Treviso: preobrazba:)

utorak , 05.04.2016.

Neobičan naslov?:) Nastao je kao spoj onoga što mi se ljetos dogodilo u Trevisu i toga da sam prije par dana dobila prijedlog za svoj novi nick Leptirice (hvala Lastavica! ;))...
Dakle vratimo se u 7. mjesec i trenutak kada je od putne gusjenice nastao putni leptir:) Vjerovali ili ne, riječ je o mom prvom letu avionom. Često se ljudi iznenade kada čuju da sam se recimo 20ak sati truckala u autobusu do Amsterdama bez želje da put zamjenim bržom opcijom. Želja za letenjem i strah su se očito cijelo vrijeme provlačili skupa i uvijek se nekako prizemljena opcija učinila boljom. Ipak, moj dragi se valjda vodio onom poznatom da se poklon ne odbija i odlučio me za rođendan iznenaditi putovanjem na Maltu koje je uključivalo avionsku kartu s polaskom iz Trevisa. Jako dobro pamtim trenutak kada mi je uručio kartu: ''Treviso-Malta'' s nacrtanim aviončićem. Šok i nevjerica, kombinacija ushićenja, veselja, znatiželje,straha, zahvalnosti, ljutnje ''zašto si se toliko trošio'', vidim li zaista ovo što vidim...

Nisam imala previše vremena za stvaranje planova, spakirala sam stvari i za čas smo se stvorili u Trevisu i krenuli u šetnju...

..no moji osjećaji bi se i dalje mogli usporediti s nečim poput ovakve vode..



Srećom pa mi male stvari odvlače pažnju pa sam u potpunosti mogla uživati u mirisu lijepe prirode...



..bezbrižno šetati uskim ulicama pomalo pustog gradića..



..diviti se pojedinim građevinama..



..i detaljno ih proučiti..



..uživati u šetnji..



.. i navečer ugledati kako izgleda u manjem mjestu kada nema noćnih letova..



Aha da, još jedan šećer za kraj:) S obzirom na ranojutarnji let i želju za detaljnim obilaskom Trevisa, zaključak je bio da se ne isplati juriti jednu noć sa smještajem i da ćemo tih par sati provesti na aerodromu. Za osobu koja nestrpljivo čeka svoj let to i nije bila najbolja ideja, no ''stari letači'' su bezbrižno iskoristili vrijeme i spavali i po podu, a kamoli stolicama. Aerodrom se preko noći zaključava što mi je odgovaralo zbog sigurnosti, ali apsolutno nije pridonijelo mojoj nervozi. Sjedila sam i blejala u plafon uz povremeni pogled prema ljudima koji su tako bezbrižno spavali.



I evo ih napokon..izgledaju tako bezopasno i lijepo..



Iako sam imala viziju da je najstrašnije polijetanje i slijetanje, ispalo je da mi je najstrašnija bila početna borba s pritiskom u ušima. Imala sam osjećaj da će mi puknuti glava:D ali kao što rekoh...moja pažnja bježi, jako brzo.. shvatila sam da letim iznad svega...



.. među oblacima, prizor kakav sam mogla samo sanjati..



Tako sam službeno ostvarila svoj san iz djetinjstva, shvatila sam da je ipak moguće letjeti u oblacima :)



Vidimo se uskoro na Malti ;)