Čovjek s vilicom u svijetu juhe

Tri u noći. Debele krpe snijega zabijelile su i ulicu, i vrt, i krovove, i drveće. Krošnja stare šljive već je danima sva bijela od cvjetova. Gerilski udar generala Zime ili tek podmukla igra njegove kćeri Morane, tko to može znati? I ja bih vjerojatno bio bijesan na njegovom mjestu da se tako nemilice tope polarne kape. Ako se tope. Tko to može znati?

Buđenje u novi sivi dan, u daleko odmaklo popodne. Slinavo kiši, od noćnog prepada ni traga. Ipak, svjedočanstvo alkemije pri pogledu kroz prozor. Krošnja stare šljive prosula je sve svoje latice i više nije bijela. Sva je nježnozelena od mladog lišća.

Kad bi još uvijek zemljom hodale svećenice prirode uskliknule bi: „Proslavila se! Proslavila se zelenim!“