Svu noc je padala kisa da bi jutros
osvanuo prvi snijeg.
Zato je u buffetu ugodno:
mozes srkati toplu kavu i gledati
kroz izlog na ulicu.
Bjelina potcrtava oblike, pokrete
finu dnevnu mehaniku.
Tu u basti, gdje je ljetos bio
razapet ogromni video-ekran,
ostao je prazan celicni ram.
U kadru, sasvim slucajnom, zima:
oblak pare iz hotelske kuhinje,
bijeli golf u rikvercu
auspuhom rasprsuje jato golubova,
starica sa crvenim cekerom se kradom
otklizuje na plocniku,
tramvaji se mimoilaze pred kasarnom i,
sasvim u kutu, neko pokunjeno dijete.
Namotava se vrpca dana, sama od sebe,
bez vidljivog napora-dovoljno da na trenutak
zaboravis da je samo teza tvoga vlastitog oka
i prazni celicni ram
drze tvoju zemlju na okupu.
Sasa Skenderija
Post je objavljen 21.11.2005. u 23:34 sati.