LOTOS
31.05.2005., utorak
Moja ljubav prema "Tebi" je visa od najvise planine koja je izmjerena na mont everestu, a iznosi 8850metara... a isto tako moja je ljubav dublja od najdublje dubine mora izmjerene u marjanskoj brazdi...
Andjele moj, bit cu uvijek uz tebe,pokrit te po noci kad se otkrijes, poljubit tvoje oci u snu kad zadrhte, zagrlit te, kad ces mislit da si sama, ljubit te, kad ces se osjecati ostavljena, nosit na rukama, cijeloga zivota... Sreco ne zelim da odes, a nemam prava ni elementa da te zadrzim... Moja zelja je jako velika i da se samo mene pita... Bila bi moja... Zeljela bih... Zeljela bih biti u tvojim ocima potonuti u tvom pogledu rastopiti se u tvom zagrljaju lebdjeti od tvojih dodira zaspati u tvom srcu. Ali ne samo to ! Zeljela bih biti slavuj i njezno ti pjevati ispod prozora biti sunce i grijati te i milovati svojim zrakama biti mjesecina i obasjati ti mracne staze biti kisa i tiho ti kuckati po prozoru biti zvijezda da me mozes nazvati svojom. Zeljela bih biti vijetar da te oodnesem na pravi put -do mog srca... (za "D.....") Eh da si tu kraj mene sad da spustis usne na moje celo rukama zagrlis mi tijelo pa da nestane ova nesigurnost i strah da budes sunce koje ce otjerati mrak i nebo na kojem se radja duga sreca bez spoznaje za rijec tuga i moje sve neko ko ispunit ce moje sne i moje jutro i moje svijetlo dana i nece dopustiti da sam sama ni jednog trena ni jednog casa. Eh da si tu kraj mene sad................... Samo za "tebe D....."... I kada sunce ispred zvijezda pobjegne, i kada mjesec na nebu svoj zenit dosegne, znaj da cu tada misliti samo na tebe, znaj da te tada zelim samo kraj sebe. Prije tebe, ja za ljubav nisam znala, prije tebe, samo sam Bogu, dane krala, a sada mi srce samo za tebe bije. Jeli moguce da se tako mnogo zaljubim, da se u dubini tvojih ociju izgubim, i da nista vise na svijetu vazno nije, jer tvoja ljubav jace od Sunca grije. Nije mi zao sto sam cijeli zivot tebe cekala, i jos bi toliko, ne bih li tvoju ljubav stekla, prije sam mogla samo drugima da se cudim, a danas i ja od ljubavi skroz poludim. Volim te, ti si mi jedina na svijetu, za mene si ljepsa i od rose u cvijetu, volim te kao ni jednu drugu do sada, jer tvoja ljubav mojim srcem i dusom vlada. Sve drugo moram zaustaviti Kad zelim do Tebe stici, sve drugo moram zaustaviti. Moje oci nevide svijetlost sunca i sljep sam za boje svijetla. Usi su moje gluhe i prsti ne osjecaju nista. Postojis samo Ti. Tvoj je dom tih i miran. Ispunila si ga prozirnim mjehuricima blazenstva. U njima se odmaras i cekas kad cu doci. Ali kad Te ugledam, u oku tvome nazirem igru. Znam da ove tisine nebi bile kad bi tvoje vatre ugasle. Cijeli svijet samo je Tvoja sjena, samo san kojeg si sanjala poradi mene i moje ljubavi. Pokrenula si zvijezde i galaksije, pokrenula si svijetove da bi ih meni pokazala. Ti jesi taj pokret, ta silina i snaga onog sto postoji i onog sto je zamisljeno. To je izraz Tvoje ljubavi. Stvaras usporene krugove objesene poput lampiona na nebu plave vjecnosti. Nemoj zastati, nemoj nikad stati-moja ljubav o tome ovisi. Kad zelim do Tebe stici, sve drugo moram zaustaviti. Moje oci nevide svijetlost sunca i sljep sam za boje svijetla. Usi su moje gluhe i prsti ne osjecaju nista. Postojis samo Ti. (Adrian Predrag Kezele) CESARIC Idem u susret nekoj nepoznatoj, Da li je blizu ili je daleko, Ja neznam. Ali da ti oci sjaju, Dosta je znati da te ceka neko. U strahu za ljubav ispitujem srce. Sta ima za nju ? Ima, ima dosta. Ja joj se smjesim nekud u daljinu: Docekaj spremna svoga gosta. ZIVOT JE LIJEP ! MALA KAVANA Mala kavana. Treperenje sunca I stol u kutu za dvoje- Pa ti me ljubis, zbilja me ljubis, Drago, jedino moje ?! Mjesece u meni ljubav je rasla, Al nikom to nehtjedoh reci. Bio sam sam, ispijen od ceznje, A tako blizu sreci. Dal mogao sam slutiti ovog jutra, Blijed od probdite noci, Da cu ti saptati rijeci, Sanjane u samoci ? I da cu tog jutra, sto ce vjecno U riznici srca da zlati, Naici na ruku toplu i spremnu Da stisak mi drscuci vrati ? CESARIC? NEKI LJUDI ULAZE U NASE ZIVOTE, ALI BRZO I IZLAZE... NEKI OSTAJU NEKO VRIJEME...I OSTAVLJAJU TRAGOVE NA DUSI... ...........NAKON CEGA NISMO NIKAD VISE ISTI.......... |
30.05.2005., ponedjeljak
RECEPT ZA LJUBAV
|
-Napravi mjesta za jos jednu osobu u sebi. Ne budi pun sebe! -Ucini prvi korak ( ako se radi o neprijatelju i drugi i treci!). Pozovi nekoga u "zagrljaj". -Obuzdaj se, cekaj, opusti se. Sada je onaj drugi na potezu. On/Ona ima svoju osobnu povijest, rane. -Ne uzimaj drugu osobu na silu. Postuj tudju volju! -Ne gusi drugoga zagrljajem-ne radi se o hrvanju. Nikada nemoj zanijekati sebe i ne pokusavaj asimilirati drugu osobu. Ne umisljaj: on/ona ce ze tebe ostati uvijek nepoznanica. -Ostavite prostora u svom zajednickom zivotu i za neke druge ljude. Niste sami! -Oprez, ljubav nije trgovina. Uvijek netko vise (drugacije) daje. -Daj drugome slobodu-pusti ga. On/Ona nije stvar ni tvoje vlasnistvo. -Jedno je sigurno: oboje ste se promjenili. Mjenjaj sebe, a ne svoju "bolju polovicu". -Ljubav je grljenje a ne trajni zagrljaj. Ljubav je drama, a ne sapunica. Oprosti i zaboravi uvrede. -Vrati se na tocku jedan i kreni od pocetka! -Ishod je uvijek nesiguran, ljubav ukljucuje rizik i kockanje. Mozes biti pogresno shvacen, prezren ili gore-ali i ljubljen i cijenjen. Bices zrtva, spaseni ili spasitelj, a mozda i jedno i drugo. -Vjezbaj (zivi) ovu tehniku u praksi. I neka nam Bog svima pomogne ! Po motivima knjige Miroslava Volfa "Iskljucenje i zagrljaj" NEDOSTAJES MI TI... Kad bi htjela ti da budes moja luka, more moje moja ljubav...zauvijek kad bi htjela ti da budes, moje noci, moje zore, moja sreca zauvijek... Ja bi znala da te vodim putem njeznosti i snova da te vodim zauvijek ja bih znala da te volim ovim srcem...svedo bola da te volim zauvijek Nedostajes mi ti i ove noci nedostajes mi ti tvoj smijeh...tvoj glas..i..oci... nedostajes mi ti za san...za mir...za ljubav... "Sreco za tebe" Kad vece padne, i spusti se tama, rastuzim se uvjek i mislim o nama! Ne zelim zivot bez tebe Andjele moj bijeli, ovo moje srce samo tebe Zeli... Doci cu iz dalekog svijeta, tugu tvojom srecom da zamjenim, i svu ljubav sto u srcu nosim, hocu s tobom da podjelim... Daj mi svoju ruku ti, da te voodim ja... Krenut cemo putem srece zeljo jedina... Tamo gdje se ljubav nekrije, tamo gdje sunce za ljubav sja. Voljet cu te vjecno, Sreco voljet cu te znaj... Udahni duboko, a oci zatvori, slusaj krv dok venama zubori, pomisli na mene... Nek se misli spoje... Znaj da te u srcu drzim Naj milije moje... Gdje god sam, nesto mi fali to si ti moj Andjele bijeli... Laku noc, i lijepi snovi zeli ti netko ko te naj vise VOLI !!! |
Modra tresnja...
|
Pored mog prozora, svaku vecer, mjesec zastane i sto zatekne tada na ulici, ponudi mom pogledu, zatim dovede vijetar, a s njim i plavetnilo primakne i u toj slici, kakvu samo srebro napraviti moze, neprestano titra moja zelja da te ugledam u noci. Gledamo se, mjesecinom optoceni, moja ljubav i ja, cekamo i neslutimo buru sto dolazi s vjetrovima, ne cutimo u toj nagomilanoj tisini, pozar samoce, vec uz jecaje i ritam srca, prislanjamo najdrazu bol, da u klecanju koljena ne bi otkrila slomljenu dusu. Onda odjednom, ispod misli, modra tresnja zadrhti, sjaj vise nije trom, i vrhovi se neba poloze na cigle, tamne sjene nestanu i tracak ceznje uplovi u sobu, tijelo postane mijesto dogadjaja, snaga dahom uzleti i splanina ravnicom procvijetaju tvojeprozirne latice. Voda sto tece mojim venama poput plamena zaigra, izvori njenih tokova isprepletu tanke niti njeznosti, mreza radosti razapne se dolinom kojom kapi rastu, a ti, prostrujis zrakom i vatrom, zemljom i vodom i svakom kutku moga tijela, dodas osmijeh zvijezda. Nitko me, kad si u meni ne dira svojim osjecajima, nicije me ruke, dok se rastapas mojom dusom, ne traze, ali nemir se ipak porama javlja, jer zedj u raju postoji, kao kad, natopljeni suncem, nizinom zasjednu oblaci i umjesto kisom, prstom tuge dotaknu njihovosjecanja. Kamo,kamo si otisla nocas, moja draga prepelice, kad si nestala u jednom trenu i utekla u krilo mraka? Zar sebojis mirisa modre tresnje i obrisa njenog zrelog, pa u meni ostavljas uzaludna cekanja kao melem placu? Kamo, kamo si se sakrila,po ovom suhom vremenu? Htio bi se, prstenom, zauvijek oko tebe okruziti, posjetiti, mila moja, jutra u kojima tvoja njedra disu, zalaskom dana, protrcati radosnim proplancima srece i s tobom usred tople postelje docekati mjesecinu, da umore smirimo zagrljajima nasih vreli usana. Nemoj nestati uz obalu mora, niti vrhovima planina otici, vec sa zlatnom skoljkom danas podji i moju ljubav potrazi, a u okusu modre tresnje, sve ce tvoje strepnje nestati i ti ces opet kao nekada, pitomim horizontom poletjeti, umjesto rumene magle, tvojim ce se ocima spokoj siriti.-Zal Kopp[B] POVRATAK (Dobrisa Cesaric) Ko zna ( ah niko nista nezna. Krhko je znajne!) Mozda je pao trak istine u me, A mozda su sanje. Jos bi nam mogla desit se ljubav, Desiti- velim, Ali ja neznam, da li da je zelim, ili ne zelim. U moru zivota sto vjecito kipi, sto vjecito hlapi, Stvaraju se opet, sastaju se opet, Mozda iste kapi- I kad prodje vjecnost zvjezdanijim putem, Jedna vjecnost pusta, Mogla bi se opet u poljupcu naci Neka ista usta. Mozda ces se jednom uvece pojavit Prekrasna, u plavom, Ne sluteci da si svoju svjetlost lila Mojom davnom javom, I ja, koji pisem srcem punim tebe Ove cudne rime, Oh, ja necu znati, ceznjo moje biti, Niti tvoje ime ! Pa ako i dusa u tome trenutku Svoje uho napne, Sigurnim ce glasom zaglusiti razum Sve sto slutnja sapne: Kod vecernjih lampa mi cemo se kradom Pogledat ko stranci, Bez imalo svijetlosti koliko nas vezu, Neki stari lanci. No vrijeme se krece, no vrijeme sekrece Ko sunce u krugu, i nosi nam opet ono sto je bilo: I radost, i tugu. I sinut ce oci, naci ce se ruke, A srce se dici- I slijepi za stope bivseg zivota Njima cemo ici. Ko zna ( ah niko nista nezna. Krhko je znanje!) Mozda je pao trak istine u me. A mozda su sanje. Jos bi nam mogla desit se ljubav, Desiti velim, Ali ja neznam da li da je zelim, Ili ne zelim. SRECO... znas li sta sve ljubav moze, znas li sta je ljubav prava... Ljubav moze da ubije al i zivot da spasava... Takva je ljubav, takva je, Boga za milost ne moli, ponekad ljubav i kazna je al srce ne moze da NE VOLI... Znas li sta sve ljubav moze, znas li sta je ljubav prava, ona dodje iznenada i odlazi bez pozdrava... Takva je ljubav, takva je, Znas li sta sve ljubav moze, znas li sta je ljubav prava... i kad vreme sve izbrise, ona nema zaborava... Takva je ljubav, takva je, Boga za milost ne moli... Ispod ovog modrog neba, skrivamo se TI I JA, tvoja ruka moju treba, ne boj se naj milija... Tiho pricaj, budi hrabra kise su vec prestale... Tvoja kosa malo vlazna, mirise na ljiljane... Samo ovo modro neboo zna koliko VOLIM TE JA... Samo nebo zna !!! Koliko mi NEDOSTAJES ljubavi moja jedina... (slatkici mojoj) SAMO TI I JA Evo blizi se sumrak D..... , A moje misli jos tebi lete, Mislim na ovo vece, Mislim na tebe...samo ti i ja... neznam sta da radim, srce kaze da... A mozak kao uvijek pametuje Sve je kako treba, a blizi se taj trenutak... Blizi se taj trenutak kad cemo biti zajedno ti i ja... Samo ti i ja... bez poziva i prijatelja...samo ti i ja... Sve je kako treba, tvoji dodiri me opijaju... prepustam se tebi Bez ikakvih prepreka... moj glas ti kaze da te zeli i da smo ovaj put samo ti i ja... Ovaj put je sve kako treba... nema vise prepreka... sad smo jedno...samo ti i ja...zauvjek... ti i ja sami... moj san...moj veliki san... Dozvoli suzi neka ti ponekad niz lice klizne, otvori dusu, nek ti srce tvoje rijeci pise... neces zbog toga biti; ni bogatiji ni siromasniji ni bolji, ni losiji... Mozda te nitko ni razumijeti nece..osim ti samog sebe... mozda nekada i druogom nacrtas " slatki osmjeh ironije na lice" ali bar ces znati, da te nisu zla vremena pregazila, gdje rijeci iskazivanja osjecaja, dolaze do zaborava... OSJETIS LI ? Prije sna..... Dah ti lebdi iznad usne, preko obraza ti klizne sve do tvoje kose guste. Zaigra se u trenu labirinitom tjemena i kad pokupi tvoj miris, odleprsa tad u mrak... To sam ja... To te moje ruke grle iz daljine prije sna... Ja ti dodjem tek onako, da te dirnem i prevarim sama sebe, da sam tu, tu kraj tebe D..... da ti gledam oci sklopljene sklopljene...za nas... ZOV LJUBAVNIKA...(Kalil Gibran) Gdje si voljena moja? Da li si u svom malenom Rajskom vrtu, polijevas cvjetove koji promatraju te kao sto dijeca promatraju majcine grudi? Ili si u svojim odajama gdje oltar krijeposti je postavljen u tvoju cast, a ti na njemu zrtvujes moje srce i dusu ili si medu knjigama, sakupljas ljudsko znanje a prepuna si nebeske mudrosti? O, pratiljo moje duse, gdje li si? Dali u hramu molis? Ili zazivas Prirodu u polje, utocistu tvojih snova? Jesili u kolibama siromasnih, tjesis slomljena srca slatkocom tvoje duse i ispunjas njihove ruke svojim darovima? JEDNE NOCI Te noci pisah sjedec posve mirno, Da ne bih majci u susjednoj sobi Skripanjem stolca u san dirno. A kad mi koja ustrebala knjiga, Sasvim sam tiho isao po sagu. U svakoj kretnji bila mi je briga Da starcicu neprobudim dragu. I noc je tekla spokojna i nijema. A tad se sjetih da je vise nema. Dobrisa Cesaric [/B] |
29.05.2005., nedjelja
Neko...ljubavno...ccc
|
Vecinom ga svi pisu kada se osjecaju slomljeni...kad im nedostaje ona ljubav koju su uvjek zeljeli, za kojom teze, ali nebih sudbine...Vecinom se tada svi nalaze na nekoj raskrsnici srece...ljubavi... boli...tuge... Eto ja sada pisem iz ljubavi... Ponekad covjek nakon dugih godina provedeni zajednickog zivota, stane na raskrsnicu i pita se "gdje- sada" ??? Kuda da krenem a da mi bude bolje ? Hoce li na ovom novom putu, napokon jednom moje zelje ka slobodi ptice, koja je zeljna novog otkrica svijeta, se ostvarit? Stojim i gledam putevi se razilaze... ...jedan put je stara uspomena, koja je jaka bila u mojim mislima, nekada je cvijece bilo posuto tom stazom, pratili me dragi zvuci pjesama, kao serenade u nocima...i sada osjecam jos taj miris.....zime... Drugi put pokazuje nesto neizmjerno, nesto sto se sasvim slucajno rodilo...kazu nema sudbine ? Lazu !!!...taj je put poslije trnovitih puteva ipak obustao...umjesto posutih ruza je bilo trnje... ...umjesto pjesama i serenada je bilo bjesa i tuge....o da bilo je jako komplikovano i tesko... no ipak se prezivjelo!!! Krecem korakom prema mojoj novoj sudbini...odabrala sam onaj tezi put; ali mome srcu tako dragi... Za mene nema bogastva koje se moze tim izmjeriti...zlatom mozes kupit sve...ali nikad mene ili srecu... Sreco moja....u tvoje ruke spustam sada zivot svoj....jer dan moze bez sunca... ...ljeto bez kise...ali bez tebe ja ne mogu vise................................................................................. Eto ljubavi dodje i nasoj prici na ccc kraj...jer sto je jedno drugom sudjeno to ni dragi bog nemoze razdvojiti...............vjerujem u tebe i nasu srecu.................. a ti sada si kovac nase srece i sudbine... (mojoj "sreci " u zg) Za vas nesto... Ako mene pitate sta je zivot, sta je sreca i gdje su se sakrile sve te divne stvari, reci cu vam... One su tu u nama, u tebi, u meni. Samo je potreban jedan mali pogled unutra, drhtaj ruke da ih dokucis i pocnes uzivati u njima... Cesto se ljudi pitaju da li je to, zapravo, ona ljubav i sreca za kojom su cijeli zivot tragali. Ne trebas brinuti, jer sigurno ces znati kad te pogodi "Amorova strijela". Znat ces da je to ono sto si od uvijek trazio. Onaj djelic tebe koji te uzburka kao more i probudiu tebi jednu novu osobu, poput dijeteta. Vjeruj mi da doci ce to divno osjecanje i tebi, prekriti te poput plime i ispuniti svaki segment tvog bica. Tada sve oko tebe postane ruzicasto i kao da od tog trenutka gledas nekim drugim ocima. Ocima ljubavi i srece. Tada ti nisi samo ti, nego je u svemu i ona. Kao da ste se spojili u jedan zivot. Tvoj uzdah je i njen, tvoja bol je i njena, tvoja sreca je i njena. Da se ja pitam ucinila bi da se ljudi vole, da svatko nadje svoju drugu polovinu, da prestanu ratovi i nemiri i da ljubav zavlada cijelim svijetom. Tesko je u ovome svijetu, svijetu zavisti, mrznje i grijehova, naci svoj put srece i krenuti njime. ZNAM JEDNO: svi imaju svoju sretnu zvijezdu, ali je treba pronaci. Ona sija sijajem ljubavi ! VJERUJTE U SEBE! SRETNO!!! Kada sam se vec raspisala onda jos nesto :))) Prostor i vrijeme u kojem sam se nalazila, rusilo je iluzije zivota... Sve je bilo u zatvorenom krugu bez izlaza... Bezbroj misli i snova stvarali su sliku sivila, smrti i nista vise... Ljubav koju posjedova bijase u dubini srca zazidana mrezom nepovjerenja i sa njene strane pune lazi... Strast se krila u zagrljaju ogorcene duse... Sve je bilo tako mracno, tajnovito, skriveno i nepoznato za moju svijest... Nemoc zakljucala vrata ljepoti zivota... Snaga razuma blokirala slasti, nisteci potrebu tijela... Bez snage za borbu moje oci skrivase strah od nepoznatog... Nemocna uplasena u potrazi za spasom... Poslednjim djelicem snage pokusah pronaci izvor zivota... Cvrsto sklopljenih ociju osjeti nestvarni mir i spokoj... Na tren razum dosao je kraj... Upoznala sam zenu svog zivota...iskrenu curu...koja zna da cijeni zivot... Prvi put sam dozivjela taj osjecaj i on ce da potraje vjecno... Njezno je budila u meni nesto veliko nepoznato a tako lijepo... Polako otvaram oci, svijetlost duginih naj ljepsi boja grli moje tijelo... Miris je tako jak poznat nikad nemirisan, ipak poznat i drag, lici na miris mora kojeg budi jutarnji zrak. Nudeci se da ga udahnem budeci zelju i spas... Duboko ga udisem, dah dotice dubini srca tragajuci zazidanu mrezu, oslobadja ljubav... Ljepota se siri tijelom u obliku slatkog bola, zalazi u svaku poru ogorcene duse oslabadja slast njenog zagrljaja... Slast ljepote koju si zacela u meni najdraza moja, raste sve vise i vise... Zauzima razum stvarajuci ljepsu sliku zivota... Otvorila si vrata nemoci poklanjajuci snagu ljubavi svoje... Promjenila prostor i vrijeme u bajku najljepse igre tijela... Zatvorenom krugu nemira pruzila si utociste nade... Zacela si strast u meni bez dodira tijela, dokazujuci koliko je tvoja ljubav jaka... Svojim duhom prisustovala si radjanju moje ljubavi udahnula si zivot u nju... Moje cijelo bice sada zna da ce te voljeti vjecno najdraza moja... Volim te beskrajno i vise od toga, volim te do samo meni poznati granica ljubavi... Voljecu te zauvjek "SRECO MOJA"... za moju "D....." big kisssssssssssss |
28.05.2005., subota
Izvor vremena
|
Kad utisnes moje ime u obris svojih misli, izabranice morskih uvala i bjeline skoljki, kad ustanes u modrom satenu praskozorja, nepomucena visinama planinskih vrhova, kad mirisna zalepsas dubinama moje duse, zahvaljujem se njedrima ravnice sa kojih si u vjecnom dahu postala moja ljubavnica puneci moj zivot olujnom snagom ljubavi. Kome reci da oko mene rascvjetas zrak, ne pitas, niti ulazis u razvodjena sjecanja, vec oslobadjas u meni slast postojanja, lijezes i moje tijelo castis svojom ljepotom, glasom zene ispunjavas otkucaje srca, lakocom dodira hvatas bjelinu mog stomaka, grlis kao prepelica i obuhvacas me zjenicom, da se ispod tvojih krila umirim i snivam. Kakav je to divan osjecaj imati tebe u sebi, i svakoj slutnji izbrisati trag pamcenja, krenuti osmjehom prema izvoru vremena, pronaci zajednicko nebo iznad trenutaka, u predvorju beskonacnosti osvanuti s tobom, podsjetiti stare pjesme koliko su nevjeste, dici ruke i sa njima dohvatiti toplinu srca, pokloniti se tebi i srasti u korijenu srece. Tako mi je ljepo vratiti se pod stare orahe, i njihovim plodovima posjecati utrobu, blago ravnice unositi krvotokom u sebe, s oblacima ptice vrhom pogleda posjecivati, ne iskazane rijeci obalama rijeke vaditi, po vrtovima cvijece uz mjesecinu gledati, i u tom kraljevstvu, gdje si ti kraljica, cekati svitanje u kojem osmjehom dolazis. Dok te cekam, ramenom mi tvoja ruk seta, druga trci mojim strukom i zalazi pod pazuh, jedna s drugom, kao dvije nerazdvojne sestre, cas u kosi, cas oko vrata sutke stizu moje zelje, proljetnim se mirisima razbacaju po meni, nude svoju strast kao da si i ti s njima stigla, zorom staju dvije njezne sestrice i u snu me medju tvoja bedra, posteljom od rose, vode. DAH DUGE Kistom svog srca na platno moje duse nanosis paletu i plavom bojom oslikavs beskrajni oblik dubina, sanjaris i u sebi me smirenjem svoga bica stapas, neustrasiva plava ptico u beskonacnost sna dolazis. Ljudskom zelenom bojom umirujes nemir mojih voda, s njom, obnavljas i cistis uzdrhtale prozirne valove, kao rajske biljke donosis proplanku rascvjetali mir, uspinjes u slavlje moj zivot osvjezavajucom snagom nade. Zacet u tvojoj bjelini, otkrivam milost svih osjecaja, iznosis me preobrazenim smislom horizontima dana, istokom moje duse budis sjaj sunca vrhom razuma, auerolom ponovnog radjanja kusas krilom prepelice. Zemlja ti je dom, smedja i topla, cvrsta poput majke, imas savrsenstvo brazde i plodnost nepreglednih njiva, izvoristem zivota iz njih izlazis i nudis odricanjem tuge, pa me zoves i prihvacas u njedra predivnih uzvisina. Tu me znansvenoscu crvene vatre osvajas i primas u sebe, strascu vjetrova prislanjas uz besmrtnost iskrene srece, kao suncevu zraku izdvajas medju svoja rumena bedra, da tvojim toplim rumenilom uzivam i plovim zauvijek. Ti si dah duge, pocetak svjetlosti i glasnik mog obnavljanja, ti si vitki most izmedju zemlje moga srca i neba moje duse, tvoje se jake boje okvirom mog bica njezno i toplo razljevaju, i ja se vjecno prepustam njihovom velicanstvenom skladu. ( Zal Kopp) |
27.05.2005., petak
MISAO O TEBI
|
Imam misao o tebi i nosim je na dlanu. U svakoj njenoj kapi tvoja kosa sjaji. Imam poljubce mjesecine za tebe, Svaka njena zraka moj je dodir u tebi. Tvoje meko tijelo imam u sebi i nad nebom tvoje bistre oci imam, a za ceste setnje sto ih ispod duge nosim u vjecnom trajanju poljubaca te imam. Znam da se jasan miris tobom prostire i postelju nasu u mlade noci pretvara. Poredane uzdahe na usnama imam, i zajedno s njima cekam obrise tvojih, jer me ljubavnim danima dozivas, trcis i grlis suncem svog pogleda. Volim te jer moj osmjeh u sebi cuvas i ponosno u sebi snivam, gdje te imam. Trebam te, jer moje strahove rastjerujes i carstvom mog nemirnog bica ustrajavas. Zudim za tobom i zudnjom prekrivam obraze, vrhom tvoji grudi dolazim i u njih uranjam, prstima te stizem u sjeni predivnog poprsja i pucinom tvoje puti razvlacim svoja milovanja. Imam te i pod gorjem i u utocistu valova, svugdje te imam i u svemu nalazim. Predivna moja ljubavi imam te jos i vise, jer me tvoja ljubav obuzla, pa me ima, imam to blazenstvo u kojem tebi pripadam. Ljubavi moja jedina, ljubim te jos jace i poljupcima u sebi zauvijek te zelim imati, imati i cuvati i u njeznim uzdasima nositi, s tobom po nebeskom plavetnilu ljubav voditi i u tom zvjezdanom beskraju u tebi uzivati.- Zal Kopp ***** sada nesto za moju "dragu" Zvijezda U tamnom nebu ti se krijes Al" svojim svjetlom lica zracis... Ti si znak Izvora buducnosti Izvora ljepote, Ti sjajna zvijezdo, Sto u Zg snijes...mmm kisss ***** I gdje si sad da ti kazem da te volim... i da te poljubim onako naj njeznije... i izgubim se u tvom zagrljaju... slusajuci tvoje disanje... eh ti trenuci... tako mi sad kolaju mislima, i oni trnci razlijecu se ledjima... a ja, ja ti zelim laku noc, i najljepse snove... znas da ih cuvam... STO VIDI SLIJEPI, NE VIDE ZALJUBLJENI... |
26.05.2005., četvrtak
More, galeb i ja
|
Ti imas krila, ti imas slobodu i letis s vjetrom pod oblacima... Ja imam ljubav i svoj svijet na dlanu I pratim te tihim koracima. Dobro ti jutro, o more moje, koju li tajnu opet skrivas ? Reci mi more, sto sapuce mjesec dok mirno nocima snivas ? Stavi mi krila da s tobom poeletim i vodi me putima svojim... Ponekad pozelim letjeti s tobom, ponekad kao da ne postojim... Kazi nam more, galebu i meni, Koliko je duboko srce tvoje ? Jesi li ponekad kao i ja tuzno Ili za tebe suze ne postoje ? Moje su pjesme oblaci na nebu Pisane samo u vasa imena, moju ces dusu poklonit moru, Galebe bijeli kad postanem sjena. ***** onome koji ovo cita... Dobro dosao u moj svijet... Ovdje pocivaju moji snovi i sjecanja, sitna zrna srebrene prasine nosena rukom mojih djela. Udji, ne boj se, ja sam tu... Povescu te cestama svoga grada i pokazati gdje mi dusa sanja i zasto se zivot moj zove balada. Dobro dosao u mastu moje stvarnosti, bez pretvaranja i tajnosti, Ovdje su moje rijeci i djela, moj spas kad sam na dnu. Kad padnem toliko duboko, a nema ruke da ju meni pruzi, ovdje bjezim jer postoji netko tko mojim mislima vjecito sluzi. Tu rastu dvorci stvarani mojom rukom i ovdje ja nosim krunu i slavu, i moje ime ostaje vjecno kad tudja nestanu u zaboravu... |
25.05.2005., srijeda
tebi...
|
Da ti kazem "ljubim te" malo je. Da ti kazem "volim te" rano je. Da ti kazem "ne mogu bez tebe" necu radi sebe, al znaj da mislim na "TEBE" !!! *** Voljeti znaci imati dusu, voljeti znaci imati srecu, ako se to vazi za sve onda se nikad razocarati necu. Zasto te volim pa znas valjda i sama jer tebe zelim samo za sebe i sve cu da ti dam. Volim te oci zvjezdanog sjaja, voljeti te hocu sve do samog kraja, volim te tjelom i dusom svom, reci cu svima, reci cu svijetu tom. ....mojoj "sreci" iz ZG...[B] STRUNE LJUBAVI Za strune ljubavi ljudi su stvoreni U svijetu dobra, zla trebam te ja Strunama ljubavi mene su vezali U mojoj molitvi samo si ti Vazno je da ti to znas jer sve drugo je laz MOZES SI DOPUSTITI PATNJU IZ LJUBAVI ALI TO VISE NIJE LJUBAV-JER PATNJA JE VISE U IGRI- -ZATO KRENI DALJE-NIJE LJUBAV STRAST KOJA CE TE BACIT U VISINE SAMO DA SPUSTI DA TRESKOM NA ZEMLJU-LJUBAV JE LAGANI POVJETARAC STO TI MRSI KOSU-RUKA U RUCI- -RIJEC TIHA I MILA, LJUBAV NIJE GLEDATI OCI U OCI I ZELJETI IH ISPITI, LJUBAV JE GLEDATI ISTU ZVIJEZDU... ZATO POZELI LJUBAV KOJA VOLI NE KOJA BOLI-BOLI IMA DOVOLJNO- NEKA TI LJUBAV BUDE LUKA GDJE VJETROVI NE ULAZE-ZVUCI UTOPIJSKI-ZVUCI KAO LJUBAV [/B] |
08.05.2005., nedjelja
Evo me nazad Vama, vracam se u zivot...poslije svega...
|
Sacinjen od osmjeha, stisnutim se ustima stitim od kise. U meni cvate nebo i bezbroj malih sreca cini me sobom. Jedna zena je rodena i zivi negdje u ovom gradu. Zelim ju naci. Znam, proci cu kroz poneki oblak tuge, bez lutanja i zurno, jer ona ceka mene negdje u ovom gradu. Jedna je rijeka zastala da saceka more. Od mojih malih sreca sagradit cu najljepsi osmjeh na njenom licu i skrenut cu njen pogled na istok gdje plamti nebo. Ivica Smolec (1973, "Vjetar, orgulje i krv") (nepoznatoj djevojci) *** Ne govorim ti bas u zadnje vrijeme Da te volim I negasim ti svijetlo u ocima Prije spavanja Ne govorim ti nesto njezno I negrlim ti dusu Ali ovo ti moram reci Previse je gorkog I ljudi su grubi Pa ako i ne govorim Jos uvjek te ono najljepse u meni Voli i ljubi... (Z. Krznaric) |
