Oslo

utorak , 14.08.2018.

Moram priznati da se prilikom posjeta ovakvim gradovima redovno javi pitanje: ''gdje početi s pričom na blogu?''. No, onda priča nekako sama krene: najčešće ili kronološki kako je išlo putovanje ili prema nekim mojim preferencijama. Ovdje bez dileme treba početi s prvom fotografijom koju sam zabilježila po dolasku u 22h: ne zato što je veliko fotografsko dostignuće, nego zato što je teško povjerovati da je zabilježena u spomenuto vrijeme. Očekivala sam duži dan, no ipak nisam očekivala tragove sunca toliko dugo

Ako bolje pogledate spomenutu fotografiju, mogli biste uočiti kompleks neobičnih, modernih zgrada koje privlače pažnju. Iako povijest ovog grada ide do davne 1040. godine, Oslo ovaj naziv nosi od 1925. Sada se može svrstati među najrazvijenije gradove Europe, no intenzivni je razvoj počeo tek nakon izlaska iz saveza s Danskom. Također, ovaj je grad pretrpio veliku štetu tijekom požara u 17. stoljeću. Ako danas prošetate kroz centar, sigurno ćete uočiti brojne dizalice...grad jednostavno raste gdje god je to moguće, a ono što svako privlači pažnju je postojanje ovako uočljivih zgrada u najužem centru.



Mislim da je većina mojih blog posjetitelja mogla shvatiti da u svakom novom mjestu nađem ono nešto što me oduševi, neovisno o veličini destinacije ili tome koliko je poznata/razvikana. Možda zbog toga nisam najbolje mjerilo za dati preporuku onima koji imaju specifična očekivanja o nekom gradu. Oslo je grad o kojem sam čula puno podijeljenih mišljenja /i prije i nakon posjeta/, no priznajem da mi je dugo trebalo da otkrijem u čemu je misterija. Zaključila sam da bi u igri moglo biti nekoliko presudnih faktora: vrijeme s kojim smo imali i više nego sreće jer smo prije 2 i pol mjeseca imali temperaturu od 30ak stupnjeva, što svakako nije bilo očekivano za to doba godine.



Dalje, u ovom gradu, iz mog kuta gledanja, postoji nekoliko kontradiktornih stvari, a poznato je da ljudi često toleriraju samo sklad i teško se nose s oprečnim informacijama. Ukoliko ga površinski pretrčite, može ostaviti dojam hladnog grada u kojem ljudi ne trče oko vas s lažnim osmijehom i naučenom ljubaznošću te grada koji nema dovoljno atrakcija. Mogu potvrditi jedino da Skandinavci imaju drugačiji karakter, ali nikako nisu hladni kako ih često mnogi pojedinci opisuju. Štoviše vrlo su susretljivi, svi pričaju engleski i voljni su vam pomoći. Osim toga, ovdje ima jako puno migranata i stranaca koji su očito dovoljno dugo tamo da su uklopljeni u svakodnevnom i poslovnom svijetu, dok s druge strane postoje određeni kvartovi gdje prevladavaju i gdje njihov drugačiji stil življenja može biti vrlo upadljiv, ponekad i malo neugodan u smislu odmjeravanja /iako kada bolje razmislim nije to ništa drugačije od dijela naše populacije koja odmjeri sve što se razlikuje od našeg klasičnog stila./



Krenimo u šetnju pa sami stvorite ostale dojmove. Dolazimo do uočljive zgrade Opere koja je specifična po tome da se može prošetati i popeti na krov...



...odakle se pruža još bolji pogled...



...a evo i jedan pogled sa strane da vidite kako to otprilike izgleda s ljudima gore.



Poznato je da su na ovim prostorima saune važan dio života, no ova neobično sklepana mi je ipak posebno privukla pažnju...



...kao i malo dalje ovaj ronilac :->



Kada već pričam u terminima privlačenja pažnje i tome da je Oslo vrlo multikulti, moram spomenuti čovjeka koji će biti najbolji svjedok tome da ovdje trebate ići otvorenih očiju i bez predrasuda. Navikla sam na razne stilove, tetovaže i druge uobičajene dodatke na tijelu, ali priznajem da još nisam vidjela da je netko obavio operacije kako bi imao rogove :->



Proći ćemo kraj predivnog kompleksa Akershus i vojnog muzeja u koji ćemo zaviriti u idućem postu...



....pogledati velebnu zgradu Gradske vijećnice koja je otvorena 1950. godine...



...malo ju obići jer to zaslužuje...



...zatim nastaviti do Kraljevske palače...



...s koje se pruža lijep pogled i gdje ćete naći lijepo uređene parkove u kojima možete odmoriti.



Obići ćemo i zgradu Nacionalnog kazališta...



..i meni dragog Ibsena.



Još ćemo se malo zadržati u centru...



...gdje vam je bolje prošetati s poslovnim ljudima, nego otići za njima u neki od kafića. Mislim možete, ali priredite minimalnih 10 eura za kavu :->



Ukoliko kupite neki skupi zalogaj i odlučite ga u miru pojesti na klupi ili parku, kako to većina mještana radi, pripazite na ove lude ptice koje se doslovno zalete i bezbrižno odnesu ono što ste kupili i zbog čega vas je novčanik mrko pogledao.



Što se kupovine tiče.. eh da, nažalost ovdje vrijede sve one priče koje ćete čuti o skupoći drugog kraja svijeta. Jednostavno treba tražiti pa se povremeno naleti na nešto isplativo, no zaista se treba potruditi. Čak se može naći i pokoji suvenir koji cijenom ne odstupa od naših, no to uglavnom na odjelu sniženja...



...ali zato moežete naći neobično veliki izbor božićnih suvenira krajem 5. mjeseca:-> spustili smo se u podrum suvenirnice gdje je prostor u potpunosti bio ispunjen Božićnim duhom.



Polako ćemo se udaljavati od ovog dijela centra...



...i krenuti na poluotok Bygdřy. Većina ljudi ovdje dolazi javnim prijevozom, bilo vodenim putem bilo uređenim cestama, no mi smo ovo prihvatili kao izazov i odlučili pješačiti par kilometara kako bismo vidjeli i dio prirode koju ovaj predivni grad skriva.



Tako da su nam se na putu našle i životinjice koje nisam očekivala u ovom gradu...



...a ideja je svakako bila dobra jer smo, osim dijelova prženja na suncu, imali priliku proći šumskim stazicama...



..i vidjeti osamljenija mjesta i također predivan pogled.



Kada smo prošli najljepši dio i izbili u civilizaciju, prošli smo i kraj ovog neobičnog, luksuznog dijela u kojem su sve kuće jednake...



...ali ja sam si ipak par metara dalje zabilježila onu privlačniju:



Poluotok je značajan jer se na njemu nalazi većina muzejskih atrakcija: Vikinški pomorski muzej, Kon tiki, Fram te Norveški pomorski muzej...



..oko kojeg se nalazi i jedna od najzanimljivijih ideja, a to je ovaj simpatični, šareni ''Ocean hope''...



...evo i bliže...



...a može se ući i unutra:->



Naravno, u povratku nismo izabrali isti put, nego smo krenuli istraživati na drugu stranu. Pri tome nas je početno ometala kišica, no nije bilo ništa strašno ili neizdrživo pa smo nastavili šetnju putićem gledajući simpatične kuće u prirodi...



...a dok smo stigli do ciljane plaže sunce je već ponovo prilično ugrijalo.



Ovo mjesto je bilo super osvježenje nakon duge šetnje, kao i divan prizor za odmoriti oči...



...a nekima i za druge aktivnosti pa mi je tako ovaj usamljeni ribič dao ideju za novu fotografiju.



Ovo mjesto je idealno za poremetiti bioritam pa smo ponoćnu šetnju iskoristili za obići alternativni dio grada...



...kada se mrak ipak trudio približavati. Kada zaista padne //ako padne// ne znam jer su duge šetnje ipak rezultirale umorom koji je nakon ponoći završio spavanjem :-> Ono što znam je da se nakon 4 sata već nazire sunce u sobi :->