|
Gospo moja ljubljena, mnogo patnje osjetih pisuci za te ove pjesme koje nazvah sonetima, mnogo sam trpio, ali radost poklona veca je nego livada. Znao sam dobro i u pocetku da su po vlastitom izboru i radi otmjenosti pjesnici svih vremena odabirali rime sto su zvonile poput srebra, kristala i kanonada... Ja s mnogo poniznosti, sagradi ove sonete od drveta, dadoh im zvuk te opore i ciste tvari i takvi treba da stignu do tvog sluha... Ti i ja, hodajuci sumom i pjescanom obalom, pored izgubljenih jezera, pepeljastim prostranstvima skupili smo komade cista drveta, grede izlozene ljuljanju vode i nevremena. Od takva najnjeznijeg iverja sazdao sam sjekirom, nozem, perorezom ovu drvenariju ljubavi i podigao male kuce od cetrnaest dasaka, da bi u njima zivjele tvoje oci koje obozavam i o pjevam. Tako utvrdivsi svoje razloge ljubavi predajem ti ovaj centurion: sonete od drveta sto su se uzdigli samo zato jer si im ti darovala zivot... |
|
Dobro dosli na moj blog! Zao mi je da nemam vremena da stavim post. Ali vas nisam zaboravila :)) pozdrav! |
|
Jos uvijek ujutro po postelji miris tvog tijela trazim dok palim cigaretu u samoci, jastuk suzama vlazim i vidim te kako mi dolazis i siris miris duhana u zraku se osjeca napetost erupcija vulkana... i onda me ljubis u mraku sobe do bola i krvi a ja se predajem i osjecam strast kao da si prvi... sa svakim uzdahom sjedinjenih tijela u sobu se uvlaci hladna zimska noc bijela... na zamagljene prozore pahulje padaju krupne hladnoca nas steze dok nova strast ne bukne... pripaljujes cigaretu i oblacis kaput opet samoca, spremas se na put dok pod tvojim koracima skripi svijezi snijeg ja opet placem-jos jedna noc duga kao vijek... |
|
Divna je zora Kad jutrom s gora Razgoni mrak Divno je sunce Kad na vrhunce Rasiplje zrak Divno je cvijece, u njemu srece Gledamo lik Al nista nije Da dusu grije- Ko pjesme klik. U Mostaru, 19 maja 1889. Aleksa Santic |
|
Vjetar je donio oblake sa sobom kisa je pocela koncert oluje, ulica za tren postade prazna samo se poneki prolaznik cuje. A ja ne zurim da dodjem kuci nista me lijepo tamo ne ceka, dok vjetar nosi uvelo lisce mene je pritisla tuga neka. Stalno me prati, gdje god da krenem osjecaj tuge i bolne praznine, u ritmu kise sto ulice kvasi ja tiho sapucem tvoje ime. Kisa sapire prasinu po cesti krovove grada i prozore tvoje, da mi je znati kada ce pasti kisa da sapere suze moje. |
|
Sve jace srce place, Ko kisa povrh grada; Sto bol i sjeta znace Sto muce me sve jace? O blago sume kise Po zemlji po krovu! Sve dosade je vise, O, tiha pjesmo kise! Razlog placu nema, U srcu sto se trza! Zar izdaja se sprema? Toj tuzi razloga nema. To najvise me boli Da ne znam, cemu srce Nit mrzi nit voli, A teske pati boli! Paul Verleine |
|
Zivimo u tami, u zasljepljujucoj imerziji pokretnih slika. Razgovaramo, razmisljamo o stvarima koje mozda ne postoje, o ovom filmu koji se mozda dogadja nama. Sasa Skenderija |
|
U podne ona krene iz svog stana, kad ovamo stigne vec je noc. I njeno lijepo lice puno je sijena u kojima prepoznajem zametke buducih svadja,nesporazuma mucnih. Promrzli, umotani u deke, pratimo televizijski program, volimo se sutke. I njeno lice se suzava, i mnoze se sjene koje odvec poznajem. Sasa Skenderija |
|
Tu usred polja poslednji raste cvijet, vec kraj je ljetu i njegov bit ce kratak vijek. Dugo vec vjetri hladni lisce nose, maglenim ruhom odjeven je dan a jutra vec su tako hladna, srebri se mraz. Bijelo ce jutro cvijetu mom donijeti smrt, pod hladnim plastom utonut ce u poslednji san. Ostat ce pusto polje gdje vjetri jure, jutro sivo sto u nov se pretvara dan, za dusu moju siva pustos, tuga i bol. Drago Minarec |
|
Svu noc je padala kisa da bi jutros osvanuo prvi snijeg. Zato je u buffetu ugodno: mozes srkati toplu kavu i gledati kroz izlog na ulicu. Bjelina potcrtava oblike, pokrete finu dnevnu mehaniku. Tu u basti, gdje je ljetos bio razapet ogromni video-ekran, ostao je prazan celicni ram. U kadru, sasvim slucajnom, zima: oblak pare iz hotelske kuhinje, bijeli golf u rikvercu auspuhom rasprsuje jato golubova, starica sa crvenim cekerom se kradom otklizuje na plocniku, tramvaji se mimoilaze pred kasarnom i, sasvim u kutu, neko pokunjeno dijete. Namotava se vrpca dana, sama od sebe, bez vidljivog napora-dovoljno da na trenutak zaboravis da je samo teza tvoga vlastitog oka i prazni celicni ram drze tvoju zemlju na okupu. Sasa Skenderija |
|
Htijela bi cuti titrava zvona moga smijeha i prstima taknuti mir... A nista od toga. Izmedju nas vjecna tisina. |
|
Zemlja je smrtnim sjemenom posijana Ali smrt nije kraj jer smrt zapravo i nema i nema kraja Smrcu je samo obasjana staza uspona od gnijezda do zvijezda... Mak Dizdar (1917-1971) |
|
Sedimo na beloj klupi Ispod Lenauovog poprsja Ljubimo se i onako uzgred govorimo O stihovima Govorimo o stihovima i onako se uzgred ljubimo Pesnik gleda nekud kroz nas Kroz belu klupu Kroz sljunk na stazi I tako lepo cuti Lepim bakarnim usnama U gradskoj basti u Vrscu Ja polako ucim Sta je u pesmi glavna stvar... Vasko Popa |
|
Sijalicu dobro palis U tuzi mojoj smedjoj Livadu mi prostires Na grudima svojim Golubove okupljas U radosti mojoj Bele Cigaretu mojih briga U srcu svome gasis U grozdu tamjanike Na moje usne cekas Vasko Popa |
|
Prisutna si U zizi moje samoce Sa dve ruke Kako bih svet zagrlio Prisutna si U prozoru moje suze U dva oka Kako bih svet udomio Prisutna si U svakoj mojoj pesmi U jednom snu Kako bih svet obogatio Vasko Popa |
|
Koraci tvoji sa plocnikom Razgovarju Koraci tvoji pevaju U mome telu Bosi koraci tvoji vesele Stidljivu rosu I duboko ostavljaju tragove U snegu moga sna Vasko Popa |
|
Ulice tvojih pogleda Nemaju kraja Laste iz tvojih zenica Na Jug se sele Sa jasika u grudima tvojim Lisce ne opada Na nebu tvojih reci Sunce ne zalazi... Vasko Popa |
|
Pahuljica si snezna Tisinu oko mene sto raspeva Grana si mi rascvetana Osmeh na usnama Sto mi zapali Oluja si letnja Krila sto mi da I polomi Dunja si zrela U srce sto mi padne Duboko Vasko Popa |
|
8 Ociju tvojih da nije Ne bi bilo neba U malom nasem stanu Smeha tvog da nema Zidovi nebi nikad iz ociju nestajali Slavuja tvojih da nije Vrbe nebi nikad Nezne preko praga presle Ruku tvojih da nije Sunce nebi nikad U snu nasem prenocilo... Vasko Popa (1922-1990) |
|
Uzmem kredu- ona pise; taknem cvetic zamirise; ja zazmurim noc se stvori; pridjem vodi- zazubori; ja zapevam- cvrcak cvrci; ja potrcim- Sunce trci. Mora da sam licnost slavna, jer po meni sve se ravna... Budimir Nesic |
|
Iza mene nece ostati cak ni tuga... Osmijeh ce ko duga nadvit se iznad placa. Iza mene ce ostati samo san koji se nece moci sjetiti Ni svog snivaca... Enes Kisevic |
|
Vidio sam strijele Konje bijele Nebom prozvijezdase Noc im griva Glavom prosipa se Kopitama potkivaju put visina Kajase im htjedoh prihvatiti proguta ih jezdama prasina. Enes Kisevic |
|
Iza njena cela sumi vasiona Sija set svijetova iz ponora sja se Dva sunca joj resi kruna misaona Pred ljepotom njenom svemiri se gase... Enes Kisevic |
|
Bjezeci od smrti, U pjesme, Ili u tebe, Ja sam na istom- U biti. Jer sve dok smrtnika bude- i besmrtnih ce biti. Enes Kisevic |
|
Brzo se sakrij u mene. Ja cu se u tebe skiti, Da ne znam tko sam ja, Da ne znas tko si ti... Sva se u mene zavuci, Vani se zima sprema, To smrt nas nasa trazi, I vidi da nas nema... Enes Kisevic |
|
Nasa soba mirise po tamjanu, po starom vinu, I svijeca place suzama bijelim. Krevet se naseli pun zrikavaca od poljubaca koje s tobom dijelim. Kroz sustave modre zastore zore Slute se obrisi tijela sto gore... Enes Kisevic |
|
Pod tvojim pasom- korice vruce. Pod mojim pasom jatagan go. U tvojim ocima, modar grom guce... U mojim ocima pjeni se konj. Sa tvojih kula dva topa tuku. S tri tisuce zuba osmjeh ti sja. U meni vatra- pola od ognja. U tebi vatra pola od sna... Enes KISEVIC |
|
Jucer,jos se srecom osmjehivao dan. Danas, izgubih biser u travi. A zalud mi ga je traziti, znam. Ali ja isto tako znam da ce sutra doci netko drugi i naci moj biser, dpsnivati izgubljeni san... Enes Kisevic |
|
Zurec pred kisom, pod krosnje lipe u hitnji smo na casak stali... Nad nama su se kroz cvijetno lisce oblaci bijeli okretali... Zadihani, osmjehnusmo se. Lipa je mrijela. Srce se culo u svakom kutku nasih tijela. Mozda sam mogao ljubavi u tom trenutku nesto zauvijek reci, al valcer poce... I ljetna kisa dodirnu u grlu drhtave rijeci... Enes Kisevic |
| < | studeni, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv




