Sacinjen od osmjeha,
stisnutim se ustima stitim od kise.
U meni cvate nebo
i bezbroj malih sreca cini me sobom.
Jedna zena je rodena
i zivi negdje u ovom gradu.
Zelim ju naci.
Znam, proci cu kroz poneki oblak tuge,
bez lutanja i zurno,
jer ona ceka mene
negdje u ovom gradu.
Jedna je rijeka zastala da saceka more.
Od mojih malih sreca
sagradit cu najljepsi osmjeh na njenom licu
i skrenut cu njen pogled
na istok gdje plamti nebo.
Ivica Smolec (1973, "Vjetar, orgulje i krv")
(nepoznatoj djevojci)
***
Ne govorim ti bas u zadnje vrijeme
Da te volim
I negasim ti svijetlo u ocima
Prije spavanja
Ne govorim ti nesto njezno
I negrlim ti dusu
Ali ovo ti moram reci
Previse je gorkog
I ljudi su grubi
Pa ako i ne govorim
Jos uvjek te ono najljepse u meni
Voli i ljubi... (Z. Krznaric)
Post je objavljen 08.05.2005. u 14:26 sati.