Ti imas krila, ti imas slobodu
i letis s vjetrom pod oblacima...
Ja imam ljubav i svoj svijet na dlanu
I pratim te tihim koracima.
Dobro ti jutro, o more moje,
koju li tajnu opet skrivas ?
Reci mi more, sto sapuce mjesec
dok mirno nocima snivas ?
Stavi mi krila da s tobom poeletim
i vodi me putima svojim...
Ponekad pozelim letjeti s tobom,
ponekad kao da ne postojim...
Kazi nam more, galebu i meni,
Koliko je duboko srce tvoje ?
Jesi li ponekad kao i ja tuzno
Ili za tebe suze ne postoje ?
Moje su pjesme oblaci na nebu
Pisane samo u vasa imena,
moju ces dusu poklonit moru,
Galebe bijeli kad postanem sjena.
*****
onome koji ovo cita...
Dobro dosao u moj svijet...
Ovdje pocivaju moji snovi i sjecanja,
sitna zrna srebrene prasine
nosena rukom mojih djela.
Udji, ne boj se, ja sam tu...
Povescu te cestama svoga grada
i pokazati gdje mi dusa sanja
i zasto se zivot moj zove balada.
Dobro dosao u mastu moje stvarnosti,
bez pretvaranja i tajnosti,
Ovdje su moje rijeci i djela,
moj spas kad sam na dnu.
Kad padnem toliko duboko,
a nema ruke da ju meni pruzi,
ovdje bjezim jer postoji netko
tko mojim mislima vjecito sluzi.
Tu rastu dvorci stvarani mojom rukom
i ovdje ja nosim krunu i slavu,
i moje ime ostaje vjecno
kad tudja nestanu u zaboravu...
Post je objavljen 26.05.2005. u 19:30 sati.