...one last goodbye...
25.01.2008., petak
funny clipovi sa D diska!
|
evo i mene, opet (na tvoju nesrecu),,, kako me jebe ova jebena prehlada, cijelu noc nisam mogao spavati,, ustvari, vec tri noci zaredom... a dobro,, da je samo to problem... =( i tako,, uspijem ja sinoc nekako zaspati, zajebat i kasalj i bol u plucima, sinusima (kukam kao moja baka!!)........ negdje oko 3-4 je to bilo... i sanjam... samo da odmah kazem,, sanjao sam milijarde snova, pogotovo od ONOG dana i uvijek je to bilo jako realno.... ali sinoc... hmmmm... i tako,, spavam ja... i sanjam da dolazim u svoj stan, i hocu otkljucati vrata,, kad vrata otkljucana... ulazim unutra i vidim necije "male" patike... nekih 38-39... bitno je to! prva stvar koja mi je tada, u snu, proletila glavom, ONAJ dan,,,, dolazim kod tome a u hodniku njegove male patike 38-39... i ulazim ja, zatvaram vrata... i cujem u jednoj sobi smijeh,, onako tih.. promukao... tezak... umoran... bojim se uci, razmisljam sto cu... da li uci, da li je ono sto ja mislim, tj. da li je unutra onaj na koga ja mislim... panika me hvata... ali ipak odlucim uci... i da cu uhvatiti za bravu,, osjetim ruku na ramenu... na mom desnom ramenu... (ja sam matu uvijek zajebavao da cu mu ja biti vjencani kum! da ce dobiti milijune od mene "poznatog nogometasa" i kako cu mu drzati ruku na ramenu kada se bude zenio! hihihi) i okrenem se,, kad stvarno... moj mato.... onako i dalje mrsav, ako ne i vise... njegova velika "rudlava" kosica, ali lice... hm.... puno rana, plavica,, umorno.... gleda u mene onim velikim ocima... nista ne govori, a nista ni ja ne govorim... nego mi samo pokaze rukom, prema toj sobi... da udjem unutra... ali i dalje mi drzi ruku na ramenu... ulazimo mi unutra, a za mojim kompom sjedi tomo i gleda one moje "gluposti",, smijesne klipove.... i smije se... samo na sekundu pogleda prema meni, kimne glavom i nastavi dalje.... a lice,, onako kakvog se sjecam kada je lezao u lijesu,, kada sam dosao do njega... puno plavica,, bez usnice... a tomo moj, prije je bio tako lijep... jebac tomo! =) ja stojim onako na ulazu, a mato me samo potapse po ramenu i ode do njega, sjedne na fotelju do kompa i zajedno nastave gledati... a ja potpuno izgubljen... ne znam sto bih... nakon nekog vremena ja skupim hrabrosti da ih pitam nesto... jer,, milijun pitanja mi se vrti glavom... mozes misliti! nakon skoro 6 mjeseci... i da cu izustiti nesto, ne mogu!! krenem opet, pokusam,, nista.... poludio sam, pokusavam opet, ma nema sanse... usta se otvaraju, ali niti jedne rijeci... onako razocaran, pocnem plakati... a njih dvojica se okrenu prema meni... pogledaju me, pa pogledaju jedan u drugog... ustanu i idu prema meni... ali kao da su 20 metara daleko od mene... nikako da mi pridju... a ja sav u cudu... dodju do mene,, tomo me zagrli, a mato nas obadvojicu... i jedan od njih kaze: "mario, tu smo za tebe, ali imas ti jos nekoga uz sebe,,, imas svoga brata i imas jos jednu vazniju osobu, kristinu! pazi malo na to..." ja ne znam koji mi je to rekao... onako,, tiho, njezno, preljepo sapnuto na uho... da kristina, na tebe je mislio... =) i puste me iz zagrljaja, pogledaju u mene, a u oku im suza... onako kao u crtanim filmovima... zasvijetli,, da ju bas uocis... i prodju pored mene, a ja klecim... dodirnu me svaki od njih po ramenu i krenu prema izlazu iz stana... i kada je zadnji mato izlazio, pogleda prema meni, namigne i zalupi vratima... i to me probudi.... ne znam.... nisam nikada imao tako uvjerljiv san... probudio sam se,,, ne znam,, sav nekako "sretan"... nemam pojma... ne znam... necu da sada neki misle da sam opet u kukiju,, da crnjacim (buraz,, opametio sam se od one tvoje "prodike",, ne brini...) jednostavno,, lijep san.... lijepo je sa sjetiti se tako necega, "dozivjeti" to opet,,, fino je... naravno,, bilo bi bolje da se moze uzivo (a ne!!!!), ali jebi ga... tako nam je.... |
