Kriminalno dosadan blog

Bilješka uvedena 02.10.2022.
Posebno osjetljive persone koje umjesto sranje govore velika nužda, umoljavaju se da se ne čude k'o picek glisti.
Svaki zapis koji se bavi Gabrielom de Mefistom, a i poneki koji se njime ne bavi, neprimjeren je za njihove nježne pojmove i shvaćanja.
Čitajte, ali znajte, vrijedi
"Lasciate ogne speranza, voi ch'intrate"
Bili ste unaprijed upozoreni. Autor.

Urednik: Dragec, daj ovo smjesti nekud. Dragec:Dobro tak? Urednik:Nek' ti bu, kaj sad. Prestanite se zajebavati, Uprava

utorak, 20.03.2007.

Godot has left the building!



- Kvragu i kjarcu, zašto je tako hladno?
- Zato što je ovo pakao.
- Molim?
- Tvoj pakao je hladan.
- Zašto?
- Iako bih trebao, ne znam.
- Zašto?
- Niti to ne znam.
- Ali zašto?
- Dođi bliže.
- Kuda? Ništa ne vidim.
- Ispred tebe sam.
- Tamno je kao u rogu, niti ne znam gdje mi je sprijeda.
- Ne zajebavaj, kreni prema naprijed, tresnut ćeš u nešto. Ne boj se.
- Dobar savjet.
- Zlata vrijedi.
- Koja Zlata?
- Zapravo ne poznajem niti jednu Zlatu.
- Što ju onda reklamiraš?
- Hm… kreni već jednom. Ne deklamiraj.
- Tko reklamira?
- Rekao sam – deklamiraj.
- A to je?
- Hm… nešto što su radili ili čak negdje još i rade… ma, jeba te vrag… rekao sam ti da dođeš bliže, a ti me jebeš!
- Huh… konačno istina… jeba me vrag. Da.
- Opet se hvataš za sitnice.
- A ti si mi kao sitnica?
- Ne zavlači. Kreni naprijed. Ma koliko sparušen, mali mozak ti još radi, a s njim i osjećaj za smjer,…
- Jesi li siguran u to?
- Da ti radi?
- Ne, nego da je to u nadleštvu malog mozga…
- I nisam… ali radi toka same radnje pretpostavimo da je tako.
- Ako nije, nego je nadležno nešto drugo, a to se sparušilo…
- Poznate su mi opcije… kreni već jednom… ne mogu ti povjerljive stvari govoriti na takvoj udaljenosti.
- Otkud znaš koja je to udaljenost? Niti se vidi išta, a hladno je kao u…
- Rogu?
- Pogodio si… Ne! Tako je tamno… hladno je kao u…
- Paklu?
- Demagogija i dijalektički materijalizam…
- Daj onda ti neku drugu imenicu ispravno dekliniranu.
- Sjevernom polu?
- Deklinacija štima… ali su dvije riječi.
- Dobro, pustimo sada vrste riječi i ostalu gramatiku… da ti priđem?
- Pa još nisi?
- A navodno vidiš sve…
- Tko ti je to rekao?
- Pa ti…
- Kada?
- Rekao si da si ispred mene.
- I po tome zaključuješ da vidim?
- Da.
- Čudno… a što ako ja samo nagađam?
- Otkud ti onda ideja da trebam krenuti prema naprijed?
- Ne znam… a ne znam mnogo toga, pa mi neznanje još jedne stvari u životu ne čini proljeće.
- Zar si lastavica?
- Kakvo je to pitanje?
- Hm… jednostavno?
- Mislim, odakle ti to?
- Jedna lasta ne čini proljeće, sjećaš se?
- A to!
- E, to.
- I kakve to veze ima sa tvojim kretanjem naprijed i time da ja isto tako ne znam gdje smo?
- A valjda ima neke…
- Koje?
- Kao i sa pumpom za bicikle.
- Ha?!?
- Sad reci da niti to nisi čuo.
- Jesam, ali ovdje nisam očekivao.
- A gdje jesi?
- Što?
- Očekivao.
- Ne tu, u svakom slučaju.
- Da ja konačno priđem bliže… to jesi očekivao?
- To još uvijek očekujem.
- Evo, prilazim… - nesigurni koraci počeše odjekivati kao da silaze u podrum, onako, u noći, siktavi od kućnih papuča, praćeni treperavim svjetlom svijeće, s tom razlikom da ovi koraci nisu išli nizbrdo, bili su u potpunom mraku i kućne papuče na tom mjestu predstavljaju bespotrebni luksuz – TUP! – AJOJ!
- Što je?
- To si ti?
- Opiši me.
- Boliš, tvrd si i hladan. Da… imaš strukturu nepažljivo zašalanog betona.
- Dakle ti si sada u zidu.
- Glavom, da. Tijelom sam na podu. Valjda… totalni je mrak.
- Nemoj, ozbiljno?
- Imaš li šibice?
- Što, trebaš ih?
- Želio bih rasvijetliti određeni problem.
- Koji?
- Ovaj da ne vidim gdje sam… mogao bih i visjeti naglavce sa stropa…
- Nije li onda bolje da ne doznaš gdje si?
- Kad tako veliš… ali… nas dvojica idemo nekud, zar ne?
- Da.
- A tko si ti?
- Ja sam tvoj Čuvar. Znaš li tko si ti?
- Bojim se da nemam pojma.
- I bolje ti je.
- Zašto?
- Tako te lakše čuvam.
- Od čega? Ili možda koga…
- Od tebe samog.
- Onda ti znaš tko sam ja?
- Znam.
- Pa da! Kako sam toliko glup? Moraš znati, ti me čuvaš!
- Kako oštroumno zaključivanje…. Uvijek si tako bistar?
- Ne, samo kad se, praćen spodobom zagrobnog glasa, moram kretati prema naprijed u hladnom mračnom prostoru koji odjekuje kao željezni kanistar… osjećam se k'o paketić vanili šećera.
- Zašto?
- Pa čuvate me na hladnom i tamnom mjestu.
- Skoro si me nasmijao.
- Blago meni… što bi bilo da te jesam?
- Ne bi me.
- Jesi li siguran?
- Ja se ne smijem olako.
- Tko ti je kriv.
- Nitko.
- Nisam te niti pitao, samo sam konstatirao.
- No, razgovor mora teći i dalje.
- Zašto?
- Jer mu još nije kraj.
- A kada će mu biti?
- Kad iziđemo na svjetlo.
- To znači da smo u svojevrsnom tunelu?
- Da te ne bih previše zbunio reći ću da bi to mogao biti tunel.
- Dakle to i je i nije tunel?
- Ostanimo pri tome da to možda je tunel…
- I što onda?
- Hodajmo.
- Kojim smjerom?
- Naprijed, uvijek naprijed.
- To sam čuo i u nekom drugom obliku.
- Nedavno?
- Pa i ne… ali je bilo na svjetlu, svakako… i bilo je toplije.
- Opet me želiš smotati… kreni već jednom.
- Naprijed?
- Naprijed!!!

20.03.2007. u 22:11 • 7 razmatranjaŠtampaLinkaj!

<< Arhiva >>

Blog je zaštićen Copyrightom. Svako neovlašteno korištenje, kopiranje, reprodukcija i služenje sadržajima ovog bloga bez pismene dozvole autora smatra se kršenjem autorskih prava.
Ovaj je blog neprikladan za mlađe od 18 godina jer sadrži potencijalno štetne i uznemirujuće sadržaje neprimjerene maloljetnim osobama. Pristup maloljetnicima dopušten je samo uz dopuštenje i nazočnost roditelja.
Također se umoljavaju persone posebno osjetljive na blasfemiju, izrugivanje vjere, poigravanje vjerskim osjećajima, netrpeljive prema psovanju, uopće, sve persone koje umjesto sranje govore velika nužda, da se ne čude ako koji post bude neprimjeren i za njih. Na volju Vam je čitati, ali bili ste unaprijed upozoreni...

< ožujak, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Svibanj 2024 (1)
Studeni 2022 (1)
Listopad 2022 (2)
Veljača 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Listopad 2014 (1)
Prosinac 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Rujan 2011 (1)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (3)
Svibanj 2010 (2)
Travanj 2010 (7)
Ožujak 2010 (1)
Studeni 2009 (4)
Kolovoz 2009 (2)
Lipanj 2009 (8)
Travanj 2009 (2)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (4)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (5)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (5)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (9)
Veljača 2007 (4)

E... daj... upucaj komentare

Copyright © 2006/2012. by MadDog Shüythee
Design © 2007. by Zlica and MadDog.

Tematske i netematske pripomene

Kontakt: MadDogSh glavom i mailom

Komentari koji imaju pretenziju biti samo ascii art biti će obrisani. Hvala.




Smajli alley

sretan"Zapravo najbolji dokaz da postoji inteligentni život u svemiru je da ga mi još nismo pronašli" by Nessa

thumbup Za sve one koji žele pogledati što sve ljudski um ima spremno u kojekakvim skrovitim mjestima. Otkačeni nakit Rozo-Oke/a...

rolleyesČitaj i pusti da drugi čitaju… © by Nessa
bangIznenađenje je majka mudrosti i kamen temeljac sranja © by Azagtoth
roflKojom rukom bog briše dupe? rukom pravde ili ima anđela pomagača? © by MadCookie
yesKvalitetna knjiga je ona kojoj se ne primjećuju stranice :-))© by ZlicaOdOpaka
(edit: yours trooly a.k.a MadDog Shüythee)

Čitam, uživam

Svi MadDog-ovi OvdjeBloglja:
MadDog The Pirate
MadDog Prvi Rijetko Dolazeći
He he he... Moja "Malenkost"
Luđak Reminiscentio
MadDog na Wordpressu

Oni na čijim se blogovima osjećam k'o doma i fala im za to, a i oni koje sam pronašao usput,
I tvoju mamu, također
ZlicaOdOpaka
Beduin bijele pustinje
Nessina Kutija Čuda
Veli da vještica je...
Jedan za odvalit' od smijeha
Raj za pasionirane čitatelje
Modesty... a tko drugi
Ulični blog
Luki... a i Goldie
Tempora muta... sunt = Župski Medo
Ibe... o pizdarijama
...i sve to ne nužno tim redoslijedom... a provjerite li linkove, opaziti ćete kako nekih više nema već su spremljeni u digitalnu ropotarnicu iako se iskreno nadam kako su, ipak, živi živcati, jedino ne pišu, bar ne blog



Facebook je u međuvremenu promijenio adresu, pa je izvedena i korekcija.
... a dalje su samo pilići i pokoja izgubljena ofca ...