Po ovoj magli, ovoj kisi
o pjano srce, ne uzdisi.
Ti ljubilo si uzaludu,
sada istes rodnu grudu,
i tvoja ceznja,
vapaj roba, trazi odnekud
pokoj groba...
Tu cu skoro da izdahnem,
tu cu skoro da usahnem.
na nasem plavom, plavom valu,
na nasem bjelom, bjelom zalu:
i sve cu naci sto sam trebao
pod tvojim svodom, Sveto Nebo,
plaveti sunca i vedrine
nad zemljom stare domovine...
Tin Ujevic
Post je objavljen 05.03.2005. u 14:35 sati.