Marketing
Fina se prašina digla na blogu i oko njega. I neka je. Sada se mogu vaditi koliko hoće sa nebuloznim izjavama ali šteta je već počinjena. Prvo bi trebalo poduzeti nekakve sankcije protiv one novinarke koja je onako subjektivno napravila prvi prilog. O čemu si ti draga učila na fakultetu? Ako ga uopće imaš! Zar te nisu učili da svaka kovanica ima dvije strane?
Radi ovakvih ispaštaju i onih nekoliko kvalitetnih novinara, koji vjerovatno baš radi toga i ne mogu dobiti posao.
Zaključak; živimo u državi gdje je glavno jedno pravilo ; Što manje znam pametnija sam, što sam manje sposobna veće su šanse da dobijem dobar posao! Užas!
A vi dragi profesori? Gdje ste vi učili pedagogiju? U Tunguziji sa dva majmuna? Niste čuli za metodu razgovora? Niste li mogli prvo pokušati razgovarati sa tim učenicima? Vidjeti gdje je počelo i u čemu je problem? Najlakše je nekome upisati ukor pred isključenje! To može svatko polupismen! Treba biti pedagog! To je ono, što vama, dragi moji profesori, kronično fali! Treba vas sve odreda ponovo poslati na fakultete. Da naučite šta znači biti dobar pedagog kada već do sada niste naučili šta znači biti čovjek!
A klinci? Isti kao i svi drugi, kao sva djeca ovog svijeta! Kada imaš 14 godina misliš da si najpametniji, da ti nitko ništa ne može i guraš! Guraš i siluješ da vidiš do kuda možeš, gdje su granice.
Svi smo mi bili takvi, svi smo mi u toj dobi ljude djelili na glup i pametan, zgodan i ružan.
U tim godinama smo svi imali kriterije koji su bili blaga strava ili bi bilo bolje da kažem; nisu postojali nikakvi kriteriji. Svi smo mi očekivali da se svijet prilagodi nama, a ne mi njemu.
Zar vi dragi profesori ne znate bolje od ukora? Ne znate usmjeriti tu djecu, da tu silnu energiju koriste na kreativnije načine? Zaboravljate da ste i vi bili tinejđeri i da ste imali ista glupava razmišljanja kao i današnja djeca?
Znam da bi vam odgovarao gestapovski način rada; ubiti svaku misao u mladoj glavi, a kod onih kod kojih ne uspijete jednostavno ih izbaciti iz škole? Ne vjerujem ni da bi onda bili zadovoljni. Našli bi vi načina da gunđate i bunite se!
Male plaće kažete? E pa trebalo bi vas plaćati prema učinkovitosti pa bi tek onda saznali šta znači pojam "mala plaća"! Vi ste dragi moji svi i previše plaćeni. Prevelike su plaće za užase koje provodite. Previše dobijate a ništa ne dajete.
Svaka čast izuzetcima. Njih je u mojih 16 godina školovanja bilo daleko premalo. Svega ih nekoliko mogu izdvojiti, stanu svi na prste jedne ruke. Ali i danas ih mogu imenovati, pohvaliti da su prvo bili ljudi, pa pedagozi a tek onda učitelji. Vjerujem da negdje postoji još nekolicina takvih.....
Znali su kako raditi sa djecom jer nikada nisu zaboravili da su i sami bili djeca. Mogu čak i reći da su oni jedni od rijetkih odraslih ljudi koji i dalje njeguju dijete u sebi.
Možda je baš to ono što vama fali. Dijete unutar vas! Najlakše je potegnuti za nekim strogim kaznama. Malo je teže stati i razmisliti kako da ih shvatite. Kako da im se približite i na taj način ih usmjerite na kreativan i pozitivan put!
Problem je dragi moji u vama, profesorima, a ne u tinejđerima!
Post je objavljen 15.03.2006. u 09:27 sati.