22
ponedjeljak
travanj
2013
Zaštitimo naše deponije i obogatimo Jadran krupnim otpadom.
Povodom Dana planeta Zemlje
ZAŠTITIMO NAŠE DEPONIJE
Vidmo da su se neprijatelji prirode urotili protiv deponija, svi bi ih sanirali, zatvrali, otvarali spalionice. Sad kad su pozatvarali tvornice sad bi i deponije pozatvarali!
A što je s brigom za bioraznolikost? Koliko bogatstva i bioraznolikosti imamo na prosječnom deponiju! Muhe, bakterije, galebovi, štakori, psi lutalice.... Koliko je tako bogatija priroda! Na mjestu gdje je nekad bila bezvezna ledina s dva leptira i zecom sad imamo izobilje života.
Zašto ljubitelji priode ne istraže više ta bogatstva života, to izobilje života, cijeli jedan ekosistem.
Umjesto deponija oni bi spalionice, sve spaliti, pretvoriti u otrovni dim i ostatke sagorenih stvari koje onda treba nehdje sakriti.
Zašto ne prihvatimo i volimo prirodu koja se i s nama i bez nas nekako snalazi. U kojoj se život stvara i rađa i u nejneočekivanijim mjestima.
Zašto? Samo zato jer mislimo da bi nama mogli deponiji škoditi? Zato jer smatramo da nas ugrožavaju deponije pa ih onda moramo uništiti?
Kao što smo brojna staništa i biljne i životinjske vrste doveli do uništenja zbog svoje sebičnosti tako i sad čim smo vidjeli da priroda može i bez nas i da se život stvara ma koliko ga mi uništavali, mi odmah želimo uništiti i deponije.
Sve što nije pod ljudskom kontrolom treba uništiti. Zato i imamo nacionalne parkove, ne da priroda živi svoj život već da je imamo pod kontrolom, da drugo možemo slobodno uništavati i da se ne osjećamo tjeskobno jer dio prirode živi svoj život, a da ga mi ne kontroliramo, iskorištavamo i uništavamo. Pustiti šumu da živi bez zaštite je bezveze, treba ili posjeći ili zaštititi. glavno je da je kontroliramo.
Isto je i s deponijima, ne možemo ih kontrolirati pa ih treba uništiti!
Recimo ne sanaciji deponija! Čuvajmo naše deponije i zaštitimo ih!
OBOGATIMO JADRAN KRUPNIM OTPADOM
A što reći o onim divljacima što rone i vade krupni otpad iz našeg Jadrana? Taman kad podmorje prihvati npr. neku staru krntiju i pretvori je u stanište za ribe, alge, morske trave, sebični čovjek ga vadi van. Što krupni otpad škodi moru? Ništa!
Ako se za njega zakači mreža poderati će je i tako spasiti mnoge ribe. Krupni otpad stvara zaštitu i sklonište za mnoge ribe i rakove, na njima rastu alge i trave. Krupni otpad funkcionira kao morski greben, on je umjetni morski greben i stvara uvjete za bogatiji žvot u moru.
Umjesto da ga se vadi, u more treba bacati krupni otpad.
Ono što treba paziti jest da neke kemikalije ne bacamo skupa s tim otpadom u more, a auto olupinu ili stari špaher će more prihvatiti i od njega napraviti novo stanište za živi svijet.
A što reći o "čuvarima prirode", koliko nafte su potrošili da izvade dom nekoj ribici i olakšaju koćarima da mrežama uništavau morsko dno?
Genijalci!
I tu je problem što čovjek ne podnosi da priroda može i bez njega i da će što god napravi ostati živjeti i razvijati se. To je ono nepodnošljivo. Ne da ćemo mi živeti bez prirode nego da priroda može živjeti i bez nas.
Sačuvajmo Jadran i obogatimo ga! Bacimo špaher u more!
magarac nadasve
komentiraj (4) * ispiši * #
20
subota
travanj
2013
Glupo je znati
Mladi mudroslov Luka Leopoldović koji je postao predstavik učenika u Nacionalnom vijeću učenika RH nas je prije desetak dana u Jutarnjem listu poučio da ne ne treba gnjaviti s činjenicama kad imamo google pa tamo lako nađemo podatke.
To mi je baš super, dođeš kod doktora i kažeš da te nešto probada u križima, a doktor kaže nema problema sad ću utipkati u google da vidimo što kaže.
A zamisli tek veselja u operacijskoj sali, "sestro skalpel"-kaže doktor.
"skalpel, samo da ukucam u google pa da vidim što je to" - odgovori sestra.
Pa onda pitaš Sanadera otkud mu toliko bogatstvo, a oni lijepo kaže da se ne moraš zamarati činjenicama, bitno je da stekneš vještine. Pa ćeš postati bogat kao i on.
I kad izađeš na izbore ne treba nikakve činjenice znati, treba samo usvojiti vještinu izlaska na biračko mjesto i pravilnog zaokruživanja. Zato se puno ljudi uzrujalo, zbog malog izlaska na izbore. Pa to je jednostavna vještina, od birača se i ne traži ništa drugo nego da izvrši tu naučenu vještinu izlaženja na izbore i zaokruživanja glasačkih listića. Bespotrebno zamaranje činjenicama dovodi do slabog odaziva i neuspjeha demokratskih procesa.
Onda je taj isti mudroslov rekao da želi izabrati da uči samo što on želi, samo što njega zanima, da se ne želi gnjaviti biolgijom i kemijom.
Dakle treba odgajati generacije samoživih ignoranata koje ne zanimaju činjenice i koji se žele baviti samo onime što njih zanima, a za drugo baš ih briga. Zašto bi se netko bavio politikom ili ekonomskim sustavom ako ga ne zanima. Ako nekoga ne zanima što drugi ostaju bez posla i ne znaju kako će dalje to nije njegova briga on voli informatiku.
Živili mladi samoživi sebični autisti!
A ako kažem da je on sroljo kojeg bi istriskao da ga vidim i ako se požali na tretman, reći ću da je trisketina moj izbor i da me ne zanimaju činjenice o njemu niti njegova informatika.
Znanja moraju biti široka i moraju uključivati ljude u zajednicu i širiti obzore, a ne da se odgajaju seronje koje zanima samo ono što oni vole. Uostalom, kako znaš što bi te sve moglo zanimati ako ne vidiš i ne učiš. Mislim, neš mi ti zrele i izgrađene osobe. Mulac srednjoškolac.
Naravno sve je to dio velike akcije Jutarnjeg lista, "Glupo je cool".
U sklopu nje je i laprdanje o potrebi za spajanjem predmeta ili barem njihovim ukidanjem. I to se naravno spajaju i ukidaju matematika, fizika, kemija biologija.
Božesačuvaj da bi glazbeni i likovni spojili ili da se ukinu zdravstveni i građanski odgoj.
Ne! Mi živimo u tehnološkom svijetu! Znanje je moć! Ne trebaju nam ovi iz društvenih znanosti nego su prirodne znanosti prava stvar. Zato i treba kresati matematiku i bilologiju i fiziku.
A onda i ta priča o vještinama i činjenicama. ko ne treba nam bubanje činjenica nego usvahanje vještina.
Meni je to uvijek izgledalo nekako povezano. Kako ćeš steći neku vještinu ako ne znaš činjenice kojima bi trebao baratati? Kako ćeš znati činjenice ako ne usvajaš i nekakave veštine, za početak memoriranja, discipliniranog rada? To dvoje je povezano i ne znam zašto se odvaja.
Uostalom, zašto ne bi pričali obratno?
Trebaju učiti činjenice, što će im vještine. Imamo toliko strojeva koji umjesto nas rade i ne treba nam vještina, već činjenice. Treba znati što staviti u stroj da dobijemo proizvod.
Recimo kruh, ne trebaš znati ni mijesiti ni išta drugo, trebaš znati činjenice. Koliko brašna, vode, kvasca, soli, aditiva i drugog ide da dobiješ onu jedinstvenu kreaturu sačinjenu od kore ispunjene zrakom.
Knjigovođa treba znati činjenice, kompjuter će sam izvoditi računske operacije. Udio PDV-a u proizvodu može i program kompjutora izračunati, ali kako lagalno izmuljati da se plati manje poreza za to je ipak potrebno neke činjenice znati.
Što se tiče školskih knjiga, pa ne trebaju dica cijelu knjigu napamet naučiti. Bilo bi dobro naučiti izdvajati bitno od nebitnog. Dosta se toga shvaća iz konteksta. iz dužeg teksta ne naučiš samo činjenice već ih se tako postavlja u neki kontrekst, imaš priču koja ti pomaže shvati i naučiti nove stvar. Ako stanjujemo knjige i stavljamo samo ono bitno i reduciramo ih na osnovne stvari, "ne zamaramo činjenicama", tek tada se sve pretvara u mehaničko bubanje napamet.
Recimo nove riječi engleskog možeš učiti iz lekcije s tekstom u koji će te riječi biti uklopljene i gdje se i iz konteksta da dosta toga shvatiti, povezati staro s novim.
A možemo i samo "bitne" stvari staviti. staviš 10 novih riječi koje treba naučiti i tako se oslobodi tereta djecu, i knjiga je tanja i djeca uče samo bitno, samo napamet i van konteksta i povezivanja.
komentiraj (9) * ispiši * #
