Čovjek s vilicom u svijetu juhe

Već se više od mjesec dana budim rano, obično već oko pet. Nešto čudno se dogodilo i moj bioritam se preokrenuo. Pripisujem to godini dana trovanja lijekovima usmjerenima na biokemiju mozga. Uglavnom, iz čista mira, jednog dana se dogodilo da se počnem buditi prije zore, a liježem s kokošima, prepospan da bih gledao već oko devet navečer. Potpuno novo iskustvo u mom noćobdijskom, nokturalnom životu.

Tko kaže da se dvije sreće grabe ranoranilaštvom, ili laže, ili je ozbiljno neinformiran! Neki dan ustao sam tako prije zore, dočekao buđenje grada, uspio popiti s prijateljem K. ranu jutarnju kavu na njegovu putu doma s noćne montaže, prošetao gradom, platio račune i poobavljao druge stvari u ugodno pustoj banci. U naletu inspiracije, a zapravo žrtva reklamne kampanje, naposlijetku uletim u apoteku. Odlučio sam toga jutra prestati pušiti!

- Dobar dan, molim vas one nikotinske flastere!
- Svakako, koliko pušite dnevno? Manje od kutije, kutiju, dvije?
- Otprilike tri u dva dana...
- Aha, za vas su onda ovi konjske doze od 21 mg, - kaže čiča u bijelom, ne naravno tim riječima, to je bilo kako sam ja čuo.

Ljekarnik mi ih uvali sa smiješkom, a ja odem sretan jer sedam komada flastera stoji otprilike kao šteka cigareta. Čim sam došao doma zadovoljno sam protrljao ruke i otvorio paket. Nije mi se dalo čitati dugu plahtu uputstava za upotrebu, ah do vraga, treba mi nikotina, nisam zapalio pošteno jutros!

I prije nego se moja draga probudila kava je bila skuhana, suđe od sinoć oprano, doručak, ne baš serviran, ali zamamno-nehajno nabacan na pultu pokraj frižidera. Kad su se sneno lice i topla spavaćica moje voljene pojavili na vratima kuhinje uzdigao sam prst visoko i značajno:
- Prestao sam pušiti!
Voljena je uzdigla obrvice i nestala put kupaone.

Čitavo prijepodne paradirao sam po kuhinji bez cigarete u gubici ili ruci. Napokon sam joj odlučio odati tajnu moje nepokolebljive volje. Razgolitio sam nadlakticu.

- Vidi!

Zasjao je srebrni nikotinski flaster. Nije zasjao, srebrni dio ide na kožu, vanjski dio je u boji iste. Meni je tako izgledalo. Krenem objašnjavati divotu toga, a ona samo šutke dohvati onu plahtu od papirića iz kutije i čita. Vrti glavom u nevjerici.

- Bah! Pojma nemaš! Tjedan dana, i živjet ćeš s novopečenim nepušačem! – napuhavao sam se razgolićen i udarao šakom u prsa junačka ubuduće lišena boležljivog kašljucanja.

Dođe ručak i prođe, a ja ne zapalim ni nakon objeda.

- Vrti mi se malo. Idem prileć'. – najavim. Nisam se ni dokopao kauča, a meni se vrtilo sve više i više, osjetio sam slabost, problijedio. Kao da mi je sva krv otišla iz glave, pred očima su mi zaiskrile zvjezdice, napad kašlja, a srce je počelo preskakat u ritmu makedonskog ora.

- Koji vrag...?

Uđe žena u sobu i sva se prestraši kad me pogleda. Samo nijemo zijevam kao riba na suhom.
- Mučno mi je, povraća mi se.... – propentam nekako.
- Ti budalo! Minutu ne pazim na tebe i već uspiješ ovako zasrat! –kaže moja voljena, dograbi me, razdrlji mi spretno košulju...
Jednostavno nisam imao snage reći joj:
- Sad nije trenutak, ljubavi...

Ali ona mi i tako svaku misao čita iz očiju. Nimalo nježno smakne mi rukav i odlijepi flaster:
– Otrovao si se, kretenu!

Gledam blesavo zblenut u srebrnu smrdljivu pačetvorinu koju drži s dva prsta i nosi u smeće, tu čarobnu dozu otrova koja me trebala opskrbljivati nikotinom dvadeset četiri sata. Vrati se iz kupaone gdje je oprala ruke samo u vodi, jer, piše tamo u plahti s uputama, sapun pospješuje apsorpciju nikotina tako da bi se i ona mogla otrovati samo zato što je dirala flaster. Prostrijeli me pogledom i otvori prozor, a mene, majko moja mila, zamota u svoju dekicu da mi ne bude hladno.
Poražen i ponižen, mirno ležim i dišem svježi zimski zrak.

Brzo mi bude bolje. Skrušeno vraćam dekicu i pokušam, kao, sve nešto okrenuti na šalu. Okretanje na šalu bilo je blesavo cerenje, svojstveno jedino muškarcima, žene u pravilu blesavo kikoću.
Samo me pogledala.

Uh.
Ako je netko entuzijastičan da prestane pušiti, imam šest nikotinskih flastera viška, konjska doza. Dajem u pola cijene.