Kriminalno dosadan blog

utorak, 06.03.2007.

Problem je početi

Znate u čemu je problem? U počinjanju. Mislim, kad kreneš nešto pisati – treba početi, je li tako…
- Takoo jeeeeee… - povikaše seljaci.
… a da bi se dobro počelo, to onda svakako ne treba raditi na ovakav način kako sam ja započeo ovo javljanje, zar ne?
Ne počinje se sa pitanjima, sa digresijama, sa glupostima… to ja sve znam, ali… meni je tako guba (goobah, da nas Englezi razumiju) pisati zakukuljeno i zamumuljeno, nemreš bulivit koliko.
Teorija pisanja kraćih proznih djela, koju, naravno, nikada nisam niti čuo i čini mi se da niti ne postoji, osim u mojim najgorim noćnim morama, a studenti komparativne književnosti i ostalih književnosti (a koja je to država Komparat?) neka me isprave… no, digresija plus/minus – ta teorija kaže da bi kraće prozno djelo trebalo biti (ma, kaj kraće, i duže, ku'iš ne?) sastavljeno ili komponirano od uvoda, zapleta, raspleta i zaključka.
Nadalje, uvod bi, ime mu samo po sebi veli, trebao uvesti čitatelja u radnju i ne bi trebao zauzimati više od 5 do 10% samog djela, osim ako se ne radi o Dostojevskom i Braći Karamazov ili o Tolstoju i Ratu i miru, gdje je 10% djela 150 stranica, e, pa jebeš onda takav uvod. Zaplet, ono gdje, nakon dobro napisanog uvoda gdje smo probudili čitatelja, zaplet, dakle, treba zauzeti oko 30% djela, biti brz, bolan i ubojit (naravno, ako smo Agatha Christie) i treba čitatelja toliko upetljati da mu niti ne padne na pamet dići se sa školjke, tako dugo da mu noge utrnu. Rasplet, koji počinje iza zapleta, obuhvaća ostalih 50 do 60% djela i ubitačno je dug, ali je čitatelj već tako dugo unutra zbog dobrog zapleta da je zaboravio i posrati se… ovaj, ne – je, unutra je, ali ne u zahodu nego u WC-u, … ne, ne, ne… fuck (bugger, bugger, bugger – negdje u pozadini Hugh Grant lupa glavom o nosivi stup šatora u Četiri vjenčanja i sprovod)… zapletaji oko zapleta… u sadržaju je! (ovo je zvučalo kao Eureka!) Nakon raspleta, koji može ali i ne mora biti dobro izveden, a nevješti autori obično nešto sprtljaju, tako da se na kraju ne zna tko je koga, čime, zašto i koga je zapravo htio, dakle, nakon raspleta ide zaključak ili epilog ili "pet godina poslije" dio, nazovite ga kako vam drago.
Kako vam se čini do sad?
Dobro?
Ne?
Nisam vam kriv, ovo je tek uvod…
…
Nakon što je Hitna…
"Ne zovi mala vatrogasce, ne zovi mala…" by Mladen Burnać…
Znam da nema veze sa hitnom, ali stih sa hitnom niti nema u toj "pjesmi".
…odvezla najkolabiranije sudionike ovog maratona, rekbi – ja se zafrkavam. Ovo je sve – i uvod, i zaplet i rasplet, a bogme i zaključak, epilog čak što više… mogao bi mi biti i epitaf ako se nastavim zajebavati…
Pokušaj stilskih vježbi na početke, za početnike
Dakle, odabrani je početak u heksametru, Ilijada:
"Srdžbu mi, boginjo, pjevaj Ahileja, Peleju sina
Pogubnu, kojano zada Ahejcima tisuću jada,
Snažne je duše mnogih junaka ona k Aidu
Poslala, a njih je same učinila plijen da budu
Psima i pticama gozba, a Zeusu se vršaše volja
Otkad se bjehu onomad razdvojili poslije svađe
Atrejev sin, junacima kralj i divni Ahilej."
(Ilijada, Homer, prijevod Tomo Maretić, hvala Wikipediji)

Susjeda Ruža:
- Susedaaaaa Francika?!? Ste čuli? Niste? Jaaaj... pa tak mi je žal onoga dečeca, kak se zove, je, Ahilej, od staroga Peleja najstariji, pa znate kak su ga rasrdili, grozno, tak su ga rasrdili kaj se više na posel nije jevil, i dobil je otkaza, i celu su mu firmu spokrali, i sve su ih na burzu stirali, a sve samo zato kaj se on i njegov partner, Agamemnon, čini mi se, nisu mogli dogovoriti oko toga ko bu od njih direktor. Pa dajte rečite!?!

Francikin sin, Miškec:
E, rista, znaš kaj sam čul, ona dosadna Ruža okolo trača, nemreš ne čuti kak olajava. Si ti znal onoga tipa, Ahileja? Ne? Šteta, mislim, frajer je pravi kit. Negde su mu pušku nastavili, al' ih je skužil, popizdil, i tak ih je natambural da je sve frcalo. Je, šteta, onda ga je jedan bedak u petu pogodil i tip je krepal… ali, kaj se taj znal biti, i piti, a bogme i ševiti… jedino, tu i tam je i dečke hvatal…

Heh, toliko o tome.
Pa zar nisu to dobri počeci? Srećom, Homer je bio slijep, a po svemu sudeći i gluh, pa je pisao same laži, nije slušao što narod kaže…

Dopustite da ovu bedastoću završim jednim epitafom umjesto zaključka:
Hasta la victoria s(i)empre (in excremento sole profundum…)!

Zdravi bili!

Blog je zaštićen Copyrightom. Svako neovlašteno korištenje, kopiranje, reprodukcija i služenje sadržajima ovog bloga bez pismene dozvole autora smatra se kršenjem autorskih prava.
Ovaj je blog neprikladan za mlađe od 18 godina jer sadrži potencijalno štetne i uznemirujuće sadržaje neprimjerene maloljetnim osobama. Pristup maloljetnicima dopušten je samo uz dopuštenje i nazočnost roditelja.
Također se umoljavaju persone posebno osjetljive na blasfemiju, izrugivanje vjere, poigravanje vjerskim osjećajima, netrpeljive prema psovanju, uopće, sve persone koje umjesto sranje govore velika nužda, da se ne čude ako koji post bude neprimjeren i za njih. Na volju Vam je čitati, ali bili ste unaprijed upozoreni...

<	ožujak, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Studeni 2022 (1)
Listopad 2022 (2)
Veljača 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Listopad 2014 (1)
Prosinac 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Rujan 2011 (1)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (3)
Svibanj 2010 (2)
Travanj 2010 (7)
Ožujak 2010 (1)
Studeni 2009 (4)
Kolovoz 2009 (2)
Lipanj 2009 (8)
Travanj 2009 (2)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (4)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (5)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (5)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (9)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (3)

E... daj... upucaj komentare

Copyright © 2006/2012. by MadDog Shüythee
Design © 2007. by Zlica and MadDog.