U ime Miss Izbora

U zemlji gdje ljudi nemaju novih ideja, novih programa, izbori dobivaju oni koji se više svide ljudima. Koji su im više lijepi, imaju dvoje djece i psa, vole zemlju i žele pomoći gladnima u Africi, baš kao prave missice.

Ako nitko od političara ne zna riješiti glavne probleme koji nas muče, niti ih detektirati, tada ih razlikujemo po drugim stvarima. Je li domoljub, bogoljub, homoljub ili možda istroljub.

Mi biramo ljude koji nam se više sviđaju, koji će nas možda i dalje osiromašivati, ali barem imaju gard domoljuba, ili proeuropsko lice, koji su za moral i čovjeka ili su možda za pravdu i pitaju se gdje je nestao čovjek, baš kao i mi.
Mi biramo miss izbora, da nas predstavlja u svijetu i širi ljubav i demokraciju.

A svaka missica uz to što želi pomoći gladnima u Africi, ima i neke posebnosti. Jedna voli dom, druga životinje, treća kuhati...

Pošto smo u krizi, a ove naše missice ne rade ništa da je odagnaju, mi smo ih se zasitili i tražimo nova lica. nove missice.
Nove, nepotrošene, neiskvarene, baš kao na pravom izboru za miss. Hoćemo mlado meso, bolje i novije i još neviđene cice i guzice koje žele pomoći gladnima u Africi.
(A znate zašto pričaju toliko o gladnima u Africi? Da ne bi morali pričati o gladnima u njihovoj zemlji, u njihovu susjedstvu?)

Živcira me kad ljudi inzistiraju na novim licima, nepotrošenim. Kao da je to garant ičega? Samo dobijemo novu missicu koja radi iste bezvezne gluposti.
Glupe i praznoglave budaletine.

Ali najbolje mi je tko se kandidira za nove missice. Sve neki ružni, stari, ćelavi muškarci. E neš mi ti novih lica. Prije par godina je to bio don Ivan Grubišić s pričama o moralu i čovjeku. Stari pop, pravi dašak mladosti i svježine.
A tek ovaj Nikica Gabrić, proljetni pupoljak svibanjski.
Pa je onda novo lice bio i Baldasar u Splitu. I bio je novo lice, ali iza njega u glavi skoro ništa nova. Samo se malo korigiralo izgled lica, u glavi je sve posloženo kao i prije. A to je i cilj, je li?

I naravno sva ta nova lica, nova missice otkrivaju svoje rješenje za gladne u Africi.
Otkrivaju nam da smo turistička destinacija. Baš mi je super kad se ljudi sjete nečeg novog. Npr. da bi se mogli osloniti na turizam. A kad tek čujem priče o zelenoj i plavoj Hrvatskoj poludim od sreće.
Tako je! Trebaju nam nova lica koja bi pomagala gladnima u Africi i otkrivala turizam.
Pred očima mi je onda samo jedna slika, ona slavna Otona Ivekovića "Dolazak Missica na Jadran" ili tako nekako.

A što drugo i očekivati od naših missica. Znate i sami kako se uspinje u političkoj hijerarhiji. Najprije počinješ od lokalnih izbora za miss, pa regionalni i onda nakraju nacionalni. Posao missice je da šuti i prošetava se pred očima komisije koja odlučuje koja missica je perspektivna i može napredovati. U komisiji su uglavnom ugledni gospodarstvenici, intelektualci i političari, važne javne ličnosti.
Posao missice je da šuti i odgovara samo kad je se nešto pita.
A kad je se pita mora dati ispravan odgovor o tome kao želi pomoći gladnima u Africi i kako traži čovjeka. Ili jednostavno kaže "ic o kej" ili "pipl mast trast as".

I sve je to lijepo dok te naše missice ne dođu na čelo države i moraju donositi važne i teške odluke, a sve što su do tada naučile jest sviđati se nadređenima u komisiji za izbor miss, slušati ih, prošetavari se po zabavama, šutjeti ili govoriti "ic o kej" ili nešto o gladnima u Africi.

Sad dolazi pravi problem, jer za voditi državu nije dovoljno biti miss. Sad nema komisije koja te pita pitanja na koja znaš što reći. Sad se ne moraš samo sviđati ljudima. Sad tvoje odluke imaju posljedice na sve građane zemlje. Gledaš kako se privreda urušava, a jedino što na to imaš reći jest "Ic o kej."