Konačno sam ulovila malo vremena da odahnem od svih gluposti oko mene, obaveza, dodvoravanja starcima itd.itd. Postala sam ful umorna od svoje obitelji. Totalni kaos. Tražim nekoga tko ide u recimo Irsku da se utrpam kao slijepi putnik. Ja nabavljam kofer tako da neće biti brige oko mene :)

Da vas ne davim pričama kako je moj stari nenormalan čovjek koji ne može prežaliti što nikada nije imao sina, samo ću vam reći da me je ovaj put natjerao na polaganje vozačkog.
Što samo po sebi ne bi bilo čudno da se radi o motoru ili autu. Ali to je stari riješio odavno. Sa 16 me je posalo polagati za motor, što je rezultiralo konstantnim svađama u narednih par godina jer se meni svidjelo biti bajkerica. Problem je bio razbijanje sa motora, kazne i druženje sa (citiram) "sumnjivim ljudima".
Sa 17 i pol me sprašio da polažem za auto. Oke, to čovjeku uvijek treba. Ali mi baš i nisu trebala pametovanja o kako se vozi, vozačkoj kulturi, "ne smiješ ljudima pokazivati srednji prst" itd.itd.
A da moj život ne bi bio nimalo lakši naravno da se babo pobrinuo da godinu dana preljevam iz šupljeg u prazno i završim školovanje za instruktora vožnje.
To je bilo prije sedam godina i još se svađamo oko toga što ja NEĆU da radim taj posao. Nisam nikakav pedagog, ne volim ponavljati jednu te istu stvar sto puta, nemam živaca kada me netko drugi vozi i to je to. Nema toga što bi me natjeralo da ja nekoga učim voziti.
Tako da i dalje slušam priče kako sam ja ovakva i onakva i kako da neću da radim taj posao. On ga je radio 30 godina i bla bla bla bla bla.

Daljnje zagorčavanje života je to što sam morala i polagati za kamion i prikolicu! Ono, bas cool! Mo`š si mislit! Ne znam šta mi je bilo bolje; vožnja u martama! Ili smotati puni sa dugim noktima! Jeeeaaaahhh :)

Pitate se zašto nisam odbila. Zato jer je sa starim luđakom lakše da prešutiš i obaviš to nego da ti kljuca po mozgu narednih deset godina kako je on htio uložiti u svoje dijete, jer nikada ne znaš šta će ti u životu zatrebati i bla bla bla bla. Boooorrriiiinnnnnnnnnnnggggggggggg

I tako sam ja baš pomislila kako je sa svim tim sranjima gotovo, kako sam ispunila sve što je želio (za svog sina). Ali ne! Prije dva tjedna zvrca mob, zove stari i kaže ; "Sutra ujutro moraš ići izvadit lječničko, upisana si za to i to, tu i tu"! WTF?!?!?
Al ajd, opet ja linijom manjeg otpora, ili kakogoddasetokaže i odem, obavim lječničko,javim se u aš, štrebam,položim testove itd.itd.

A ovo je odmah i odgovor gdje sam bila protekla dva tjedna, kako sam gubila vrijeme i zašto baš i nisam provodila dane pred kompom, onako kako sam navikla :))

Vozila sam autobus! Točnije rečeno, učila sam voziti. Par stvari koje naučiš odmah pri prvom dolasku;
* bus ne možeš voziti u suknji.
* bus ne možeš voziti u martama
* ne mozeš sačuvati duge nokte dok izbjegavaš pješake i druga vozila!

Ako ste vidjeli nekakvu luđakinju kako juri 20km/h kroz zagreb, psuje i trubi, ne zna držati pravac i vrišti svaki put kada prolazi tramvaj kraj busa ; e to sam bila JA!

Instruktora sam dovela na rub živčanog sloma, istraumatizirala gro vozača oko mene, naučila držati pravac, napila se sa instruktorom u nedelju ujutro (?!?), počela manje psovasti i trubiti, prestala naglo kočiti, skužila semafore u zagrebu što je btw. perverzno! Svakih 150 metara semafor?!?! BOlesno!

Ali... da ne pomislite da sam nesposobna :) jučer sam položila i to od prve :)

Sad bi bilo dobro da bacimo okladu kakvo će mi stari opet sranje smisliti da me malo muči. K´o nije dugo :)
Šta vi mislite?