Čovjek s vilicom u svijetu juhe

Doći će taj svibanj kada ćeš se zaljubiti. Ne, nećeš poludjeti. Bit će to jedno od onih mekih i krajnje laganih iskustava na granici čiste ljepote zbog koje u utrobi osjećaš leptire, a ne tutanj nosoroga, start motora ili žgaravicu.
Neće se dogoditi ništa dramatično. Neće te spopati ludilo mladića koji zavija kao mačak pod njezinim prozorima hipnotiziran sav, nećeš biti ni luckasti četrdesetgodišnjak koji će zbog nje sad u teretani vrtit bicikl što nikud ne ide, nećeš napustiti ženu i djecu i rasprodati imanje, nećeš iznenada postati pjesnik-amater koji cijedi tugu na papir. Neće se dogoditi ništa fatalno, tragično niti ozbiljno.

Pa i kako bi?

Bit će to kao da si mirno sjekao svoje drvo negdje u šumi i začuo pjesmu. Provirio si znatiželjno na cestu i ugledao prizor. Blistava Kraljica Zapada prolazi u svojoj kočiji. Zastor se slučajno pomaknuo, i ti si joj vidio lice. Leptiri su zatitrali negdje u tvojoj utrobi tako jako da si ih osjetio, premda ti dlanovi i ruke još bride od teške sjekire.

Sjest ćeš na deblo sretan.

Bit će to svibanj kada ćeš se zaljubiti, a nećeš poludjeti. Bit će to jedno od onih mekih i krajnje laganih iskustava na granici čiste ljepote.