Dani mržnje

Sad bi kao trebale krenuti promjene i reforme ili što već sprema naša vlada. I vlast želi podršku ljudi za njihove poteze da bi opravdali to što žele napraviti. Oni će se usmjeriti na pojedine skupine ljudi i pokazati zašto baš njima treba uzeti, ili zašto baš svima treba uzeti. Toga je bilo i prije, a biti će i sada. Ono što je važno jest primjetiti da često kad se negdje vrše promjene, a da bi lakše išle promjene ide kritizranje i pljuvanje po ljudima na koje se te promjene odnose.
To je pogotovo prisutno ako oni na koje se promjene odnose pokazuju nezadovoljstvo i zakove otpora. Tada idu kampanje koje uopzoravaju kako je tim ljudima na koje se odnose promjene zapravo super i kako se bezveze ljute i kako drugi pate zbog njihova ponašanja.
Tada imamo kampanju mržnje, tada se organiziraju dani mržnje, dani mržnje pojedinih skupina građana u našem društvu. A kad mediji pokrenu kampanju mržnje i kada dani mržnje otpočnu tada se i mnogi građani veselo pridruže toj kampanji i pljuju i mrze svoje sugrađane. Kada je pokretač i opravdanje za promjene mržnja tada društvo ide u krivom smjeru, a kod nas ima previše dana mržnje, a čini mi se da bi ih moglo biti i više pogotovo ako vlast ne bude mogla naći rješenja za izlaz iz krize.

Umjesto da preispitamo odnose u društvu i sistem u kojem živimo pretpostavlja se da je sistem uglavnom dobar, ali nevaljaju ljudi koji su pokvareni i onemogućuju da stvari idu na bolje.
Onda se traže krivci i proganja ih se. Na njima se isfrustrirani ljudi iskaljuju zbog svega lošega što im se događa. Idemo u pojednostavljeni svijet u kojem su ljudi dobri ili zli i rade stvari koje rade samo zato jer su dobri ili zli. To je lakše nego pokušati naći razloge zašto su stvari takve kakve jesu. Najlakše je naći krivce, po mogućnosti dovoljnno slabe da se s njima možemo lako obračunati. Proglasiti ih zlima i uzrokom nesreće te ih natjerati da plate za sve zlo što su učinili.
Tako je lakše, lakše je organizirati dane mržnje i neku staricu proglasiti za vješticu, okriviti za sve zlo i spaliti je, lakše je spaliti i par milijuna Židova kroz kampanju mržnje nego preispitivati sistem u kojem živimo, tako je lakše.
A pošto su ljudi, ljudi, a ne sveci lako ćemo naći greške koje su napravili i opružiti ih za sve zlo što nam se događa. Naravno važno je što više ljudi uključiti u kampanju mržnje tako da i oni misle da je krivnja u onima koji ne odlučuju o sudbini zemlje. Bolje to nego da pomisle da ešto nevalja sa sistemom i ljudima koji drže vlast u svojim rukama.
Oni na vlasti odgovorni smo za dobre stvari, za loše su krivi drugi zli i neposlušni ljudi oni čine zlo i potajno uništavaju društvo i nema veze što su manjina ili siromašni i bez utjecaja, oni su zlo koje nas uništava, ne vladajuće elite.

Dakle iako mnoge stvari ne valjaju i mnoge stvari i treba popravljati jedna od važnih stvari jest ta da odbiemo sudjelovati u kampanjama mržnje, da odbiemo prihvatiti pojednostavljenu sliku svijeta u kojem su neki ljudi dobri a drugi jednostavno zli. Da odbijemo sudjelovati u hajkama mržnje i prepoznamo u drugima i naše sugrađane, sudjede, prijatelje, članove obitelji. Često se dobiva neka apstraktna slika zlog pojedinca i uopće ne mislimo da u tu grupu ljudi pripadaju i naši bližnji. U kampanji protiv seljaka, profesora, liječnika, umirovljenika, birokrata ljudi pred sobom imaju sliku nekog zlog čudovišta, a ne prepoznaju da su među njima njihovi prijatelji, članovi obitelji, susjedi. Tek kad kampanja završi i kad se ukinu prava nekome dio ljudi prepozna da su među tim „čudovištima“ bili i njihovi bližnji.

Nemojmo olakšavati vladajućm elitama u njihovi kampanjama mržnje, ne pridružujmo se tim hajkama protiv naših sugrađana. Mržnje nas ne bi trebala voditi, to na kraju dovodi do toga da o nama samima dobivamo lošu sliku, sliku nekih koji i ne zaslužuju bolje. Razmislite malo...

Kad su se smanjivale plaće profesorima tada su se organizirali dani mržnje prosvjetara, našlo se svašta lošeg kod prosvjetara, mnogi su se priključili. Ono što je važno primjetiti jest to da smanjivanje plaća nije ništa promjenilo, probleni koji su bili prije su i dalje ostali samo su ljudi dobivali manje plaće a kampanja mrženje je i bila organizirana zbog toga. Te proleme se može iskoristiti i drugi puta kada se budu smanjivalaja prava. Zato i jest važno da se prolemi ne rješavaju, kao ćeš opravdati svoje postupke ako ljudi rade sve kako treba.
U danima mržnje mogli smo čuti sve i svašta kako govore ljudi čija djeca ili uuci
pola dana provedu s tim istim profesorima. U danima mržnje oni koji će kupiti skupe patike za svoje dijete jer njihovo dijete zaslužuje samo najbolje, izražavat će prijezir i mržnju prema onima koji s njihovim djetetom provode velik dio dana i spremaju ih za daljnji život.

A onda kao opravdanje za to što mladima starije generacije ne mogu ostvariti bolje uvjete, što su mlade dočekali uništene tvornice, nezaposlenost, igrališta pretvorena u parkinge za „limene ljubimce“ i parkove pretvorene u septičke jame za njihove „četveronožne ljubimce“, kao opravdanje što mladima ne stvaraju bolju perspektivu i što ih sve više zapuštaju tada organiziraju dane mržnje mladih koji su sve nadrogirani i pijani bezumni nasilnici (RECITE NE NASILJU) i vječni studenti koji nepotrebno troše novce.

Kad se uskraćuje pomoć osiromašenim i zapuštenim krajevima tada imamo dane mržnje ljudi iz ruralnih krajeva koji su zatucani nasilnici koji predvode lokalni šerifi i pop. Kad se smanjuje prava liječnicima ili ih im nagomilava posao nepotrebnim administriranjem tada idu kampanje mržnje protiv onih u čije ruke stavljamo naš život kad smo bolesni. Kad nema za umirovljenike tada ih mrzimo i zaboravljamo da su oni plaćali i gradili zemlju prije nas i da puno toga što imamo imamo zato jer su oni to sagradili i platili.
Oni koji su jučer izgubili posao pljuju po onima koji danas gube posao, jer su ti koji danas gube posao isto tako pljuvali po onima koji su jučer izgubili posao, osiromašeni Dalmatinci pljuju po osiromašenim Purgerima i misle da ovi žive u izobilju i privilegiranim životom, Purgeri pljuju po osiromašenim Slavoncima , a ovi po Dalmaticima i tako u krug u kojem smo svi sve više sirmašniji i obespravljeniji.
Pljujemo i po onima koji uzgajaju hranu koju jedemo, veselo se pridružujemo u hajkama misleći da će to riješiti naše problema i da neka hajka neće dohvati i nas same da i mi nećemo biti tema dana mržnje. Da, da drugi su krivi oni, oni....

Zato je najbolje što možemo napraviti odbiti sudjelovati u danima mržnje. Odbiti makar znaš da ima i loših stvari, jer dani mržnje se ne organiziraju da nama bude bolje, već da vladajuće elite zadrže svoje pozcije moći i utjecaja. Da skerenu pogled sa sebe i sistema u kojem živimo na naše surađane.
Da niti ne pomislimo da bi građani mogli malo više odlućivati o svojoj sudbini i preispitati odluke i ponašanje vladajućih elita. E ne, preispitvanje vladajučih i sistema u kojem živimo, to je neodgovorno, to je populizam. Ustalom kada se postavi ptanje kako se ponašaju oni na vlasti kreću dani mržnje cijelog naroda u kojima mnogi veselo govoreći o tome kako smo mi glupi i lijeni narod, kako nemamo pojma o ničemu, kako smo pokvareni i tako dalje i tako dalje pljuvajući sami po sebi i mrzeći sami sebe.