Čovjek s vilicom u svijetu juhe

Perolaka kontrola kod doktora Nadležnog. Odmah sam mu pokazao novine i rubriku Čovjeka-Vadičepa u kojoj je i on osvanuo. Doduše, apostrofiran kao „lik“, ali svejedno: danas-sutra ćemo možda izaći iz anonimnosti blogosfere pa je u redu da čovjek zna da je dospio u novine.
No s posebnim guštom sam mu stavio pod nos otkriće Velike Praznine u svemiru.

- Molim, sad imam zadovoljštinu za takozvane sumanute ideje! – uskliknuo sam zadovoljno.

Doktor Nadležni se nasmijao, ali me nije popljuvao, samo je, predvidivo, rekao kako to ne mijenja na stvari činjenicu da su mi trebali lijekovi.

- Bilo je tu i drugih stvari, - podsjetio me, a onda je rekao nešto novo i nadasve zanimljivo:
- Vama je bila načeta volja.

Ne znam može li se to stupnjevati, ali vjerujem da jest, sigurno jest do neke mjere, rekao sam, a on veli:
- Bio je to vrlo visok stupanj.

I opet je pogodio. Ili, točnije, opet pokazao da ipak nekog vraga zna, da zna što radi. Još me podsjetio prije rastanka:
- Vaša sreća je bila u vašoj supruzi! Ona je pokazala nevjerojatnu volju, za vas oboje. Puno je pozdravite!

I ja sam njemu prenio njezine pozdrave. Nije htjela dolaziti, objasnio sam mu, da ga ne bi prestrašila. Nasmijao se. Ne, ne, ne da bi bila strašna, nego da ne pomisli kako je meni opet loše pa da je ona zato tu.

Ali kako sam samostalno uspio pregrmjeti aždaje na prijavnici, zaključili smo da više nema prave opasnosti, dovoljan je samo razuman oprez.
Volja je osjetljiva biljka.