LOTOS
29.05.2005., nedjelja
Neko...ljubavno...ccc
|
Vecinom ga svi pisu kada se osjecaju slomljeni...kad im nedostaje ona ljubav koju su uvjek zeljeli, za kojom teze, ali nebih sudbine...Vecinom se tada svi nalaze na nekoj raskrsnici srece...ljubavi... boli...tuge... Eto ja sada pisem iz ljubavi... Ponekad covjek nakon dugih godina provedeni zajednickog zivota, stane na raskrsnicu i pita se "gdje- sada" ??? Kuda da krenem a da mi bude bolje ? Hoce li na ovom novom putu, napokon jednom moje zelje ka slobodi ptice, koja je zeljna novog otkrica svijeta, se ostvarit? Stojim i gledam putevi se razilaze... ...jedan put je stara uspomena, koja je jaka bila u mojim mislima, nekada je cvijece bilo posuto tom stazom, pratili me dragi zvuci pjesama, kao serenade u nocima...i sada osjecam jos taj miris.....zime... Drugi put pokazuje nesto neizmjerno, nesto sto se sasvim slucajno rodilo...kazu nema sudbine ? Lazu !!!...taj je put poslije trnovitih puteva ipak obustao...umjesto posutih ruza je bilo trnje... ...umjesto pjesama i serenada je bilo bjesa i tuge....o da bilo je jako komplikovano i tesko... no ipak se prezivjelo!!! Krecem korakom prema mojoj novoj sudbini...odabrala sam onaj tezi put; ali mome srcu tako dragi... Za mene nema bogastva koje se moze tim izmjeriti...zlatom mozes kupit sve...ali nikad mene ili srecu... Sreco moja....u tvoje ruke spustam sada zivot svoj....jer dan moze bez sunca... ...ljeto bez kise...ali bez tebe ja ne mogu vise................................................................................. Eto ljubavi dodje i nasoj prici na ccc kraj...jer sto je jedno drugom sudjeno to ni dragi bog nemoze razdvojiti...............vjerujem u tebe i nasu srecu.................. a ti sada si kovac nase srece i sudbine... (mojoj "sreci " u zg) Za vas nesto... Ako mene pitate sta je zivot, sta je sreca i gdje su se sakrile sve te divne stvari, reci cu vam... One su tu u nama, u tebi, u meni. Samo je potreban jedan mali pogled unutra, drhtaj ruke da ih dokucis i pocnes uzivati u njima... Cesto se ljudi pitaju da li je to, zapravo, ona ljubav i sreca za kojom su cijeli zivot tragali. Ne trebas brinuti, jer sigurno ces znati kad te pogodi "Amorova strijela". Znat ces da je to ono sto si od uvijek trazio. Onaj djelic tebe koji te uzburka kao more i probudiu tebi jednu novu osobu, poput dijeteta. Vjeruj mi da doci ce to divno osjecanje i tebi, prekriti te poput plime i ispuniti svaki segment tvog bica. Tada sve oko tebe postane ruzicasto i kao da od tog trenutka gledas nekim drugim ocima. Ocima ljubavi i srece. Tada ti nisi samo ti, nego je u svemu i ona. Kao da ste se spojili u jedan zivot. Tvoj uzdah je i njen, tvoja bol je i njena, tvoja sreca je i njena. Da se ja pitam ucinila bi da se ljudi vole, da svatko nadje svoju drugu polovinu, da prestanu ratovi i nemiri i da ljubav zavlada cijelim svijetom. Tesko je u ovome svijetu, svijetu zavisti, mrznje i grijehova, naci svoj put srece i krenuti njime. ZNAM JEDNO: svi imaju svoju sretnu zvijezdu, ali je treba pronaci. Ona sija sijajem ljubavi ! VJERUJTE U SEBE! SRETNO!!! Kada sam se vec raspisala onda jos nesto :))) Prostor i vrijeme u kojem sam se nalazila, rusilo je iluzije zivota... Sve je bilo u zatvorenom krugu bez izlaza... Bezbroj misli i snova stvarali su sliku sivila, smrti i nista vise... Ljubav koju posjedova bijase u dubini srca zazidana mrezom nepovjerenja i sa njene strane pune lazi... Strast se krila u zagrljaju ogorcene duse... Sve je bilo tako mracno, tajnovito, skriveno i nepoznato za moju svijest... Nemoc zakljucala vrata ljepoti zivota... Snaga razuma blokirala slasti, nisteci potrebu tijela... Bez snage za borbu moje oci skrivase strah od nepoznatog... Nemocna uplasena u potrazi za spasom... Poslednjim djelicem snage pokusah pronaci izvor zivota... Cvrsto sklopljenih ociju osjeti nestvarni mir i spokoj... Na tren razum dosao je kraj... Upoznala sam zenu svog zivota...iskrenu curu...koja zna da cijeni zivot... Prvi put sam dozivjela taj osjecaj i on ce da potraje vjecno... Njezno je budila u meni nesto veliko nepoznato a tako lijepo... Polako otvaram oci, svijetlost duginih naj ljepsi boja grli moje tijelo... Miris je tako jak poznat nikad nemirisan, ipak poznat i drag, lici na miris mora kojeg budi jutarnji zrak. Nudeci se da ga udahnem budeci zelju i spas... Duboko ga udisem, dah dotice dubini srca tragajuci zazidanu mrezu, oslobadja ljubav... Ljepota se siri tijelom u obliku slatkog bola, zalazi u svaku poru ogorcene duse oslabadja slast njenog zagrljaja... Slast ljepote koju si zacela u meni najdraza moja, raste sve vise i vise... Zauzima razum stvarajuci ljepsu sliku zivota... Otvorila si vrata nemoci poklanjajuci snagu ljubavi svoje... Promjenila prostor i vrijeme u bajku najljepse igre tijela... Zatvorenom krugu nemira pruzila si utociste nade... Zacela si strast u meni bez dodira tijela, dokazujuci koliko je tvoja ljubav jaka... Svojim duhom prisustovala si radjanju moje ljubavi udahnula si zivot u nju... Moje cijelo bice sada zna da ce te voljeti vjecno najdraza moja... Volim te beskrajno i vise od toga, volim te do samo meni poznati granica ljubavi... Voljecu te zauvjek "SRECO MOJA"... za moju "D....." big kisssssssssssss |
