Čovjek s vilicom u svijetu juhe

Sinoć smo pili Vino Istine.

K. se iznenada pojavio s bocom crnjaka, slovenskog, ročinjskog, kojeg sam pravi neki njegov poznanik. Teatralan kao i uvijek, K. je rekao grobnim glasom i uzdignuta prsta:

- Ovo je Vino Istine.

Mene je to sasvim zadovoljilo pa ga nisam pitao ni za sortu, ni za godište, ni za podrum. Na prvi srk vidjelo se da je dobro i da je daleko od bilo kakva delanca. Vino je, to se zna, u vrlo bliskom srodstvu s istinom, ali kad netko uspije proizvesti baš vino istine, pa makar i jednu bačvu, onda mu treba skinuti kapu i gucnuti od istoga bez obzira na rizik. Rizik je, naravno, ona specifična neugodnost koja nastane kad istina bude glasno izgovorena pred drugim ljudima.

Začudo, nakon što je poteklo vino potekla je i istina, a neugodnost je izostala. Moja voljena, prijatelj K. i ja začas smo ispili vino. Rečene su stvari koje su bile neizgovorene mnogo godina. Vino se pokazalo dostojno svog nadobudnog naslova.

Ovo bih trebao predložiti doktoru Nadležnom, pomislim. Kakva bi mu to bila pomoć u radu! Popijte malo, pa ćemo lijepo popričati, zamišljam kako govori pacijentu dok mu domaćinskom gestom nalijeva Vino Istine u čašu.
Hmm... Jedino se bojim da se scena ne bi uklopila u njegov sobičak do plafona pretrpan „Antialkoholičarskim glasnikom“, ili kako se već zove taj stravični doktorski časopis.

Kasno noću, K. je rekao vidno se boreći da otplete jezik:
- Imam još jednu bocu u autu. Najbolje da je donesemo i ispijemo Istinu do kraja!

Moja voljena je već otišla spavati.

Rekao sam kako mi je vrijeme za pilulu i kako mi je sasvim dosta Istine za jednu večer. K. je inzistirao. K. uvijek inzistira. Otišli smo po još jednu bocu do njegovog auta, vratili se i otvorili je.

Tada je Istina dosljedno djelovala.
- Ne mogu popiti više ni kap. Pozlit će mi. – rekao je K. s blagim izrazom čuđenja.
Mudro sam kimnuo.
- Čuvaj bocu za novu priliku i nove ljude. Trebao bi se odučiti od pretjerivanja. Čovjek može sve bagatelizirati, ali Istinu ne može.

K. je naglo ustao, krenuo prema izlazu i još jednom uzdignuo prst:
-Istina!