Tu usred polja poslednji raste cvijet,
vec kraj je ljetu i njegov bit ce kratak vijek.
Dugo vec vjetri hladni lisce nose,
maglenim ruhom odjeven je dan
a jutra vec su tako hladna,
srebri se mraz.
Bijelo ce jutro cvijetu mom donijeti smrt,
pod hladnim plastom utonut ce u poslednji san.
Ostat ce pusto polje gdje vjetri jure,
jutro sivo sto u nov se pretvara dan,
za dusu moju siva pustos,
tuga i bol.
Drago Minarec
Post je objavljen 22.11.2005. u 23:19 sati.