Zurec pred kisom,
pod krosnje lipe
u hitnji smo na casak stali...
Nad nama su se kroz cvijetno lisce
oblaci bijeli okretali...
Zadihani,
osmjehnusmo se.
Lipa je mrijela.
Srce se culo u svakom
kutku nasih tijela.
Mozda sam mogao ljubavi u
tom trenutku nesto zauvijek reci,
al valcer poce...
I ljetna kisa dodirnu u grlu
drhtave rijeci...
Enes Kisevic
Post je objavljen 02.11.2005. u 10:39 sati.