Život je zajednica čovika i mora

Glazbena za početak: Arsen Dedić - Doplovit će Rex

Kad gledam malo oko sebe sve više mi se stvarnost čini nestvarnom , realno nerealnim, korisno beskorisnim, lijepo ružnim, veliko malim.
Slušam i ne vjerujem što sve ljudi govore, nekad ne vjerujem ni kakve gluparije sam znam izgovoriti (svako malo sam sebe iznenadim).
Kad je toliko važnih stvari oko nas i moramo se svrstavati oko važnih tema, svak uglavnom drži monolog. Nema tu puno mjesta za mene, priključujem se pokretu nestvrsanih i bježim u svijet knjige, poezije, mašte.

A tamo ono što me zadnje vrijeme velikim dijelom preokupira je ideja o bibliobrodu. Brodu knjižnici koji obilazi otoke i ljudima donosi knjige i goste što pišu knjige ili pričaju o njima ili rade predstave prema predlošcima iz knjiga.

Umjesto spajanja otoka s kopnom ja bih spajao otoke s knjigom, otok s otokom, pisce s čitateljima, ljude s maštom.
Umjesto turista i njihovih novčanika, na otoke bi dovodio ljude s njihovim knjigama, idejama, snovima.

Nije važno samo da se otoke povezuje s kopnom. To dovodi do ideje da je život negdje drugdje, na kopnu, i da može doći samo s kopna. Uostalom, čemu toliki napor da se poveže jedno mjesto bez posla i perspektive s drugim mjestom bez posla i perspektive. Drugačje veze nam trebaju.

Kakva je to ideja da su stranci tu samo da donose eure, ne valja kad tako gledamo ljude, mogu nam dati i puno više i vrijednije od novca, a i mi njima možemo dati više od klape i pljeskavice, masline i apartmana.


A ne bi bibliobrod bila loša ideja. Umjesto mnoštva knjižnica ili mjesta bez knjižnica mogli bi imati jednu pokretnu koja bi dolazila u mjesto.
Brod bi mogao imati i kabine za goste. Tu bi bogli boraviti npr. glumci koji bi onda po mjestima djeci i odraslima davali predstave, ili oni koji bi održavali predavanja, gosti pisci. Slično kao što u gradskim kulturnim ustanovama imamo.

Otočka mjesta uglavnom imaju i nekakve društvene prostorije gdje bi se te predstave i predavanja mogla održavati. Često je veliki problem doći na otok, naći mjesto za prespavati, dovući opremu ili neku izložbu umjetnina. Ovako bi jednim brodom lako mogli do mnogih mjesta dovesti i ljude i stvari.

A mogao bi i dio kabina na brodu služiti i za iznajmljivanje gostima za lagani kruzing od otoka do otoka i to kroz cijelu godinu. Tako bi se i pokrio dio troškova i smanjla mogućnost da broda nestane zbog nedostatka sredstava za kulturu.
Dio bih izdvojio i za predstavljanje i prodaju otočkih proizvoda tako da se ljudi malo povežu, da vide što se sve radi na drugim otocima.
Ono što se može proizvesti na jednom otoku vjerojatno može i na drugom, a i ono što ljude na jednom otoku zanima vjerojatno će zanimati i na drugim otocima.
To bi po meni bilo dobro jer u mjesta i otoci dosta slabo povezani jedni s drugima i često niti ne znamo što se sve događa na susjednom otoku.

A kad smo kod knjiga i mašte i brodova tu se uvik sitin Arsena i one njegove pisme

Brod s mojim imenom

Kad me u vreći s topovskom kuglom
spustite u bezdan, u vodu
nek ne nosi ulica moje ime
dajte ga nekom brodu

pa da nastavim one pruge
koje sam činio prije
po bezimenim uvalama
Srednje Dalmacije

Neka tuda vječno luta
i nikad sidro ne spušta
brod s mojim imenom
kao prokleta duša

Boljima dajte aleje
i dajte trgove njima
ja ne mogu zamisliti - više
nikada na Kornatima

Nek ima ime moje
trabakul, tender, bracera
važno mi je da plovim
važna mi je nevera

i da mi pokazuju pute
u beskraju i tmici
moji mrtvi prijatelji -
danas svjetionici.

I uvijek sam mislio kakav bi to bio brod, pa mi se čini da bi jedan s knjigama bilo baš prava ideja. Neka nosi knjige ljudima kad već trgove i aleje prepušta "boljima" od sebe. Takav brod, takav spomenik ne treba čuvati policija, niti će divljaci na njega trošiti novce.
Spomenik što nosi knjige? Spaja otok s knjigom? Ljude sa znanjem? Brod da plovi među našim otocima, a nije megajahta pa što je to?

Naravno, to je nešto beskorisno, neučinkovito, neprofitno. Oko ideje bibliobroda se ljudi neće poklati, niti će organizirati stožere, referendume i prosvjede i baš zato mi se ideja sviđa.

Za kraj opet glazbene i to dvije.

Eric Serra - Virigin Islands (from The Big Blue Soundtrack)

Arsen Dedic - Jedrima oko svijeta (glavna tema)