Porez na drugi bubreg

Hrvatska je siromašna zemlja prepuna bubrega. Ljudi se žale da su siromašni, a skoro svi imaju po dva bubrega. To stanje je vjerojatno ostatak socijalističkog mentaliteta kad su svi mislili da mogu imati po dva bubrega. Zato je prošli sustav i propao, moramo prihvatiti tržište i tržišne uvjete kao najbolju regulativu.

Ne treba imati ništa protiv toga da ljudi imaju po dva bubrega, ali tko želi imati dva bubrega neka to i plati. Ljudi mogu funkcionirati i s jednim bubregom, a ako netko želi imati dva neka plati.
Uvažavamo to što čovjeku treba bubreg i zato bi prvi bubreg bio oslobođen poreza, ali na drugi bi trebalo platiti porez. Recimo u visini 2% tržišne vrijednosti bubrega.
Neka je bubreg na tržištu košta 10 000 eura, 2% bi bilo 200 eura godišnje, oko 1500 kuna.

1500 kn puta 4 200 000 je nekih 6,3 mlrd. kuna što bi uvelike pomoglo punjenju državnog proračuna, a moglo bi se smanjiti i poreze na rad i rasteretiti poduzetnike.
To bi i pokrenulo tržište bubrega, koji je sad mrtvi kapital koji imamo. Ljudi bi ih prodalvali, a ne sebično držali u sebi. S obzirom da u svijetu postoji potražnja za bubrezima, mogli bi pokrenuti i izvoz i tako smanjiti vanjskotrgovinski deficit i nadoknaditi smanjenje izvoza prouzročeno smanjenim izvozom brodova te drugih proizvoda poput onih DINE petrokemije.

Porez na drugi bubreg bi donio i mnoge benefite zdravstvu. Zbog veće ponude bubrega i pokretanja tržišta bubrega, možda čak i buze bubrega(BUBREX) cijena bubrega bi pala što bi smanjilo toškove zdravstva, a prestala bi i potreba za besplatnim doniranjem bubrega.
Jer svi znamo da ono što je besplatno sigurno ne vrijedi i nije kvalitetno, a mi želimo da naši građani s transplantiranim bubrezima imaju kvalitetne bubrege, a ne ove bezvezne besplatne.

Uzor nam može biti Indija koja je brzorastuća ekonomija i ima razvijeno tržište bubrega, ljudi tamo dolaze po novi bubreg, i tako se pokreće ekonomija, a zašto mi to ne bi mogli napraviti i tako pokrenuti zdravstveni turizam. http://www.bhmagazin.com/svijet/14281-qkad-odrastem-prodat-u-bubregq.html. I Iranci bogati naftom razvijaju tržište bubrega. http://www.h-alter.org/vijesti/vijesti/iranci-na-ulicama-prodaju-bubrege

A kad bolje pogledamo, koliko mrtvog kapitala se krije u nama, imamo po dva oka pa dva uha, pa koštana srž, pa sjetite se koliko samo krvi uzaludno teče našim žilama a mogli bi je staviti na tržište i prodajom doći do značajnih sredstava.
Država bi poreznom politikom i oporezivanjem drugog bubrega, oka i uha, oporezivanjem viška krvi popuniti proračun, pokrenuti mrtve kapitale i osnažiti tržište.


Još je jedan problem koji je ostao kod nas kao ostatak socijalzma i socijalističkog načina razmišljanja, a to su besplatna djeca. Ljudi su lijepo u prošlom režimu naviknuli imati djecu i to besplatno. To je neodrživo, ljudi je sve više, a resursa sve manje. Ne može se baš tako imati djecu. Ok, neka imaju ljudi dijete, ali jedno dijete, a višak djece treba oporezovati.
U Kini, djeca su tržišna kategorija i imaju ih oni koji ih mogu priuštiti. Kod nas ljudi kukaju siromašni smo, siromašni smo, a puna kuća djece.

Djeca su veliki teret društvu,. Zdravstvo, obrazovanje, dječji doplatak... sve to košta. Tko želi djecu neka plati.
Drugdje djecu prodaju u roblje ili se koristi dječji rad ili se djeca koriste kao vojnici, a kod nas ništa. Neka država sve plaća, a djeca nek se igraju, još im se i igrališta rade.
Mi smo siromašna država prepuna djece.

Neki zlobnici, da ne kažem, socijalistička reakcija bi mogli imati zlobne primjedbe kako to da se određuje ljudima koliko im je bubrega i očiju i djece dovoljno, a isto se ne kaže za neke druge stvari. Npr. koliko milijuna je dovojno čovjeku, koliko apartmana je dovoljno, koliko hotela, koliko trgovona je dovoljno...

Tu se razotkriva zloćudni socijalistički mentalitet koji još postoji u našem društvu.
Ne oporezuju se bubrezi i djeca zato jer ih netko ima, nego zato jer nisu tržišna kategorija, jer nisu u funkciji razvijanja tržišne ekonomije, jer ih se ne prodaje, jer ih se koristi na neproduktivan i netržišan način.

U tržišnom društvu tržište je to koje regulira i određuje odnose, a ne država. Tržište se brine za vas, a ne država kao u socijalizmu. Zato treba biti protiv petljanja države i natjerati državu da oporezuje sve što nije uvučeno u tržišno poslovanje i ne funkcionira po tržišnoj logici, a logika je jednostavna, više poreza, znači manje države.

I zato nemojte pitati što tržište može učiniti za vas, pitajte što vi možete učiniti za tržište