Čovjek s vilicom u svijetu juhe

Jučer je moja draga ispekla veliku tortu od oraha i čokolade. Za rođendan. Isusu.

A počelo je jednim od naših uobičajenih razgovora. Sukladno vremenu, pričali smo o saturnalijama, Mitri koji je ubio bika, kršćanstvu koje je naposlijetku prihvatilo križ, o zimskom suncostaju, tom malom smaku svijeta i o tome kako se čovječanstvo odvajkada nosi s tom simbolikom, blablabla, tako sveudilj uz kavu čitavo prijepodne. Zanimljivo je kako se uvijek u ovo doba godine pojavi i trač o smaku svijeta, pamtimo to još od škole („U utorak će pasti divovski meteor! Hura, nećemo pisati engleski!“).

- A što ako stvarno dođe smak svijeta preksutra? Što ćemo onda? – najednom se zabrinula moja draga.
- A šta bi? Ništa. Fala bogu!
- Joj, daj poduzmi nešto!
- Ženo božja! Kako to misliš: poduzmi nešto? Budi bez brige. Uostalom, napokon će doći Isus, nemaš beda.
- Pa da, stvarno! Zaboravila sam!
To ju je oraspoložilo, ali se opet nečeg sjetila.
- A što ćemo mu reći?
- Što ćemo mu reći? Pa šta će baš prvo nama na vrata? Uh, a šta bi mu rekli? Ne znam... „Di si više!?“ Ne, to je glupo... oni gore znaju najbolje i kad i zašto. Ništa nećemo reći.
- Nešto moramo napraviti!
- Šta ja znam! Evo: napravi mu tortu! Ionako mu je rođendan ovih dana....
- Odlična ideja! – oduševila se moja žena, - Znam! Napravit ću mu tortu od kestena!

Jao, kako mrzim tortu od kestena! Pečene, kuhane, o, da, ali pire, kolači, i kreme od kestena, fuj! Napravim najmudriju facu koju mogu:
- Hmmmm, ne voli ti Isus tortu od kestena...
Škicam ispod oka prepredeno. Nije skužila. Inače uvijek skuži, sada nije. Providnost!
- Ma, jel'? Kako znaš?
- Pa razmisli! Palestina, topla klima, deve, datulje... tko bi im tamo dao kestene u ono doba? To mu sigurno mama nije spremala dok je bio mali! A svatko najviše voli ono što mu je mama kuhala dok je bio mali, to se bar zna!
- Da, istina... Najbolje bi bilo napraviti tortu od badema, ali nemamo ih... Imamo oraha! Što misliš, jesu li imali oraha?
- Orasi su dobri! Sto posto su ih imali! Kladim se da se spominju u Bibliji, ne znam točno gdje...
- Jupi! Onda će biti od oraha i čokolade!

Ja sam dobio u zadatak skoknuti po sastojke koji su nedostajali. To je ujedno bio i jedini božićni šoping kojem smo podlegli, ali s obzirom na krajnji cilj činio mi se prikladnim i opravdanim.

Uskoro sam se vratio s namirnicama, i još dvije velike čokolade za kuhanje. Moja razborita supruga je rekla:
- Nisi trebao kupiti toliko čokolade. Previše je.
- Šuti, ženo! Da je za bilo što drugo, ali na ovom ne treba škrtariti! Znaš kako su htjeli štedjeti na ulju i pomadama pa ih je Isus prekorio. Samo ti udri s čokoladom!

Odmah je lepršavo prionula poslu. Mene je dopao „muški“ dio: samljeti orahe i polizati kuhače od kreme. U međuvremenu nisam smio ni prismrditi, da ne bih pokvario kakvu pipkavu operaciju oko glazura i nadjeva i tih stvari.

A danas, danas pak svako malo otvaram hladnjak i škicam. Unutra se hladi torta. Da je to moja torta za moj rođendan već bih odavno umočio prstom da probam kako je ispala. Ovako, neka bogobojaznost me obuzela, pa neću. A i kako bi od sramote! Dođe smak svijeta, navrati slučajno Isus, a netko mu čačkao po rođendanskoj torti...

Pa dobro, doći će nam starci, moji i njezini, i najvjerojatnije ćemo je na kraju mi i pojesti. Doduše, kad se svi zajedno okupimo oko torte nesumnjivo je da će i Isus biti prisutan, ali nekako sumnjam da će je probati, neće biti u odgovarajućem, je li, agregatnom stanju. Mojoj voljenoj možda će biti malo, malkice žao, ali ništa zato!

Ako budemo imali tu čast i zadovoljstvo da jednom dočekamo smak svijeta, već ćemo mi njemu napraviti drugu!

U slatkom iščekivanju, svima Vam želim sretan Božić!