LOTOS
16.03.2005., srijeda
pismo...
|
Kad razmisljam o tebi obuzima me njeznost veca nego sto mogu podnijeti,ponekad, i zato sutim promatrajuci te dok me nevidis i kao da je kraj godine, biljezim svakoga dana od cega se sastojis, uplasen da nesto nedostaje; najprije ti citava i meni okrenuta licem na kome su usne, celo, obrazi i tragovi poljubaca, dva oka ispod nemirne kose i to bi bilo dovoljno da nema tvojih ruku koje me grle, zatim vrat, ramena, grudi i struk djevojcice koja place... Oblina trbuha poput hljeba toplog dok zastajem na obali jezera koje vec skriva sjena... Ali ja zatvaram oci jer ti se stidis i pozelim da te cuvam kad padne vece, daleko od stvari koje te bez mene poznaju. Na satu kazaljka pokriva jedna drugu i ptica na tvom prozoru ne uzima vise zrno iz nepoznate ruke... Ugasi svjetlo, u tami nemogu te odvojiti od sebe sama... Zvonimir Golub |
14.03.2005., ponedjeljak
Zamagljeno staklo...
|
Njeznosti moja koliko je godina bez tebe proslo i jedva da te prepoznajem. Ptica koju jos pamtim ponovo mase krilima silazeci s davnog neba, nekadasnje zvijezde opet ce progristi tamnu ponjavu neba i zasljepljen gledam njegovo staro lice... Ako samkralj ja sam i prosjak koji okrece tebi svoje gladne oci. Naslanjamusne na zamagljeno staklo i slusam rijeci koje jedna dusa govori drugoj... Zvonimir Golob |
10.03.2005., četvrtak
Ladja u noci...
|
Talas za talasom obali salje Ladja sto krenu niz maglenu rjeku, Iz Braca je stigla, i sad ce dalje, Tuli svoj dugi zbogom Osjeku... U nocnoj tisini kotac joj lupa Grabeci vodu, zeljan daljina. Duz njenog u tamu ovitog trupa Okruglo gore okno kabina... I tako se dimi, i sumi, i svijetli; Lijevo i desno obala spava. Prije no zoru navijeste pijetli Dunavu na dar dat ce je Drava. Dobrisa Cesaric |
09.03.2005., srijeda
Slutnja...
|
Idem u susret nekoj nepoznaoj. Da li je blizu ili je daleko, Ja ne znam. Ali da ti oci sjaju, Dosta je znati da te ceka neko. U strahu za ljubav, ispitujem srce. Sto ima za nju? Ima, ima dosta. Ja joj se smjesim nekud u daljinu: Docekaj spremna svog gosta... Dobrisa Cesaric |
Slutnja...
|
Idem u susret nekoj nepoznaoj. Da li je blizu ili je daleko, Ja ne znam. Ali da ti oci sjaju, Dosta je znati da te ceka neko. U strahu za ljubav, ispitujem srce. Sto ima za nju? Ima, ima dosta. Ja joj se smjesim nekud u daljinu: Docekaj spremna svog gosta... Dobrisa Cesaric |
07.03.2005., ponedjeljak
Ma kako uzdiglo se srce...
|
Ma kako uzdiglo se srce, Klonuti mora, mora pasti Sudbino, prije no mi klone, O daj mu jos jedanput cvasti! Jos jednom opij ga i digni Milinom jedne mlade zene, Jos jedne zaljubljene oci Za ove oci zanesene... Kad vec se mora u tom srcu ugasit mladost, a za vazda, Sa svojim blagom, slicno skrtcu Nek ne umre, vec nek se razda! Jos nekoliko jasnih dana, Da cjelog sebe u njih zgusnem, I grleci se, ljubeci se Ostatak mladosti da usnem! Dobrisa Cesaric |
06.03.2005., nedjelja
Ljubav
|
Od nase ljubavi i srece, Gle, zvijezde su veceras vece... A sum sto dopire iz grada, Nijel ko pjesma vodopada? O, to jepolet u visinu ! Srca nam zamiru i ginu. U ljubavi, bih s tobom, draga, Nestati tio ja bez traga... Dobrisa Cesaric |
05.03.2005., subota
Slaboca...
|
Po ovoj magli, ovoj kisi o pjano srce, ne uzdisi. Ti ljubilo si uzaludu, sada istes rodnu grudu, i tvoja ceznja, vapaj roba, trazi odnekud pokoj groba... Tu cu skoro da izdahnem, tu cu skoro da usahnem. na nasem plavom, plavom valu, na nasem bjelom, bjelom zalu: i sve cu naci sto sam trebao pod tvojim svodom, Sveto Nebo, plaveti sunca i vedrine nad zemljom stare domovine... Tin Ujevic |
04.03.2005., petak
Kolajna VI
|
Jel ikad covjek omamljen vinom il kadom ruze crvene i strasne, i bol, i razum umio da zgasne ko ja moj jaz sa tvog bica krinom? Tvoja se ljubav cini violinom sa cetiri zice, bezdnom pjesme jasne; misli ti plave, nevine i krasne, miomirisnim i cednim ceminom. Od tvoje duse nebo pocima, a zvijezda duha i veselje sjaja ko simbol nosis u tim ocima... Sa iskrom sunca i bokorom raja ti carno vladas nasim nocima bez dara usne ili zagrljaja... Tin Ujevic |
