Čovjek s vilicom u svijetu juhe

Doći će taj svibanj kada ćeš se zaljubiti. Ne, nećeš poludjeti. Bit će to jedno od onih mekih i krajnje laganih iskustava na granici čiste ljepote zbog koje u utrobi osjećaš leptire, a ne tutanj nosoroga, start motora ili žgaravicu.
Neće se dogoditi ništa dramatično. Neće te spopati ludilo mladića koji zavija kao mačak pod njezinim prozorima hipnotiziran sav, nećeš biti ni luckasti četrdesetgodišnjak koji će zbog nje sad u teretani vrtit bicikl što nikud ne ide, nećeš napustiti ženu i djecu i rasprodati imanje, nećeš iznenada postati pjesnik-amater koji cijedi tugu na papir. Neće se dogoditi ništa fatalno, tragično niti ozbiljno.

Pa i kako bi?

Bit će to kao da si mirno sjekao svoje drvo negdje u šumi i začuo pjesmu. Provirio si znatiželjno na cestu i ugledao prizor. Blistava Kraljica Zapada prolazi u svojoj kočiji. Zastor se slučajno pomaknuo, i ti si joj vidio lice. Leptiri su zatitrali negdje u tvojoj utrobi tako jako da si ih osjetio, premda ti dlanovi i ruke još bride od teške sjekire.

Sjest ćeš na deblo sretan.

Bit će to svibanj kada ćeš se zaljubiti, a nećeš poludjeti. Bit će to jedno od onih mekih i krajnje laganih iskustava na granici čiste ljepote.

Znate svi što mislim o samoreklamiranju, ali isto tako mislim da je korektno prema starim čitateljima reći što je nova s blogom. U ovom slučaju s njegovim junacima. Svakako je korektno već i radi toga što sam stvarno slabo ovdje u posljednje vrijeme, pa da vam ispričam što sam radio u međuvremenu.

Danas se Zlatousti premijerno pojavio i u stripu. Ako vas zanima, možete ga naći u Zarezu (br. 258 od 28. svibnja '09) kao autorski PelhamOrdini projekt. Linkovlja nemam, a dogovor je da (još) ne objavljujem strip na blogu, pa ću ga se i držati. Dakle, ako ste znatiželjni, morat ćete do kioska. Prijatelj slikar K. i ja predstavili smo svoj projekt prije tjedan dana u Makarskoj na MaFestu i čini mi se da smo sasvim pristojno prošli. Nikad prije ne bih rekao da je rad na stripu tako zahtjevan i velik posao, ali tako je to uvijek s poljima koje baš ne poznajete. Ipak, mi smo „sjeli“ i krenuli napraviti strip o Zlatoustom po principu „šta dete zna šta je petsto kila“. :))) Pri tom smo istinski uživali.

Zapravo, Zlatousti kojeg poznajete zahvalnost za svoj medijski život izvan mog bloga ponajviše zahvaljuje jednom drugom blogeru, meni među dražima: Bablu, Čovjeku vadičepu. Prije dvije godine u sad već nepostojećem Metrou predstavio ga je javnosti u svojoj rubrici u kojoj je predstavljao blogove. Hvala, Babl!

Kasnije se Zlatousti pojavio u new age magazinu Svjetlost u jednoj ili dvije kolumne i činilo se da je to prirodno okruženje za Zlatoustog i njegove svevremene drevne poruke o koječemu što zapitkuju njegovi bedasti učenici, ali ni to nije potrajalo.

Onda smo, spontano, baš kako je nastao i ovaj blog, sjedeći uz pivo na Kegliću rekli: hajd'mo napraviti strip!, a Zlatousti je, ako malo pogledate tu škrtu književnu formu golog, kratkog dijaloga bez i retka ikakvog opisa, idealan scenarij.

Kad sam vidio prve pasice i prve table, bio sam prilično oduševljen. Ali dobro, razumljivo je da sam oko toga malo subjektivan. Opaljeni crtež prijatelja slikara K. dao je potpuno novu dimenziju čitavoj priči, i bilo mi je kao da čitam nešto potpuno novo, a to je dosta osvježavajuće nakon što napišeš i tko zna koliko puta iščitaš stotinjak bilo čega, pa bio to i Zlatousti. A Zlatousti, molit ću lijepo, izuzmemo li Debelog Vrapca, nije bilo tko! Ne na ovom blogu. :D

Eto, strip bi se trebao manje više redovito pojavljivati, a ako bude još štogod nova, javim. :)

- Zlatousti, imamo li izgleda?
- Jeste li se pogledali kakvi ste?

- Zlatousti, kako podijeliti ljubav?
- Kao blagoslove.