Kriminalno dosadan blog

srijeda, 15.11.2006.

Pazi sad ovo… - reče mi pisac

Likovi: Pisac, Lik
Vrijeme radnje: nebitno
Mjesto radnje: nebitno

Lik prilazi Piscu dok ovaj bezbrižno sjedi za svojim pisaćim stolom i veselo prebire po otvorenim stranicama na internetu:
Lik: Što je ovo?
Pisac: Koje?
Lik: Ovo. (baca na stol pred Pisca nekoliko listova papira)
Pisac (čita):
"- Dobar dan, poštovanje, ljubim ruke milostiva, kistihand.
- O, kakva čast, pa to ste vi! Posljednja osoba kojoj sam se nadala ovako kasno navečer.
- Zar smetam?
- Ne, nipošto, izvolite, uđite, uđite… no, zašto se sramite, Klarineta vas čeka, željno… da ste barem javili da dolazite, pripremile bismo vam malu zakusku…"
To? To je moje… odakle ti to?
Lik: To je tvoje, da, to znam… a… o čemu je to tvoje?
Pisac: O tebi.
Lik: O meni? (čita dalje tamo gdje je pisac stao)

"- Ne, ne, nipošto, znate, ne smijem…
- Ma dajte, molim vas, čitavi svijet je danas na dijeti, što za čovjeka poput vas znači nekoliko prženih pilića, dajte, ne govorite…
- Gospođo Leptirida, ja vas preklinjem, ne spominjite mi hranu, jedva se suzdržavam…
- Ali, kako ćete onda, zaboga, dragi moj, savladati neutaživu moju Klarinetu?
- Hrana je hrana, Klarineta je Klarineta, za nju uvijek ima mjesta…
- Hi hi hi hi hi… vječni šaljivac… Klarineta dušo… Klarinetaaaa ????
- Da teta Leptirida?"
(staje)
Lik: Leptirida?!? Klarineta?!?
Pisac: Što, nešto nije u redu?
Lik: Zasad ništa nije u redu, kasnije vjerojatno niti ništa neće biti u redu. (čita dalje)
"- Pogodi tko ti je došao…
Na vratima sobe u dnu poprilično dugog hodnika ocrtala se prilika povisoke djeve naslonjene rukama na dovratak, uzbibanih bokova.
- Ah, da si se barem javio, viteže moj…
- Nisam stigao, Klarineta dušo…
- Ostaviti ću ja vas golupčiće nasamo… - prošapće teta Leptirida i odšulja se za svojim poslom.
Krajičkom oka je Klarinetin posjetitelj spazio lelujanje gušterolikog repa iz proreza Leptiridine suknje. Lagano se osmjehnuo."

Lik: Ja se osmjehujem jer vidim da ta… Leptirida? ….ima gušteroliki rep? Hrmpfff… mrmlj…
Pisac: Čitaj dalje…
Lik: Imperativ?
Pisac: Kako želiš… čitaj
Lik: (čita) "Klarineta se privila uz njega, započinjući svoj zamamni ples… lijeve je noge obje obavila oko njegovog struka dok je prednjom desnom zakoračila unatrag gotovo ga odnoseći u svoj brlog. Stražnja je desna noga poslužila da zalupi vratima. Trećom je rukom upalila svjetlo dok su se svaljivali na krevet.
Gledale su ga njene zelene zmijske oči."

Lik: Tko je tu lud? Prvo grušteroliki rep, sada noge, ruke, zmijske oči… Huh…
Pisac: Svidjet će ti se… čitaj dalje
Lik: (čita): "- Što ćemo danas raditi?
- Da li ti je netko već rekao kako si maštovita? Daj da te pogledam… - reče "vitez" i pogledom obuhvati svoju četveronožnu troruku ljubavnicu… opet je iskoristila svoja znanja prikupljena u tko zna kakvim bizarnim bordelima i na sebe navukla, kako je to ona zvala, najerotskiju kombinaciju ikad, mješavinu cipela i čizama, haltera i samostojećih čarapa, dugih i kratkih rukavica, kože, perja, plastike i koječega. Gornji grudnjak je bio čipkast i proziran, donji crn i kožnat, a srednji paperjasto- najlonski…"

Lik: Petparački pornić začinjen suvišnim udovima… Misliš da će se to nekome dopasti?
Pisac: (zadovoljno se smješka, njemu se sviđa, a mašta mu radi, nutka Lik) No, daj, čitaj…
Lik: Mogu li sjesti? Malo mi je, ono, mučno
Pisac (začuđeno): Mučno? Sjedni, sjedni samo…
Lik: (sjeda, čita): "- Znaš, podsjećaš me na nekog, samo ona nije imala više nogu i samo dvije ruke, ali po sisama ste tu negdje…"
Lik: Loša asocijacija (čita dalje) "- zastao je, izmakao glavu dobro naciljanom udarcu stražnje desne i nastavio. - … ali tvoje su kudikamo ljepše i sočnije… i podsjetio se – laskanje, laskanje, laskanje… i kod takvih kakva je Klarineta ne možeš pogriješiti. Uostalom, pogriješiti ovdje znači biti pojeden, a Klarineta i njoj slične jedu sporo, vrlo erotično, naravno ako se čovjek pali na to da ga živa jedu i seksualno izrabljuju.
Podsjetio se na nedavno nađene ostatke jedne takve gozbe u veži njegove zgrade… samo koža i jedno oko… brrrrr… i pomisli – Radije jebem nego da me jedu…"

Lik: Bljuj! Bolesno… jesi li ti pri zdravoj? Tko će živ to čitati, pardon, tko će to objaviti? (čita dalje, vidno iznerviran, ne čeka Pisca koji je htio opet izreći svoje 'čitaj'):
"Nagnuo se nad Klarinetu koja je mazno podigla prednje noge otkrivši nešto što je u prvi mah sličilo na stidne usne lijepe pičkice, ali je vitez znao da je iznutra negdje snažna munjevita čeljust i da je dovoljan jedan krivi pokret da ga ta čeljust smrvi."
(Lik se mršti, stišće papir, na čelu mu udara žila ludara ne primjećujući da tim udaranjem radi nespretnu rimu)
"Posve gol, uperenog spolovila, lagano se zabijao u Klarinetu da bi potom čvrsto stisnuo zube. Nisu mu nikada bile previše jasne tehničke pojedinosti, ali za to su brinuli pirotehničari koji, ionako, griješe samo jednom. Ako su pogriješili i njemu će biti svejedno, ako nisu…"
Lik: Ma daaaaj, koja su ovo sranja… (ali čita dalje)
"Žbram!
Eksploziv se aktivirao, dobro usmjeren na Klarinetinu unutrašnjost. Tek dvije male ogrebotine koje su se pojavile oko viteškog pupka svjedočile su da je posao obavljen."

Lik: O Kriste premili Bože… pardon, ne smijem psovati… A u pizdu materinu… (i čita dalje iako bi najradije prekinuo, ali nije siguran što da baci kroz prozor – Pisca ili "pismo")
"Klarineta se naprosto rascvala na krevetu, eksplozijom rascijepljena na četiri dijela koja su se držala ostacima vrata. Vitez to u sebi prozove "bananizacijom reptiloida"."
Lik: Ma u mažju vrater… luđak… (čita dalje, Pisac se već rastapa od samodivljenja, čini mu se da je upalilo)
"To je bolje nego na treningu, čak ima i neke erotike…
- Klarineta? Klarineta dušo? – na dovratku je stajala teta Leptirida. Vitez se već povukao u suprotni kut sobe, navukao odjeću i spremno čekao… ono što slijedi biti će gadnije. Teta Leptirida je zaurlala, razjapila ralje i krenula u njegovom smjeru, spremna da ga…
Žbram!
Novi udar, okrenut i usmjeren prema vitezu malo ga je prikliještio uza zid. Pošprican iznutricama gledao je kako draga teta kojoj se dimi ispod prsiju, začuđenog pogleda, pada na pod.
Iza nje je stajala ona… njegova spasiteljica, sa još pušećom se sačmaricom u ruci…."

Lik: (diže glavu, hvata papir među prste i lagano ga trga, zatim gužva rastrgane dijelove, trlja ih jedan o drugi i naposljetku ih baca Piscu u glavu koja se za to vrijeme već odmaknula od cilja pa papir pada beživotno iza radijatora).
Lik: Jebamipasglavu, pa ti nisi normalan! Pa tko misliš da je toliko glup da prihvati ovo… ovo… škrabanje? Da meni pas glavu… tebi pička materina… i s tim da se složim i da to autoriziram? A ne, ne,… ne može… ili smisli nešto suvislije ili ću ti oduzeti pravo na pisanje o meni…
Pisac: Ali Gabriele…
Lik: Nema ali… pa takve bedastoće nije pisao niti Drake Floyd… natječeš se za nagradu za najblesaviju priču?
Pisac: Zašto? Meni je to dobro…
Lik: Je, tebi i možda tvom lijevom zvučniku, ako dobro čujem desni ti nešto gunđa…
Pisac: Ne, to je zbog…
Lik: Nije bitno… Gle, jel' tebi jasno tko sam ja?
Pisac: Je.
Lik: No, tko sam?
Pisac: Gabriel de Mefisto, moj lik
Lik: Kurac. Ja jesam Gabriel de Mefisto, ali ti si moj opisivač, mada ja nisam tvoj lik, razumiješ?
Pisac: Ne u potpunosti…
Lik: I još se uvijek čudiš zašto nisam tvoj lik?
Pisac: (gasi računalo)… Niti ne… OK… što želiš?
Lik: Bezuvjetno?
Pisac: Bezuvjetno.
Lik: Bilo što?
Pisac: U granicama opisivosti…
Lik: Koje su kod tebe poprilično marginalne… da… hmmm… dakle, ne trebam baš previše tražiti jer bi mi se moglo o glavu obiti… dobro… dakle… da vidimo… ovako…
Pisac: Kako?
Lik: Piši…
Pisac: Čekaj, da upalim…
Lik: Piši na papir, valjda još znaš kako?
Pisac: Valjda… (uzima papir, troši puno vremena na nalaženje olovke koja piše, zatim mu Gabriel daje svoje naliv-pero, Pelikan naliv-pero) Pričaj…
Lik: Dakle, želim da do sada ispričanu priču djelomice zaboraviš, da vratiš Mauricea, da vratiš Garmozela i Bezimela, hoću akciju, hoću komade, hoću duše. Hoću više opisa, hoću manje kila, hoću konačno tu svoju Krpićku za čistačicu. Jasno?
Pisac: K'o noć… ovaj… k'o dan… ovaj…
Lik: No… jel' jasno?
Pisac: Najjasnije što može biti.
Lik: I…
Pisac: Da?
Lik: I neka bude smiješno za popišati se…
Pisac: Dobro.
Lik: Hoćeš li to moći?
Pisac: Valjda…
Lik: Valjda?
Pisac: Ne, ne valjda, svakako… da, svakako…
Lik: Hvala.
Pisac: Molim.

15.11.2006. u 19:28 • 5 razmatranjaŠtampaLinkaj!

<< Arhiva >>

Blog je zaštićen Copyrightom. Svako neovlašteno korištenje, kopiranje, reprodukcija i služenje sadržajima ovog bloga bez pismene dozvole autora smatra se kršenjem autorskih prava.
Ovaj je blog neprikladan za mlađe od 18 godina jer sadrži potencijalno štetne i uznemirujuće sadržaje neprimjerene maloljetnim osobama. Pristup maloljetnicima dopušten je samo uz dopuštenje i nazočnost roditelja.

< studeni, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Veljača 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Listopad 2014 (1)
Prosinac 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Rujan 2011 (1)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (3)
Svibanj 2010 (2)
Travanj 2010 (7)
Ožujak 2010 (1)
Studeni 2009 (4)
Kolovoz 2009 (2)
Lipanj 2009 (8)
Travanj 2009 (2)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (4)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (5)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (5)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (9)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (3)
Prosinac 2006 (2)
Studeni 2006 (4)

E... daj... upucaj komentare

Copyright © 2006/2012. by MadDog Shüythee
Design © 2007. by Zlica and MadDog.

Tematske i netematske pripomene

Kontakt: MadDogSh glavom i mailom

Komentari koji imaju pretenziju biti samo ascii art biti će obrisani. Hvala.




Smajli alley

sretan"Zapravo najbolji dokaz da postoji inteligentni život u svemiru je da ga mi još nismo pronašli" by Nessa

thumbup Za sve one koji žele pogledati što sve ljudski um ima spremno u kojekakvim skrovitim mjestima. Otkačeni nakit Rozo-Oke/a...

rolleyesČitaj i pusti da drugi čitaju… © by Nessa
bangIznenađenje je majka mudrosti i kamen temeljac sranja © by Azagtoth
roflKojom rukom bog briše dupe? rukom pravde ili ima anđela pomagača? © by MadCookie
yesKvalitetna knjiga je ona kojoj se ne primjećuju stranice :-))© by ZlicaOdOpaka
(edit: yours trooly a.k.a MadDog Shüythee)



... a dalje su samo pilići i pokoja izgubljena ofca ...