Povodom Dana planeta Zemlje
ZAŠTITIMO NAŠE DEPONIJE
Vidmo da su se neprijatelji prirode urotili protiv deponija, svi bi ih sanirali, zatvrali, otvarali spalionice. Sad kad su pozatvarali tvornice sad bi i deponije pozatvarali!
A što je s brigom za bioraznolikost? Koliko bogatstva i bioraznolikosti imamo na prosječnom deponiju! Muhe, bakterije, galebovi, štakori, psi lutalice.... Koliko je tako bogatija priroda! Na mjestu gdje je nekad bila bezvezna ledina s dva leptira i zecom sad imamo izobilje života.
Zašto ljubitelji priode ne istraže više ta bogatstva života, to izobilje života, cijeli jedan ekosistem.
Umjesto deponija oni bi spalionice, sve spaliti, pretvoriti u otrovni dim i ostatke sagorenih stvari koje onda treba nehdje sakriti.
Zašto ne prihvatimo i volimo prirodu koja se i s nama i bez nas nekako snalazi. U kojoj se život stvara i rađa i u nejneočekivanijim mjestima.
Zašto? Samo zato jer mislimo da bi nama mogli deponiji škoditi? Zato jer smatramo da nas ugrožavaju deponije pa ih onda moramo uništiti?
Kao što smo brojna staništa i biljne i životinjske vrste doveli do uništenja zbog svoje sebičnosti tako i sad čim smo vidjeli da priroda može i bez nas i da se život stvara ma koliko ga mi uništavali, mi odmah želimo uništiti i deponije.
Sve što nije pod ljudskom kontrolom treba uništiti. Zato i imamo nacionalne parkove, ne da priroda živi svoj život već da je imamo pod kontrolom, da drugo možemo slobodno uništavati i da se ne osjećamo tjeskobno jer dio prirode živi svoj život, a da ga mi ne kontroliramo, iskorištavamo i uništavamo. Pustiti šumu da živi bez zaštite je bezveze, treba ili posjeći ili zaštititi. glavno je da je kontroliramo.
Isto je i s deponijima, ne možemo ih kontrolirati pa ih treba uništiti!
Recimo ne sanaciji deponija! Čuvajmo naše deponije i zaštitimo ih!
OBOGATIMO JADRAN KRUPNIM OTPADOM
A što reći o onim divljacima što rone i vade krupni otpad iz našeg Jadrana? Taman kad podmorje prihvati npr. neku staru krntiju i pretvori je u stanište za ribe, alge, morske trave, sebični čovjek ga vadi van. Što krupni otpad škodi moru? Ništa!
Ako se za njega zakači mreža poderati će je i tako spasiti mnoge ribe. Krupni otpad stvara zaštitu i sklonište za mnoge ribe i rakove, na njima rastu alge i trave. Krupni otpad funkcionira kao morski greben, on je umjetni morski greben i stvara uvjete za bogatiji žvot u moru.
Umjesto da ga se vadi, u more treba bacati krupni otpad.
Ono što treba paziti jest da neke kemikalije ne bacamo skupa s tim otpadom u more, a auto olupinu ili stari špaher će more prihvatiti i od njega napraviti novo stanište za živi svijet.
A što reći o "čuvarima prirode", koliko nafte su potrošili da izvade dom nekoj ribici i olakšaju koćarima da mrežama uništavau morsko dno?
Genijalci!
I tu je problem što čovjek ne podnosi da priroda može i bez njega i da će što god napravi ostati živjeti i razvijati se. To je ono nepodnošljivo. Ne da ćemo mi živeti bez prirode nego da priroda može živjeti i bez nas.
Sačuvajmo Jadran i obogatimo ga! Bacimo špaher u more!
magarac nadasve
Post je objavljen 22.04.2013. u 08:40 sati.