona, bunt ključeva od kojih pola nema vrata koja otključavaju ali mi ih i dalje nižemo jer se nikada ne zna, naočale za sunce moraju biti u torbi čak i kada kiša pada, nekoliko stvari kojima ne znamo ni svrhu ni kako su se našle unutra ali ih ipak vucaramo okolo!
Izgled velike torbe; kao da selimo na južni pol i sve što imamo u kući vučemo na ramenu
Izgled žene sa takvom torbom; kronično nakrivljena kičma na suprotnu stranu od onog ramena na kojem se nosi torba

Srednje torbe ; sve navedeno osim što izbacimo veću četku za kosu i knjigu.
Izgled žene s takvom torbom ; panika na licu i manično popravljanje frizure! Nema one jedne četke i to već stvara osjećaj nesigurnosti

Male torbe; sve navedeno osim što je izbačen punjač ali je još naguran parfem.
Igled torbe; iz aviona se vidi da je pretrpana, napeta po svim šavovima, a ako dobro oslušnete čut ćete kako pucaju šavovi
Izgled žene koja nosi torbu; panično okretanje dok hoda ulicom, stalno ima dojam da joj je nešto ispalo van

A ja? Imam tu istu urođenu manu kao i sve ostale žene s time da sam ja sada na rehabilitaciji i odvikavanju od vucaranja kofera sa sobom

Dok sam vukla veliku u njoj je obavezno bila šminka, četka, mali ručnik, četkica za zube, kaladont i konac za zube (ja sam pušač ), rezervna maica (ako je za doručak bio jogurt onda mi je jako potrebna), mobitel, punjač, rokovnik, planer, zipo, benzin za zipo i kremenčići, knjiga ili dve, rune, tarot, visak, maramice za ruke, intimne maramice, žvake koje nikada nisam žvakala, krema za ruke,prafem il dva, krema za skidanje razmazane šminke, discman, par cd-a, fotić, kablovinje od fotića, usb stick, prazni cd-i, par lakova za nokte u slučaju da se čarape poderu pa se treba zalakirati bunt ključeva, mala bočica fiziološke otopine, flasteri i sto papira, brojeva moba i inih stvari koje su misterioznim putem došle u moju torbu.

Sada imam manju torbu, kockastog oblika sa dva vanjska đepa a u njoj se nalazi ; knjiga o runama (mali format) rune, tarot, cigarete, upaljač, mobitel, žvake, planer, šminka (u daleko manjem broju) i dalje onih sto papira prenešenih iz prve torbe, olovka koja vjerovatno ne radi, špangice za kosu, gumica za kosu, papirnate maramice sa printom paje patka (ukrala bratu ) discman, fotić, ključevi, šumeće tablete željeza + C vitamin, šumeće tablete jabučnog octa kojima je istekao rok trajanja, visak i mislim da bi to bilo to

Suprotno muškarcima koji nose sve ono što može stati u jedan đep mi žene imamo potrebu da vucaramo pola stana sa nama. Zašto? Čemu?
Mislim da si taj fenomen nikada neću moći objasniti

Još točno sedam dana do rođendana!
Godinu sam starija, ne baš puno pametnija
I dalje se dam nasanjkati i povjerovati kako ljudi misle ono što kažu. A uvijek iznova saznajem da to nije tako. Ljudi su dvolični, frustrirani i to liječe na krivim ljudima....
But, nevermind... Vrijeme je predobro da bi me danas bilo šta žderalo. Roćkas se bliži a ja ne mogu žicati Ipod od dragog jer je počeo odsluživati civilni vojni rok i do kraja ljeta smo sa financijama na "vi"....

Ali živo me zanima kako će to zamjeniti. On je nekako čudan.... nije romantičan, nisam ni ja. Ne padam na one ljigave ispade ljubavi, prenemaganja i inih stvari što idu uz to. Ali ja ne bi bila ja kada ne bi nešto očekivala A to, vjerujte mi na riječ, nikada nije dobro. Uglavnom, imam sedam dana da se natjeram da ne očekujem jer bi u suprotnom moglo biti gadnog kokodakanja i nabrajanja

A najviše od svega me zanima moj stari. Prvo; hoće li se uopće sjetiti rođendana, a za to su male šanse
A drugo; hoće li se sjetiti kupiti nešto ili dati lovu. Inače je stari bolesno pun para a škrt kao svi bračani i škoti zajedno. Ma čak i više od toga

Većine roćkasa se nije sjetio, ali zato je poslao ružu za dan žena (?!?)
Za jedan od mogućih 25 me je odveo u Mađarsku, kao da odaberem robu, a on plaća. Zašto Mađarska? Pa sve je jeftino
I šta se desilo? Ja nakupovala što stvari, nakon tri tjedna otišla na operaciju stopala, udebljala se od mjesec dana ležanja i podjelila robicu jer je bila nova i bilo mi je totalno glupo da trune u ormaru a ima je tko nositi! Eto, otišlo po nabavnoj cijeni!

Vidjet ćemo kako će proći ove godine. Hoće li zaboraviti kao i uvijek, ili će se sjetiti pa ću ja od čistog šoka opet završiti na operacione!

I još jedno pitanj; zašto su stavili ove smajlije kada se ne vide u tekstu?!?!?

Iliti Ostara ili ti proslava dolaska proljeća. Buđenje prirode, jačanje energija, sunce, endorfin, sreća .
Moram li vam sta više pisati? Hehe, sunce je izašlo, dani su topliji, što odgovara čak i meni koja i nisam neki ljubitelj sunca....ali onog ljetnog....nije bitno.... gubim se.... malkoc sam postala hiperaktivna [rofl]

Ajmo ispočetka :
Ostara - vrijeme nove vatre. Na današnji dan svjetlost i tama su u savršenoj harmoniji. Ali svjetlost lagano preuzima vladavinu i jača nad tamom. Sunce jača i samim time predstavlja period rasta i plodnosti.

Malo povjesti ; sam Uskrs je nastao iz ovog paganskog običaja. Božica Eostre je vladarica ovog blagdana. Prema običaju su joj ljudi nudili kekse i obojena jaja kako bi dobili njezin blagoslov da im godina bude plodna. Životinja posvećena njoj je bila zec. Bjeli zec. Čak se i vjerovalo da preuzima formu bijelog zeca i pojavljuje se među ljudima.

Nekada se dan počinjao tradicionalnim doručkom od pevica,jaja i kuhane šunke a kasnije su se farbala jaja isključivo sa biljkama.

Za one koji kao i ja rade oltar, kao pozdrav Majci prirodi, onda trebate u drvenu posudu staviti zemlje i u nju staviti sjeme neke biljke, nije bitno koje. Svijeće koje palimo su svjetlo zelene boje, a oltar možete ukrasiti i proljetnim biljem.
Kristali za ovaj blagdan su lapis lazuli, gorski kristal, ružičnjak (rosenkvarc), amazonit.

Navečer se pale ljubičaste svijeće i mirisni štapići pačulija i s time se opraštate od duhova zime i pozdravljate nadolazeće duhove proljeća.

Vrijeme je idealno za sve rituale i rad na karijeri, odnosima s drugima, ljubavnim odnosima, za razvijanje novih ideja, prikupljanju nadolazeće energije, zdravlju, sreći i postizanju ciljeva.

To bi ukratko bilo to [zubo]. O ovoj temi će moja draga Ursue napisati puno više i detaljnije pa koga zanima magično se prebacite na njezin blog, samo jedan magični klik miša i tamo ste [yes]

A možete i uživati u danu [zubo] OStavite svoje limene ljubimce doma neka pavaju a vi šetajte, vozite bicikle, uživajte u mirisu proljeća i pričajte sa leptirićima, oni su zanimljivi vjesnici nadolazećeg vremena [yes]

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
samo kratki apdejt ; bila čitav dan vani i vjerovali ili ne, moje bijelo aristokratsko lice je crveno - uspjela sam lagano izgoriti! grrrrrrrrrrrr

Kada počnete sa meditacijom s vremenom sve više uviđate svoje mane ili da kažem glupost.
Tako sam i ja kroz neko vrijeme igranja same sa sobom shvatila da sam nesposobna izjaviti saučešće. Je, malo glupo i još malo više nepristojno. Ali u tom trenutku ja ne mogu procjediti tu kratku rečenicu kroz zube. Ja nemam problema sa smrću, ako vam je to palo na pamet, dapače, meni je to sasvim normalna stvar kao i rođenje. Naravno, bude mi žao kada netko mlad strada nasilnom smrću ili tako nekakva shema, ali mi nisu jasni ljudi koji oplakuju pokojnike koji su umrli od starosti i normalnom prirodnom smrću.
To je onaj trenutak kada trebam reći "žao mi je" ili "primite moje saučešće" a ja kao da mi se usne zaljepe.
Susjedu još dan danas nisam to rekla iako je stara sova (o mrtvima sve najbolje) umrla prije 5-6 godina.
Jednostavno ne osjećam potrebu. Mama vještica se pjeni kao da je netko sapuna sa pričama tipa "nisam te tako odgojila" i ne shvaća me. A ja unatoč odgoju nemam potrebu žaliti za ženom koja je umrla u 90 i nekoj godini i čiji je najveći strah prije smrti bio šta će se dogoditi sa devizama koje je furala u grudnjaku. Mislim da je par dana se borila sa smrću jer nije htjela umrijeti i riskirati da netko izvadi te pare.....
Bila je još masa takvih primjera a izdvojit ću samo jedan kada je umrla baka od mojih frenodva. Inače je baka bila super bakica i zbilja su je svi voljeli. I jednog dana je išla po drva, sjela na stepenice i tako umrla. Malo bad način ali šta je tu je. E sad, sprovod. Na takvim događajima se ja držim po strani, negdje otprilike na samom kraju pa još tri koraka u rikverc da se slučajno ne dovedem u situaciju da izreknem one famozne riječi. E u ovom slučaju je bila masa mama, tata, prijatelja koji su se složili da me odguraju unutra, tamo gdje stoji ljes, kraj njih rodbina, a najbitnija su četiri unuka poredana kraj ljesa i njima treba izjaviti saučešće.
Mama vještica je išla iza mene i na svako usporavanje bi me mlatnula torbicom ili uštipnula da krenem prema naprijed.
Ne znam točno ni kako ni zašto je došlo do vrtnje u glavi, treskavice i totalne nemogućnosti otvaranja vilice. Njih četvorica gledaju u mene, ja bljedim, probija me znoj, stara me odozada lupka i gurka i sve što sam uspjela procjediti je zvučalo otprilike ovako ; prmtemojesušćsćseeifetk i crta van!
To je bio zadnji sprovod na kojem sam bila prisutna.
Operacija me je spasila od sprovoda bake mog najdražeg Vještca ali ne i od telefoskog poziva svekrve u kojem je ridala, gušila se, jecala i nešto mumljala. Točno sam znala šta je u pitanju ali sam se bezobrazno pravila grbava i pokušavala izbjeći da mi uopće kaže. Ne moram vam reći da me i sad peče savjest radi toga.... Ali i sad izbjegavam razgovore i spominjanje bake jer se žena jednostavno rasplače a to mi je još gore od onoga sa izjavom....
Sad se već pitam jesam li ispala mami dok sam bila mala i pala na glavu?!?! Moram ovo provjeriti :))
Provjereno; nisam joj ispala ali sam je uspjela naživcirati! :)) Opet!!!

Dokazano je da je grljenje i maženje zdravo. Potiče pojačanu proizvodnju serotonina, koji pri ulasku u krv stvara osjećaj sreće. Svi volimo biti sretni i zdravi :)
Ali mi nije jasna potreba ljudi koje ne poznajem ili koje jedva poznajem da mi se utrpaju u zagrljaj, da mi daju pusu, da me dirkaju, da me drže za ruku općenito da svojom pojavom siluju moj prostor?!?!

Moj prostor je metar oko mene i u tom prostoru volim samo one osobe koje su meni drage, kao npr. vještac, nekih par dobrih prijatelja, moj brat itd.itd.

Čak ne volim ni da mi se starci trpaju u taj prostor. Ne volim da me cmaču cure koje sam upoznala prije dan-dva-tri, ne volim da me diraju po ramenima muskarci koje ne poznajem i čije su mi higijenske navike totalno nepoznate! Ne želim ni pomisliti da je bio na wc-u, nije oprao ruke i onda me dira po licu! Toliko mi se to gadi da ne znam da li bi sebe zalila solnom kiselinom ili njega! Brrrrr fujjjj....

Ili npr. red u banci ili pošti. Uđete unutra, već stoji kilometar smrdljivaca, stanete uredno metar iza njega da se ne ugušite kad odjednom osjetite vruć dah na vratu, začinjen lukom, čevapima i ranojutarnjom lozom, okrenete glavu a on se nacereka i pokaže da je zadnji put prao zube kada je išao na kontrolu zapošljavanje, prije nekih 55 godina! Od ovoga vrlo lako mogu pasti i u nesvijest. Onda se lagano odmaknete, približite se smrdljivcu ispred vas a onaj lukoćevapovski vas prati u milimetar!
Ja obično planem nakon 10-tak minuta i krajnnje neljubazno prosikćem da se odmakne od mene na šta dobijem poglede pune čuđenja, u stilu "ju, kako je ova današnja mladež neodgojena"!
Da, jesam, neodgojena sam jer ne želim na guzici 60 godina staru, smrdljivu olupinu od čovjeka.
Jako je malo onih pristojnih, koji u javnim gužvama poštuju vaš prostor i ne nameću se u njega....

A povod ovoj priči je taj da već mjesec dana me zaustavlja žena, neka, ne poznajem je, kad idem na posao. Obično skikne "pa boooookkkkk, pa kkaaaakoooo siiiiiii?" i onda krene sa grljenjem, cmakanjem, komentarima kako mi fino miriši krema na licu i koju koristim.....
A ja već mjesec dana zblenuto stojim, gledam u nju, smješkam se i uporno se pokušavam sjetiti tko je, bezuspješno naravno.
Malo mi je bad pitati tko i kog jarca hoće od mene..... Možda smo se i upoznale ali ne sjećam se da smo postale tako bliske da ona svako jutro ima potrebu vješati se po meni......

Fina se prašina digla na blogu i oko njega. I neka je. Sada se mogu vaditi koliko hoće sa nebuloznim izjavama ali šteta je već počinjena. Prvo bi trebalo poduzeti nekakve sankcije protiv one novinarke koja je onako subjektivno napravila prvi prilog. O čemu si ti draga učila na fakultetu? Ako ga uopće imaš! Zar te nisu učili da svaka kovanica ima dvije strane?
Radi ovakvih ispaštaju i onih nekoliko kvalitetnih novinara, koji vjerovatno baš radi toga i ne mogu dobiti posao.
Zaključak; živimo u državi gdje je glavno jedno pravilo ; Što manje znam pametnija sam, što sam manje sposobna veće su šanse da dobijem dobar posao! Užas!

A vi dragi profesori? Gdje ste vi učili pedagogiju? U Tunguziji sa dva majmuna? Niste čuli za metodu razgovora? Niste li mogli prvo pokušati razgovarati sa tim učenicima? Vidjeti gdje je počelo i u čemu je problem? Najlakše je nekome upisati ukor pred isključenje! To može svatko polupismen! Treba biti pedagog! To je ono, što vama, dragi moji profesori, kronično fali! Treba vas sve odreda ponovo poslati na fakultete. Da naučite šta znači biti dobar pedagog kada već do sada niste naučili šta znači biti čovjek!

A klinci? Isti kao i svi drugi, kao sva djeca ovog svijeta! Kada imaš 14 godina misliš da si najpametniji, da ti nitko ništa ne može i guraš! Guraš i siluješ da vidiš do kuda možeš, gdje su granice.
Svi smo mi bili takvi, svi smo mi u toj dobi ljude djelili na glup i pametan, zgodan i ružan.
U tim godinama smo svi imali kriterije koji su bili blaga strava ili bi bilo bolje da kažem; nisu postojali nikakvi kriteriji. Svi smo mi očekivali da se svijet prilagodi nama, a ne mi njemu.

Zar vi dragi profesori ne znate bolje od ukora? Ne znate usmjeriti tu djecu, da tu silnu energiju koriste na kreativnije načine? Zaboravljate da ste i vi bili tinejđeri i da ste imali ista glupava razmišljanja kao i današnja djeca?
Znam da bi vam odgovarao gestapovski način rada; ubiti svaku misao u mladoj glavi, a kod onih kod kojih ne uspijete jednostavno ih izbaciti iz škole? Ne vjerujem ni da bi onda bili zadovoljni. Našli bi vi načina da gunđate i bunite se!

Male plaće kažete? E pa trebalo bi vas plaćati prema učinkovitosti pa bi tek onda saznali šta znači pojam "mala plaća"! Vi ste dragi moji svi i previše plaćeni. Prevelike su plaće za užase koje provodite. Previše dobijate a ništa ne dajete.

Svaka čast izuzetcima. Njih je u mojih 16 godina školovanja bilo daleko premalo. Svega ih nekoliko mogu izdvojiti, stanu svi na prste jedne ruke. Ali i danas ih mogu imenovati, pohvaliti da su prvo bili ljudi, pa pedagozi a tek onda učitelji. Vjerujem da negdje postoji još nekolicina takvih.....
Znali su kako raditi sa djecom jer nikada nisu zaboravili da su i sami bili djeca. Mogu čak i reći da su oni jedni od rijetkih odraslih ljudi koji i dalje njeguju dijete u sebi.



Možda je baš to ono što vama fali. Dijete unutar vas! Najlakše je potegnuti za nekim strogim kaznama. Malo je teže stati i razmisliti kako da ih shvatite. Kako da im se približite i na taj način ih usmjerite na kreativan i pozitivan put!

Problem je dragi moji u vama, profesorima, a ne u tinejđerima!

Još jučer sam počela sa hrvatskim novinarima, danas ću izgleda nastaviti....
Ono na dnevniku sinoć je bila krajnost gluposti hrvatskih novinara, a o samoj politici i školstvu da i ne pričam. To dvoje ionako kod nas nikada nije funkcioniralo.
Prvo, naprave prilog bez da pitaju sve strane. Oni su jednostavno opisali blog, kome, zašto i čemu, a psihološki profil blogera je dao prištavi klinac od 15 godina! Halo?!?!?! Pa on još ne zna gdje je šupalj ali na hrtu je netko zaključio da je to dijete dovoljno dobro da daje psihološki profil koji btw. zvuči ovako; " to su osobe koje nemaju privatnog života pa se okreću blogu a trebali bi se okretati prema društvu"!!!!
HALO!?!? To nam kaže dijete-štreber koji vjerovatno slobodno vrijeme provodi u svojoj sobi slažući makete ili puzzle!

Profesori - prema mom, sad već povelikom iskustvu, 80% profesora,učitelja i ine bagre su psihotično-neurotični bolesnici koji, istina, pripradaju u institucije, ali ne u škole, već u LUDNICE!!!!
Od kud njima pravo da daju ukore, opomene i negativne ocjene samo zato što djeca imaju SVOJE mišljenje!!! Zar je škola postala mjesto gdje treba djetetu isprati mozak a ne ga potaknuti da samostalno funkcionira! I ja bi trebala ostati ovdje, povećati natalitet i jednog dana dati svoje dijete u ruke tim bolesnicima?!?! No Fucking Way!
Ova država je postala mjesto gdje samo budalasti stranci imaju perverznu želju da ovdje borave!

A političari! Uf, da mi je pola sata sa onim zatucanim kretenom ministrom pa da ga pitam koji kreten je njemu dao ovlasti za zatvara blogove jer je neko dijete se drznulo pa reklo svoje mišljenje!
E pa dragi gospodine ministru, meni se sve čini da mi postajemo stanovnici države u kojoj vlada netolerancija prema slobodnom mišljenju i pravu govora!!!

I oni nama govore o ulasku u EU, o napretku, o 21. stoljeću!!!
Pa mi smo još uvijek u srednjem fucking vijeku gdje su ljudi radili da plate porez (vidite li šablonu) i gdje su morali biti kuš inače bi bili kamenovani, razapeti na mučila ili obješeni na glavnom trgu za primjer drugima (vidite li šablonu)!!!

Očito je da nismo daleko od toga kada će maknuti spomenik Jelačiću i umjesto njega postaviti one klade sramote gdje će vezati svakoga tko se drzne pa pokaže da ima svoje mišljenje o nečemu ili nekome!
PA TI SAD IMAJ SVOJE MIŠLJENJE!!!!!

Gdje god pogledam svi samo piskaraju o miloševiću, dori i verziji iste u srbiji!
Ne znam šta se po tom pitanju ima pisati; što se tiče miloševića - neka je riknuo! Jedno čudovište manje, sad ih ima još milion koji trebaju riknuti!
A dora....eh... pa već i vrapci na grani kraj mog prozora znaju da kvalitetni muzičari i umjetnici koji nešto znače ne nastupaju na nečemu kao što je dora. Dakle, čemu pričati o tome?!?! O sheverini???? Pa zna se da žena poduzima krajnje očajne korake da bi ostala poznata široj javnosti. Nekada je to bilo smiješno, a sada je već krajnje jadno.... i to je to! Eto vam novinari! Sve je rečeno u nekoliko rečenica! Krajnje je vrijeme da čitamo o pametnijim ili manje pametnijim stvarima ali samo da se ne ponavljaju!
A u našim medijima se sve ponavlja! Tri dana slušamo o jednom te istom bombašu samoubojici, na naredna tri se nitko ne osvrće, pet dana nas filaju izjavom carle del ponte, kao da me zaboli šta ona misli o smrti već navedenog smrada itd.itd.itd.....

Damn! Ovo prelazi u nekakvo protestno pismo protiv naših novinara! Ajmo malo o drugim temama....

Zanimljivo mi je da su na stranici lovefilm.com za najsexipilniju filmsku scenu izabrali onu iz filma Tajnica gdje šef pod redovito spanka svoju tajnicu! Za neupućene, spankanje = udaranje rukom (ili nečim trećim) po guzi različitim intenzitetima :)))
Ako niste pogledali film, toplo vam preporučam, film je odličan :) spaljen, neobičan a opet običan, jednostavno dobar, da ne trkeljam previše ; pogledajte film ;))

Kad smo već kod toga, bilo je puno kvazišokiranih, k`o fol tako finih, moralnih i jošhrpasranjanajednommjestu koji su se našli uvrijeđenima, povrijeđenima, šokiranima, frapiranima, posramljenima itd.itd.itd. jer kako se može, u jednom moralnom, katoličkom svijetu takvo nešto smatrati sexy?!?! E pa dragi moralni , katolički svijete u kojem su btw. vaši predstavnici najveći pedofili, to je sexy i postoji jednostavno medicinsko objašnjenje;
Blagim udaranjem po stražnjici dolazi do prokrvljenja žila i žilica što povećava osjet u donjem dijelu tijela, a samim time i povećava užitak! Eto! Toliko o "prljavim i bludnim" radnjama :)) Uglavnom, preporučam svima ;)

Naravno, malo i o nezaobilaznoj temi; vremenu! Hehehe, kaže majka vještica, da kada sam se ja rodila, da je snijeg bio do koljena, dana 28.03. Izgleda da će se povijest ponoviti :))

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
mali apdejt o novostima;
svim ovisnicima o kvarcanju, umjetnim pomagalima od kojih im koža izgleda prljavo, kroničnim potrošačima betakarotena ne bi li potamnili - bijela koža je opet IN :))
furajte se na geisha look :) tamna kosa, crvena usta i tuš na očima - aristokratska bjelina :)
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Konačno sam ulovila malo vremena da odahnem od svih gluposti oko mene, obaveza, dodvoravanja starcima itd.itd. Postala sam ful umorna od svoje obitelji. Totalni kaos. Tražim nekoga tko ide u recimo Irsku da se utrpam kao slijepi putnik. Ja nabavljam kofer tako da neće biti brige oko mene :)

Da vas ne davim pričama kako je moj stari nenormalan čovjek koji ne može prežaliti što nikada nije imao sina, samo ću vam reći da me je ovaj put natjerao na polaganje vozačkog.
Što samo po sebi ne bi bilo čudno da se radi o motoru ili autu. Ali to je stari riješio odavno. Sa 16 me je posalo polagati za motor, što je rezultiralo konstantnim svađama u narednih par godina jer se meni svidjelo biti bajkerica. Problem je bio razbijanje sa motora, kazne i druženje sa (citiram) "sumnjivim ljudima".
Sa 17 i pol me sprašio da polažem za auto. Oke, to čovjeku uvijek treba. Ali mi baš i nisu trebala pametovanja o kako se vozi, vozačkoj kulturi, "ne smiješ ljudima pokazivati srednji prst" itd.itd.
A da moj život ne bi bio nimalo lakši naravno da se babo pobrinuo da godinu dana preljevam iz šupljeg u prazno i završim školovanje za instruktora vožnje.
To je bilo prije sedam godina i još se svađamo oko toga što ja NEĆU da radim taj posao. Nisam nikakav pedagog, ne volim ponavljati jednu te istu stvar sto puta, nemam živaca kada me netko drugi vozi i to je to. Nema toga što bi me natjeralo da ja nekoga učim voziti.
Tako da i dalje slušam priče kako sam ja ovakva i onakva i kako da neću da radim taj posao. On ga je radio 30 godina i bla bla bla bla bla.

Daljnje zagorčavanje života je to što sam morala i polagati za kamion i prikolicu! Ono, bas cool! Mo`š si mislit! Ne znam šta mi je bilo bolje; vožnja u martama! Ili smotati puni sa dugim noktima! Jeeeaaaahhh :)

Pitate se zašto nisam odbila. Zato jer je sa starim luđakom lakše da prešutiš i obaviš to nego da ti kljuca po mozgu narednih deset godina kako je on htio uložiti u svoje dijete, jer nikada ne znaš šta će ti u životu zatrebati i bla bla bla bla. Boooorrriiiinnnnnnnnnnnggggggggggg

I tako sam ja baš pomislila kako je sa svim tim sranjima gotovo, kako sam ispunila sve što je želio (za svog sina). Ali ne! Prije dva tjedna zvrca mob, zove stari i kaže ; "Sutra ujutro moraš ići izvadit lječničko, upisana si za to i to, tu i tu"! WTF?!?!?
Al ajd, opet ja linijom manjeg otpora, ili kakogoddasetokaže i odem, obavim lječničko,javim se u aš, štrebam,položim testove itd.itd.

A ovo je odmah i odgovor gdje sam bila protekla dva tjedna, kako sam gubila vrijeme i zašto baš i nisam provodila dane pred kompom, onako kako sam navikla :))

Vozila sam autobus! Točnije rečeno, učila sam voziti. Par stvari koje naučiš odmah pri prvom dolasku;
* bus ne možeš voziti u suknji.
* bus ne možeš voziti u martama
* ne mozeš sačuvati duge nokte dok izbjegavaš pješake i druga vozila!

Ako ste vidjeli nekakvu luđakinju kako juri 20km/h kroz zagreb, psuje i trubi, ne zna držati pravac i vrišti svaki put kada prolazi tramvaj kraj busa ; e to sam bila JA!

Instruktora sam dovela na rub živčanog sloma, istraumatizirala gro vozača oko mene, naučila držati pravac, napila se sa instruktorom u nedelju ujutro (?!?), počela manje psovasti i trubiti, prestala naglo kočiti, skužila semafore u zagrebu što je btw. perverzno! Svakih 150 metara semafor?!?! BOlesno!

Ali... da ne pomislite da sam nesposobna :) jučer sam položila i to od prve :)

Sad bi bilo dobro da bacimo okladu kakvo će mi stari opet sranje smisliti da me malo muči. K´o nije dugo :)
Šta vi mislite?

Koja glupost! Stalno štekaju serveri, stalno ovo, stalno ono ali ovo sa postovima je zbilja previše!!!! I ne, neću ih kopirati iz arhive!
Ne volim kopirati, ne volim pisati u wordu, ne volim planirati blog i ponavljati se!
Svi postovi su napisani na relaciji glava-blogeditor i zato me sve to ljuti!!!!!!

Ali ajd, neću se žderati. Previše mi to utječe na želudac onda večeram devet gastala i kutiju soda bikarbone :)))

Da se pohvalim, dragi se sjetio da je danas dan žena iliti po starome 8. mart :)) pa me je na stolu dočekalo cvijeće. Prekrasan aranžmančić sa orhidejom. Iako ja sumnjam da ga je mama na to podsjetila :)) ali nema veze, iznenađenje je bilo više nego ugodno

E pa drage moje čitateljice ; SRETAN VAM DAN ŽENA

JESU MI BAS SVE MORALI RAZBUCATI?!?!?!?! nema postova od 20.02. :(((((