Čovjek s vilicom u svijetu juhe

Sad već pada i neki čudni snijeg. Sličnog nikad nisam vidio. Najprije sam pomislio da je neka sitna krupa, jer su se kuglice odbijale i veselo poskakivale odbijajući se od stola i ograde na balkonu. One koje bi ostale mirne bile su vrlo bijele i izgledale su meke, nimalo nalik ledenim kuglicama. Morao sam otvoriti vrata da to vidim izbliza. I zaista, snijeg. Ali umjesto pahulja, onih fraktalnih geometrijskih tvorevina, padaju sitne grude, kao da milijuni Liliputanaca imaju masovno grudanje negdje gore na oblaku pa su zasuli svijet promašenim hicima.

Voljena i ja dugo gledamo rezultat ovog neobičnog grudanja, a neka tiha jeza spriječava me da pogledam gore, valjda u strahu da ne vidim kako su počeli padati Liliputanci, oni zlosretni koji bi se u grudanju poskliznuli.