|
A ja to ne volim. Ne volim kada upoznam nekoga i ta osoba se promjeni 500% u roku od godine dana.
Radi se o ženi koja nam vodi ples. Poznajem je još od prije i uvijek je bila super, opuštena, zabavna... a sad je sva neka čudna i totalna mi je tlaka postala ići na ples.
I nije problem ples, obožavam to, ali kad se sjetim da je ona tamo tlaka me uhvati.
Jednostavno nisam u stanju adaptirati se prema promjenama. Pogotovo ne u ovom slučaju gdje se osoba drži visoko i napuhano. Tako se ni ne želim adaptirati. Nikada!
Nemam pojma od kud ta promjena i kako. Oke, žena zna plesati, ipak išla je godinama na privatnu poduku, ali brijem da to nije razlog da se prema nama tako postavlja.
I onda se događa to da je jednom opet ona stara, sve sušer, zezancija i dođem drugi put i već je nosom u oblacima. To me zbunjuje. A ja ne volim biti zbunjena 
Izbora nemam. Mogu prestati ići na ples, a to kao totalno nije opcija, jer se super osjećam. Kada plešete trbušni s vremenom osvjestite cijelo tijelo. Kao da znate anatomiju od A do Ž, a to je plus jer počnete voljeti svoje tijelo, baš onakvo kakvo je, sa svim manama i vrlinama.
Nemam pojma... morat ću to nekako prežvakatii ograditi se od toga....
I još jednom sam prekršila pravilo broj jedan ; NE veži se ni za koga i ni za što!!!
Ali zato ostala "pravila" šljakaju. Sad stalno zujim pješice, auto uzimam samo ako baš idem do Petrinje ili frendici na drugi kraj grada.
I zbilja se osjećam kao leptirić  
Ono pravilo sa vjžbanjem ujutro baš i ne ide prema planu ali ide. Doma ipak pijem kavu pa onda vježbam na poslu 
Prizor je za krepat kada netko uđe a ja radim trbušnjake na stolu 
Radim ih na stolu jer se onda mogu više presavinuti preko ruba pa time imam veći napor na same trbušne mišiće a odmah treniram i leđne.
Bit će još na kraju nešto od mene. Možda čak i postanem odgovorna osoba   
Da, baš  
|