Zaštitimo naše deponije i obogatimo Jadran krupnim otpadom.

Povodom Dana planeta Zemlje

ZAŠTITIMO NAŠE DEPONIJE

Vidmo da su se neprijatelji prirode urotili protiv deponija, svi bi ih sanirali, zatvrali, otvarali spalionice. Sad kad su pozatvarali tvornice sad bi i deponije pozatvarali!

A što je s brigom za bioraznolikost? Koliko bogatstva i bioraznolikosti imamo na prosječnom deponiju! Muhe, bakterije, galebovi, štakori, psi lutalice.... Koliko je tako bogatija priroda! Na mjestu gdje je nekad bila bezvezna ledina s dva leptira i zecom sad imamo izobilje života.

Zašto ljubitelji priode ne istraže više ta bogatstva života, to izobilje života, cijeli jedan ekosistem.
Umjesto deponija oni bi spalionice, sve spaliti, pretvoriti u otrovni dim i ostatke sagorenih stvari koje onda treba nehdje sakriti.

Zašto ne prihvatimo i volimo prirodu koja se i s nama i bez nas nekako snalazi. U kojoj se život stvara i rađa i u nejneočekivanijim mjestima.
Zašto? Samo zato jer mislimo da bi nama mogli deponiji škoditi? Zato jer smatramo da nas ugrožavaju deponije pa ih onda moramo uništiti?

Kao što smo brojna staništa i biljne i životinjske vrste doveli do uništenja zbog svoje sebičnosti tako i sad čim smo vidjeli da priroda može i bez nas i da se život stvara ma koliko ga mi uništavali, mi odmah želimo uništiti i deponije.
Sve što nije pod ljudskom kontrolom treba uništiti. Zato i imamo nacionalne parkove, ne da priroda živi svoj život već da je imamo pod kontrolom, da drugo možemo slobodno uništavati i da se ne osjećamo tjeskobno jer dio prirode živi svoj život, a da ga mi ne kontroliramo, iskorištavamo i uništavamo. Pustiti šumu da živi bez zaštite je bezveze, treba ili posjeći ili zaštititi. glavno je da je kontroliramo.

Isto je i s deponijima, ne možemo ih kontrolirati pa ih treba uništiti!

Recimo ne sanaciji deponija! Čuvajmo naše deponije i zaštitimo ih!

OBOGATIMO JADRAN KRUPNIM OTPADOM

A što reći o onim divljacima što rone i vade krupni otpad iz našeg Jadrana? Taman kad podmorje prihvati npr. neku staru krntiju i pretvori je u stanište za ribe, alge, morske trave, sebični čovjek ga vadi van. Što krupni otpad škodi moru? Ništa!

Ako se za njega zakači mreža poderati će je i tako spasiti mnoge ribe. Krupni otpad stvara zaštitu i sklonište za mnoge ribe i rakove, na njima rastu alge i trave. Krupni otpad funkcionira kao morski greben, on je umjetni morski greben i stvara uvjete za bogatiji žvot u moru.

Umjesto da ga se vadi, u more treba bacati krupni otpad.
Ono što treba paziti jest da neke kemikalije ne bacamo skupa s tim otpadom u more, a auto olupinu ili stari špaher će more prihvatiti i od njega napraviti novo stanište za živi svijet.

A što reći o "čuvarima prirode", koliko nafte su potrošili da izvade dom nekoj ribici i olakšaju koćarima da mrežama uništavau morsko dno?
Genijalci!

I tu je problem što čovjek ne podnosi da priroda može i bez njega i da će što god napravi ostati živjeti i razvijati se. To je ono nepodnošljivo. Ne da ćemo mi živeti bez prirode nego da priroda može živjeti i bez nas.

Sačuvajmo Jadran i obogatimo ga! Bacimo špaher u more!

magarac nadasve