Čovjek s vilicom u svijetu juhe

Nazvali smo Veterinarski fakultet. Dobar dan, dobar dan, možete li nam dati savjet, zvijerčica nam se naselila na tavan, evo spojit ću vas...

Veterinar kojeg smo dobili je susretljiv i ljubazan. I strpljiv.

- Najprije bi bilo dobro da ustanovimo točno o kojoj životinji je riječ, – kaže.
- Dat ću vam supruga, on ju je vidio, - veli mu Jedina Voljena.

Onda mu ja kažem kako mislim da je kuna ili lasica ili već neki zerdav, jebiga, ne razlikujem ih ja...

- Postoji mogućnost da je puh, - veli on.
- Ne bi bio puh. Vidio sam joj glavu i to mora biti neki zerdav. Provjerio sam na netu, jedino odgovara.

Onda on malo pita za veličinu, boju krzna i slične stvari, kako bi ustanovio točnu vrstu.
A ja mu, kako ga nisam vidio čitavog i pri danjem svjetlu, opišem sve tragove; izmet, mrtve ptice, način egzekucije...
- Smrdi li vam na tavanu? – pita.
- Sve više i više. Onako, zvjerinje. I ponekad po zaklanoj peradi, onako kako bi smrdilo kad zakolju kokicu pa je krenu ofurit i očerupat.
- Sigurno je lasica. – zaključi on na kraju.
- Što da radimo i koga da zovemo?
- Na žalost, kod nas ne postoji nikakva specijalizirana služba. Bojim se da ste prepušteni sami sebi.
- Tako sam si nekako i mislio. Imate li nekakav savjet?

Pa mu ispričam što smo do sad poduzeli. On kaže kako će ultrazvučna napravica teško riješiti problem.
- Taj momak nikad neće otići dragovoljno, toga morate biti svjesni, - veli.
- Ne može ni ostati. Dajte, doc, što da radim?
- Morat ćete ga uhvatiti. Morate biti oprezni jer male beštije mogu neugodno ugristi.. Mogu vam savjetovati, neslužbeno, da u trgovačkom centru koji prodaje takve stvari kupite „gvožđe“. Ali s tim morate vrlo oprezno postupati...
- Gvožđe? To je neka zamka? Znao sam, postat ću još i traper... Halo, doc, jeste tu?
Mala pauza.
- Jesam, jesam. Kolega mi suflira kako su lasice zaštićene.
- No, krasno! Znam da su zaštićene. Nije mi namjera ozlijediti bilo koga, ali ako ne postoje službe koje bi se brinule, zašto bi bile zaštićene preko mojih leđa. Ne može mi potkrovlje, na kojem, usput rečeno, spavam, postati groblje strvina i zvjerska jazbina.
- Razumijem vas. Da, zamka, slična kao ona za lisice...
Onda mi opiše prilično složen postupak postavljanja „gvožđa“ i pravu vrstu mamca.
- Uh, doc, zar ne postoji način da je uhvatim neozlijeđenu? Ovo ne zvuči baš...
- Niste stručni za hvatanje divljih zvijeri tako da ostanu neozlijeđene. Upozoravam vas da ozlijede koje vam mogu nanijeti nisu ni najmanje šaljive. Nemojte se zavaravati njihovom veličinom, lako se može desiti da ostanete invalid. E, sad, ako baš inzistirate, postoji oprema koja se može nabaviti u Austriji...
- Ah, zaboravite! Nisam joj ni ćaća ni stric! Naselila se na moj tavan, recimo da je to bad luck za oboje.
- Razumijem. Još vas zanima priča o zamki?
- Da.
- Lasice obožavaju jaja. Vrlo su lukave, ali jaja su im neodoljiva. Zapamtite to.
- Svakako! Eh, doktore, da rezimiram: službeno, vi mi ne možete pomoći niti postoji ikakva institucija u gradu ili državi kojoj bih se mogao obratiti da to učinkovito riješi?
-Tako je. Na žalost. Žao mi je.
- Neslužbeno, nas dvojica upravo kršimo nekakav zakon, vjerojatno onaj o zaštiti životinja?
- Ne, tehnički gledano, ne. Samo razgovaramo. Molim vas da razumijete ovo: ne potičem vas na kršenje bilo kakvog zakona. Razumijem vas, imate realan problem. Niti jednu postojeću državnu instituciju vaš problem ne zanima dok god je problem na vašem tavanu, što je žalosno. Mislim da ih se ni eventualno kršenje zakona neće ticati dok god je na vašem tavanu, i dok tamo ostane. Ne znam jesmo li se razumjeli?
- Razumjeli smo se savršeno, doc. Hvala van najljepše.
- Molim lijepo. Sretno!