LOTOS
30.05.2005., ponedjeljak
Modra tresnja...
|
Pored mog prozora, svaku vecer, mjesec zastane i sto zatekne tada na ulici, ponudi mom pogledu, zatim dovede vijetar, a s njim i plavetnilo primakne i u toj slici, kakvu samo srebro napraviti moze, neprestano titra moja zelja da te ugledam u noci. Gledamo se, mjesecinom optoceni, moja ljubav i ja, cekamo i neslutimo buru sto dolazi s vjetrovima, ne cutimo u toj nagomilanoj tisini, pozar samoce, vec uz jecaje i ritam srca, prislanjamo najdrazu bol, da u klecanju koljena ne bi otkrila slomljenu dusu. Onda odjednom, ispod misli, modra tresnja zadrhti, sjaj vise nije trom, i vrhovi se neba poloze na cigle, tamne sjene nestanu i tracak ceznje uplovi u sobu, tijelo postane mijesto dogadjaja, snaga dahom uzleti i splanina ravnicom procvijetaju tvojeprozirne latice. Voda sto tece mojim venama poput plamena zaigra, izvori njenih tokova isprepletu tanke niti njeznosti, mreza radosti razapne se dolinom kojom kapi rastu, a ti, prostrujis zrakom i vatrom, zemljom i vodom i svakom kutku moga tijela, dodas osmijeh zvijezda. Nitko me, kad si u meni ne dira svojim osjecajima, nicije me ruke, dok se rastapas mojom dusom, ne traze, ali nemir se ipak porama javlja, jer zedj u raju postoji, kao kad, natopljeni suncem, nizinom zasjednu oblaci i umjesto kisom, prstom tuge dotaknu njihovosjecanja. Kamo,kamo si otisla nocas, moja draga prepelice, kad si nestala u jednom trenu i utekla u krilo mraka? Zar sebojis mirisa modre tresnje i obrisa njenog zrelog, pa u meni ostavljas uzaludna cekanja kao melem placu? Kamo, kamo si se sakrila,po ovom suhom vremenu? Htio bi se, prstenom, zauvijek oko tebe okruziti, posjetiti, mila moja, jutra u kojima tvoja njedra disu, zalaskom dana, protrcati radosnim proplancima srece i s tobom usred tople postelje docekati mjesecinu, da umore smirimo zagrljajima nasih vreli usana. Nemoj nestati uz obalu mora, niti vrhovima planina otici, vec sa zlatnom skoljkom danas podji i moju ljubav potrazi, a u okusu modre tresnje, sve ce tvoje strepnje nestati i ti ces opet kao nekada, pitomim horizontom poletjeti, umjesto rumene magle, tvojim ce se ocima spokoj siriti.-Zal Kopp[B] POVRATAK (Dobrisa Cesaric) Ko zna ( ah niko nista nezna. Krhko je znajne!) Mozda je pao trak istine u me, A mozda su sanje. Jos bi nam mogla desit se ljubav, Desiti- velim, Ali ja neznam, da li da je zelim, ili ne zelim. U moru zivota sto vjecito kipi, sto vjecito hlapi, Stvaraju se opet, sastaju se opet, Mozda iste kapi- I kad prodje vjecnost zvjezdanijim putem, Jedna vjecnost pusta, Mogla bi se opet u poljupcu naci Neka ista usta. Mozda ces se jednom uvece pojavit Prekrasna, u plavom, Ne sluteci da si svoju svjetlost lila Mojom davnom javom, I ja, koji pisem srcem punim tebe Ove cudne rime, Oh, ja necu znati, ceznjo moje biti, Niti tvoje ime ! Pa ako i dusa u tome trenutku Svoje uho napne, Sigurnim ce glasom zaglusiti razum Sve sto slutnja sapne: Kod vecernjih lampa mi cemo se kradom Pogledat ko stranci, Bez imalo svijetlosti koliko nas vezu, Neki stari lanci. No vrijeme se krece, no vrijeme sekrece Ko sunce u krugu, i nosi nam opet ono sto je bilo: I radost, i tugu. I sinut ce oci, naci ce se ruke, A srce se dici- I slijepi za stope bivseg zivota Njima cemo ici. Ko zna ( ah niko nista nezna. Krhko je znanje!) Mozda je pao trak istine u me. A mozda su sanje. Jos bi nam mogla desit se ljubav, Desiti velim, Ali ja neznam da li da je zelim, Ili ne zelim. SRECO... znas li sta sve ljubav moze, znas li sta je ljubav prava... Ljubav moze da ubije al i zivot da spasava... Takva je ljubav, takva je, Boga za milost ne moli, ponekad ljubav i kazna je al srce ne moze da NE VOLI... Znas li sta sve ljubav moze, znas li sta je ljubav prava, ona dodje iznenada i odlazi bez pozdrava... Takva je ljubav, takva je, Znas li sta sve ljubav moze, znas li sta je ljubav prava... i kad vreme sve izbrise, ona nema zaborava... Takva je ljubav, takva je, Boga za milost ne moli... Ispod ovog modrog neba, skrivamo se TI I JA, tvoja ruka moju treba, ne boj se naj milija... Tiho pricaj, budi hrabra kise su vec prestale... Tvoja kosa malo vlazna, mirise na ljiljane... Samo ovo modro neboo zna koliko VOLIM TE JA... Samo nebo zna !!! Koliko mi NEDOSTAJES ljubavi moja jedina... (slatkici mojoj) SAMO TI I JA Evo blizi se sumrak D..... , A moje misli jos tebi lete, Mislim na ovo vece, Mislim na tebe...samo ti i ja... neznam sta da radim, srce kaze da... A mozak kao uvijek pametuje Sve je kako treba, a blizi se taj trenutak... Blizi se taj trenutak kad cemo biti zajedno ti i ja... Samo ti i ja... bez poziva i prijatelja...samo ti i ja... Sve je kako treba, tvoji dodiri me opijaju... prepustam se tebi Bez ikakvih prepreka... moj glas ti kaze da te zeli i da smo ovaj put samo ti i ja... Ovaj put je sve kako treba... nema vise prepreka... sad smo jedno...samo ti i ja...zauvjek... ti i ja sami... moj san...moj veliki san... Dozvoli suzi neka ti ponekad niz lice klizne, otvori dusu, nek ti srce tvoje rijeci pise... neces zbog toga biti; ni bogatiji ni siromasniji ni bolji, ni losiji... Mozda te nitko ni razumijeti nece..osim ti samog sebe... mozda nekada i druogom nacrtas " slatki osmjeh ironije na lice" ali bar ces znati, da te nisu zla vremena pregazila, gdje rijeci iskazivanja osjecaja, dolaze do zaborava... OSJETIS LI ? Prije sna..... Dah ti lebdi iznad usne, preko obraza ti klizne sve do tvoje kose guste. Zaigra se u trenu labirinitom tjemena i kad pokupi tvoj miris, odleprsa tad u mrak... To sam ja... To te moje ruke grle iz daljine prije sna... Ja ti dodjem tek onako, da te dirnem i prevarim sama sebe, da sam tu, tu kraj tebe D..... da ti gledam oci sklopljene sklopljene...za nas... ZOV LJUBAVNIKA...(Kalil Gibran) Gdje si voljena moja? Da li si u svom malenom Rajskom vrtu, polijevas cvjetove koji promatraju te kao sto dijeca promatraju majcine grudi? Ili si u svojim odajama gdje oltar krijeposti je postavljen u tvoju cast, a ti na njemu zrtvujes moje srce i dusu ili si medu knjigama, sakupljas ljudsko znanje a prepuna si nebeske mudrosti? O, pratiljo moje duse, gdje li si? Dali u hramu molis? Ili zazivas Prirodu u polje, utocistu tvojih snova? Jesili u kolibama siromasnih, tjesis slomljena srca slatkocom tvoje duse i ispunjas njihove ruke svojim darovima? JEDNE NOCI Te noci pisah sjedec posve mirno, Da ne bih majci u susjednoj sobi Skripanjem stolca u san dirno. A kad mi koja ustrebala knjiga, Sasvim sam tiho isao po sagu. U svakoj kretnji bila mi je briga Da starcicu neprobudim dragu. I noc je tekla spokojna i nijema. A tad se sjetih da je vise nema. Dobrisa Cesaric [/B] |
