Protiv smanjenja PDV-a na hranu

UPOZNAJTE BARBA MANIJAKA

Znate kako se ono kaže, ako se dogodi neko zlo ili ako govorimo o stvarima koje mogu imati ozbiljne posljedice po ljude, kažu da nije problem u nožu nego u onome tko ga koristi, tko ga drži. Kažu, ne ubija puška nego čovjek.

Bit je u onome kako se nešto koristi, stvar sama po sebi nije dobra ili loša. dobro, ne mora to baš uvijek samo tako biti, ali to je ok izjava.

Ja bih samo malo prebacio fokus s noža na onoga tko ga drži, jer u njemu je stvar zar ne? Ako su njegove namjere loše on će umjesto da nož koristi za npr. spremanje ručka koristiti nož za napad ne nekoga.

Ono što je meni problem, i kako vidim stvari u društvu i onima koji upravljaju državom kod nas sada, jest da imamo manijaka koji će što god držao u ruci to iskoristiti da te napadne.
I nije problem u nožu. Da makemo nož od njega, on će te napasti i čašom i kuhinjskom krpom i žličicom za čaj, ma i čajnim kolačićem bi te napao samo da dobije priliku to napraviti. Znači nije stvar u nožu ili čajnom kolačiću i kako se oni koriste jer tom manijaku sve čega se dočepa služi samo za jedno, da te napadne, i nepotrebno je pričati o tome treba li mu dati nož i što treba držati dalje od njega, jedino je bitno da mi tog manijaka maknemo od sebe.

Manijak bi bio neoliberlalni sebični tržišni fundamentalizam koji napada građane, rastače društvo, sve njegove vrijednosti i sve pretvara u robu, u potrošnu robu.
Čega se god dočepa iskoristiti će za napad na građane.
Davit će te i subvencijama i ukidanjem subvencija, petljanjem države i nepetljanjem države, i HDZ-om i SDP-om, i građanskim slobodama i njihovim ukidanjem i dizanjem poreza i smanjivanjem poreza i čajni kolačić će ti strpati u usta i pokušati te zadaviti njime.

Zato nije tu stvar treba li dizati ili smanjivati poreze, mijenjati zakone ili ne jer kakvi god bili na kraju će ih manijak iskoristiti protiv nas.

ZAŠTO METAFORA

Ovo o manijaku sam htio iskoristiti za jedan drugi tekst, ali neka, dobro će i tu poslužiti.
Metafora o manijaku mi služi i da opravdam svoje protivljenje smanjenja poreza, ne zato jer sam protiv smanjenja poreza, volio bih da su manji, već zato jer živimo u društvu u kojem vladajuća ideologija i oni koji vladaju zemljom na kraju sve račune ispostave građanima i građani na kraju nagrabuse. Kod nas i najbolji zakon stvara nepravdu.

Mi moramo naći načina za izići iz ovog načina djelovanja i razmišljanja vladajućih struktura. Tražiti način da se promijeni cijeli sustav i princpi na kojima djeluje.

PDV NA HRANU

Evo zašto sam protiv

1. Taj prikupljeni porez doprinosi dosta punjenju proračuna. Kako će se to nadoknaditi? Ono što smo do sada vidjeli u sličnim prilikama jest da bi to onda bila super prilika za smanjenje nekih prava u socijali, zdravstvu, obrazovanju, i drugim uslugama javnog sektora, na kraju bi nas smanjenje možda došlo i skuplje nego uštede u kupovini hrane.

2. Tko garantira da to trgovci neće iskoristiti smanjenje poreza da sebi dignu marže pa lijepo nama hrana ne pojeftini, a para u proračunu fali.

3. To će još i više olakšati uvoznicima. Ljudi kupuju hranu i na tržnici kod prodavača koji sami proizvode hranu, a nisu u sustavu PDV-a. Sada uvoznici hrane (na više puta tek jeftino uvezeno smeće) moraju obračunati 25% PDV-a taj porez diže cijenu velikim trgovcima i uvoznicima, ali i stvara nešto malo prostora malim proizvođačima da na tržnici donekle budu konkurentni velikima, manji pdv, smanjuje konkurentnost našim malim proizvođačima. Osim toga pošto kad uvoze hranu ovi veliki moraju platiti PDV, smanjenjem PDV-a smanjujemo troškove uvoza hrane.

ŠTO NAPRAVITI?

Pošto imamo poreze kakve imamo i pošto imamo veliki uvoz najbolje bi bilo te poreze iskoristiti za povećanje vlastite proizvodnje i konkurentnosti.
Mislim da protivnici ikakvih kolektivnih mjera i uloge države u društvu već polako shvaćaju da država mora pomoći građanima, i gospodarstvu, to rade drugi pa moramo i mi. Pogotovo se to tiče bitnih stvari kako što je hrana.

Već sam o tome što napraviti sam pisao u dnevniku http://pollitika.com/pdv-na-mlijeko . Znači neka se oporezuje hrana, ali neka se to iskoristi za pomaganje vlastite proizvodnje.
Ako npr. puno mlijeka i mliječnih proizvoda uvozimo onda bi bilo dobro da se porez prikupljen od prodaje tih proizvoda iskoristi za pomaganje vlastite proizvodnje mlijeka. Ako se puno uvozi onda je više novca ići mljekarima, što će im pojeftinjavati proizvodnju, kako pada uvoz tako padaju i iznosi koji idu mljekarima i tako dok ne dođemo do nekog balansa.

Kao s mlijekom tako i s drugim prehrambenim proizvodima, na kraju bi vjerojatno dobili jeftiniju domaću proizvodnju i više zaposlenih u poljoprivredi.

Kod nas su problem i visoke trgovačke marže, i visoki porezi. Proizvođači jeftino prodaju otkupljivačima, a ljudima je krajnji proizvod skup, jer su prostor između proizvođača i potrošača zauzeli razni trgovci, mešetari političari, menadžeri i drugi i svak od njih hoće i uzima dio za sebe.

Ovako bi ta razlika između cijene koju postigne proizvođač i krajnje cijene za potrošača dijelom bila kompenzirana tako da se od poreza novci vrate proizvođaču.