I danas je Ančić pobijedio. Svaka čast. Čestititam

Ima dana, a ima i danas....E da što reći za danas...Ukratko dva razgovora za posao,od čega jedan uspješan vrlo jer počinjem raditi sutra (opet imam dva posla...hvala bogu), a drugi science fiction...ufatili me head hunters i hoće me za direktoricu...ja bi bila blagajnica...a oni me oće za direktoricu, ak me ovi njihovi hoće (kvaka 22)...(nis ja te sreće), blogeri mi ostavljaju mailove, i bila na spoju....Moram biti iskrena neke susreti s muškarcima zapravo i nisu spoj....Jer ovo je bilo iznuđeno...Koristila sam se starom ženskom taktikom...suzama...istina i bog virtualnim (prije tjedan dana)i iznudila second date...zabadav...frajer me ne šljivi pol posto, a baš ima lijepe plave oke i zrnce soli u glavi...

No nije gotovo dok nije gotovo. A gotovo..U stvari teško da je ikad gotovo. Jer i kad sklopiš oke i zauvijek odeš nije gotovo. Evo s njim sam pričala o jednom devetnastogodišnjaku koji je umro nakon operacije noge, ali njegova smrt taknula je mnoga srca i danas bila predmetom razgovora...Ostajemo u srcima ljudi koji nas vole, kroz gene djece, na usnama neznanaca kojima je bio inerestantna neka naša možda "cipela", ili smo dobili Nobelovu nagradu.

I zato ću ja ponovo na blind date...Pa kad je bal nek je maskenbal iako je lipanj, a ne veljača

Po meni ljepota izvire iz duše...

Razmišljala sam o slanju slika Internetom da spoj ipak ne bude spoj na slijepo. Problem je kaj ja nemam sve potrebne spravice ono kao digitalni fotoaparat ili barem neki pošteni skener. Inače moje slike su uglavnom krajnosti. Na jednima ispadam kao top model, a na drugima ne bi ni ja sebe štapom taknula, a kamoli izašla na kavu. Inače se ne volim daš fotografirati iako volim sama sebe nacrtati. Da nacrtati...Naime crtanje i slikanje mi je hobi i imam dosta auto portreta koji me predstavljaju u raznim životnim razdobljima. Bila sam i crna i plava, vitka i punija, kratke kose i duge kose. Moje transformacije su nekad nevjerojatne, ali sam ipak uvijek najsličnija sama sebi. Prepoznaju me i ljudi koji su išli sa mnom u prvi razred osnovne škole.
U stvari mi je turbo zanimljivi kad neki ljudi postanu totalno neslični samim sebi, a neki su uvijek nekako prepoznatljivi.
Nekad davno u spomenaru mi je netko napisao: "Što si stariji to si sličniji samom sebi?". I bore koje se urezuju na naša lica odraz su naših raspoloženja, brige o sebi i odraz su našeg životnog iskustva.

A da fotografije....Mislim da mi sami o sebi najviše govorimo. Način na koji izgledamo, kako se ophodimo mislim da mnogo više govori o nama od nekog papirića. Ista ne može dočarati miris kojeg sam stavila specijalno taj puput i mnogo toga drugoga.

I da, stvarno dobro izgledam. I toga sam svjesna. I nije mi potrebna fotografija koja bi nekom unaprijed pokazala moje crte lica. Jer mogu poslati doista sjajne fotke, ali iz nekih kuteva i neke grimase. Ugly. Jer rekli su mi kamera ne laže. Pitam se je li doista tako.

Osim toga ljepota je u oku promatrača. Tako bar kažu.

Napisala sam pet molbi...I ohladila se. Imam neku ušteđevinu, a i ostao mi je ovaj drugi posao. Za sada. Ništa ode ja na more....

Još jednom ispočetka. Naime danas sam dobila otkaz s jednog posla (radim dva) i sada tražim dalje...Isprintala sam sve moguće oglase koje sam našla na Internetu i sada ću slati molbe...I životopis....I svoj broj moba...I morati ću opet krenuti ispočetka. Nova sredina, novi ljudi, drukčiji posao, neizvjesnost da li ću dobiti zarađenu plaću...Odbila sam i sastanak na slijepo. Nisam pri volji za takve stvari dok ne riješim osnovne egzistencijalne stvari.

Na sastanku na slijepo već nakon pet minuta može se procijeniti da li je neko ok ili nije baš ok. Mislim za tebe tj. mene.

No koji je u životu Pravi i ko je Krivi. Mislim da su Pravi svuda oko nas. I mnogi moji bivši su bili Pravi. Mislim muškarci. Koji je onda meni vrag..Zakaj ja tak biram i zakaj odlazim na sastanke na slijepo.

Sindrom zelenije trave kod susjeda. Znam ja gdje je trava najzelenija, nažalost do te udoline nema puta. Ne bi mi pomogo ni Rojs sa svojom, što ono, brigadom do probijanja puta.

Blog sam počela pisati slučajno. Nagovorio je jedan čovjek kojeg sam upoznala gdje nego na sastanku na slijepo. On je molio da komentiram njegov blog i meni je on bio totalno bezveze i napisala sam to. Nije mu bilo pravo i komentirao ono pa ti ništa takvo ne radiš pa nemaš pravo ni kritizirati i ja otvorila blog...

I tak Krivi (tj. krivi nakon prvog blind date-a) je zapravo Pravi jer mi je otvorio jedan novi svijet.

Pravi i Krivi mislim da je greška u koncepciji. Svi smo mi Pravi tj. nismo Nepravi.

Konačno se desio....Slučajan susret. Vozim se ja tako svojim crvenim devilom oko pola noći središtem Zgb i ono mi počne namigivati srebrni ljepotan, tj. njegov vlasnik. Malo on namigne, malo ja blendam i kao stanemo sa strane, a ono...no chemistry....beži što prije...i tako ja odjurim u noći...ali ohrabrenje...jer i meni se dešavaju slučajni susreti....samo izgleda je problem u stavu. Frajer mi je jučer na blind datu rekao kao ti si icy...Super zgledaš, ali nema šanse da bi ti ja prišao ovak jer kao nisi moja liga...

Od sada gledam naokolo, osmjeh 8 on i akcija. Jedino moram početi izaziti..i to u ženskom društvu....Jer sama...no way...Gdje naći adekvatno žensko društvo...Frendice su mi off the market odavno...Maybe online kao i blind date-ove...Dakle drage blogerice, ako je koja ja kavu častim....

Mobiteli su neophodni kod ugovaranja blind date...Dati ga treba na kraju kad je sve dogovoreno...U stvari i ne treba...Kad prilazim osobi koja me čeka, a ne znam, obično nabacim osmijeh 6 i samo kažem ime s ?

Obično me ljudi prije nazovu. A glas je doista moj adut. Nema komada kojeg neću zaintrigirati glasom.

S jednim Istrijanom razgovarala sam mjesec dana prije blind date-a. Čovjek se totalno zaljubio u glas. I ono što je glas pričao. Međutim kad smo se sreli Totalan disaster... Čovjek me gledao....Kao ono kako možeš biti takva.

(a takav glas)

A neki dan sam bila najbolji komad na jednoj zabavi. Svi muzikanti su mi namigivali. Jebiga moj glas je zbilja opak. To jest moj glas je Nicole Kidman, a stas recimo Jodie Foster i jebiga.

Zgodna je i Jodie Foster ali nije Nicole Kidman, ali kako sto ljudi sto ćudi

Tek toliko da kažem nisam slična ni jednoj ni drugoj, ni glasom ni stasom.

Ja sam stvarno svoja. Ponekad i previše. I zato opet blind date....Nada umire poslednja.

To je već postalo kao sport. Zakaj ne...Olimpijska pobjednica u blind dateu :lopticaskocica.

Večeras nabacujem razbaruženi, natural look. Izlazak u centar, pa ak komad ne bude kak spada barem ću moći odmoriti oči na lijepim zagrebačim muškarcima. I dobiti ideje od žena kako drukčije upakirati svoj natural look da doživim na svoj osmjeh 12 recimo jedan poziv na kavu.

Postoje razni spojevi....Spojevi koji idu dobro...Hoću još jedan spoj i bude još jedan spoj i spojevi koji tako ne idu. Ponekad se čini da su ok, dobiješ i zgodan sms nakon spoja ali to je to. Negdje ostaviš krivi dojam...ili konverzacija krivo krene, ili ti nisi u formi, ili je tip totalno bezveze pa bježiš glavom bez obzira. Ili sve krivo krene ili sve dobro krene. Primijetila sam kad se trudim ostaviti dobar dojam jer primjerice frajer je cool, sve zabrljam...a kad frajer tak tak, indiferentna sam i frajer se zapali. Da u stvari uvijek s dečkima pali baš me briga sistem...Pitam se zašto?

E niš danas od blind date-a. A bilo je ponuda, ali nis pri volji.
Nekad me stvarno dotuče to iskričarenje. A kaj ćeš, kad ti svi već ulijeću s gospođo, a frendice sjede doma i premataju klince. Tamo tj. na iskrici svi znaju da sam slobodna.

Moram opisati jednu kategoriju. Muškarac iznad 40 nikad oženjen.

Takvi su opasni po duševno zdravlje.

Oni bi hm....ali ne daj bog da nekaj i ulože.

Prvi...Nikad slobodan vikendom....Naintrigantniji izlazak u loko birtiju...Kino ne, kazalište ne, vikend nije slobodan jer radi, nemoj kondom jer mi nije ok,
večera sačuvaj bože, rođendan nije bitan...sam dođi k meni usred noći (da te ko ne bi videl) i odi u zoru...

Drugi
Love do krova, firme nekretnine...sanja o plavuši od 180 koja mu kaže ne (on njoj odmah gadura), a
drugoj odmah iz prve (na neviđeno) kak je zahtjevan, hoće oralno (na neviđeno), informatički freak

Treći

Love do krova, obrazovanje, taj bi jebal u guz s prijateljem u društvu..Mož misliti

Četvrti

Love do krova, doktor, taj uopće ne bi, šokira se kad dobije pusu u Gundulićevoj...pa to je centar grada



Da i ono kao žene čine 53% populacije, cure ne bute se se uopće jebale,
kao i ono iz Plodova zemlje o usidjelicama. Hoćeto mu je rasna mačka u tridesetima rekla ne, pa se tješi djevojčicama...A još je mlad. Pitam se kako će tek bedast biti s jedno 40 ako se bude zadržao na djevojčicama...A neke djevojčice...(Ptica Trkacica)...Mala ne buš uvijek imala 25, vrijeme brzo ide...Danas je mnogo žena iznad 35 koje se nisu udale ne svojom krivnjom. Doista.

I žive svoj život...I ne plaše se tuđe djece. Zašto bi. Djeca ne grizu...ali tu su neki ljudi preveć otrovni. Kaj im smetaju žene koje nikom nisu na teret i žive od svoje plaće. Jebiga...mnoge su šefice. A što ćeš...Nije svako sposoban.

Prije šest godina kupila sam svoj prvi i za sada jedini auto. Ax...Bio je nov, 50000 kn, najpovoljiji na tržištu, jest da sam morala banci platiti efektivnih 18% kamate, ali ko te pita. I lijep je još Ax. Veseli i crveni, mašina radi sto na sat, ima nove gume ali...Kako se svakidan vozim cca 60 km po našem vrlom Zagrebu namigivaju mi jako neki novi auti. Novi C3 crni je zakon, a ni C2 nije loš, pa ova akcija kao klima gratis...ali i cifra na reklami je 81200,00 kuna što je više od 60% nego što sam platila stari, tada novi ax...i u nekoj najfetinijom varijanti C2 se ne može dobiti ispod 69000 kuna a to je opet ogromno povećanje. Alternativno je bila varijanta 206, ali ...

Prodavatelji auta su uglavnom muškarci koji moraju na tim akcijama i uvaliti i neke ružne aute (crveni C3 fuj...hoću crni ili plavi, srebrni), ili neke izuzetne skupe. Ko da ja imam love na bacanje. Već sam odustala od dizel varijante jer treba izbrojiti barem 10000 kuna više.

Nova Panda...Niš mi se ne sviđa, a povoljna je..Getz mi je malo prevelik...Punto tak tak....Daewoo (to jest ovaj Chevrolet) mi se ne sviđa...Corsa mi je bljak, Clio bez veze....

Istina je da meni ne treba novi auto, jer ovaj stari je super....Za sada...A sve ima svoj vijek trajanja i ja se panično bojim da će jedan dan zakašljati na cesti i dati mi onaj glupača look...nemam pojma kaj mi je s autom...kaj ćete baba za volanom. A onda ću popravak platiti barem onoliko koliko koštaju troškovi obrade krede i tak.

Da ostaje Yaris...Ali francuzi su tak udobni i vozljivi. Koje dileme i trileme...

Ima li neko dobar savjet???

Danas sam se načitala blogova, ko i obično...Ima dosita super blogova.
Odlučila sam i ja biti malo vrijednija i češće pisati.

E da danas opet ugovaram blind date. Frajer je muljator kakvog nema.
Isto sam se nasmijala do suza.

Sutra ću malo ozbilnije

Nekad davno dok sam boravila u Engleskoj mučio me naziv Georgia. Naime ja nisam znala da na Kakvkazu ima išta drugo osim Gruzije a nikakve Georgie. I shvatila sam da jednostavno moram svoje znanje zemljopisa malo internacionalizirati. Isto kao i Hrvatska i Croatia. Naziv baš nemaju puno zajedničkog. I zašto je Latvija Letonija nije mi jasno već dva sata. Pokušala sam se sjetiti svih baltičkih zemalja, Litva, Latvija i Estonija. Gdje je LEtonija. I čemu tolika jezična zbrka. Iskreno jako me zanima zašto mi Beč zovem Beč a ne Wien.
Inače ovo prvenstvo me oduševljava. Sad mi je jasno zašto sam nekad obožavala sport. Uzbuđenja ko u priči. U srednjoj školi glavna preokupacija mi je bila kako do godišnje karte za Cibonu i kartanje u ćošku. Eh koje su to tekme bile. Dom sportova se rušio, a Dražen. Pravi Mozart. A danas. Umjesto gromoglasnog navijanja čovjek dobiva svijeće i muzej. A to nije bilo tak davno. A ja se kao žalim što ne idem na rendese. Eh ja još imam sve šanse u životu, a on iako je bio i poznat i slavan u ovom životu više nema nikakve. Kao ni jedan Mirko. Umro u tridesetrećoj godini. Kojem se ulog u stambenoj štedionici pretvorio u grobno mjesto. A toliko toga je želio.

Danas mi se bivši pokušao približiti putem sms. Kao jel mogu dati tvoj broj pajdi. Ovaj je pak umirovljen u 33. Invalid od 20%, koji se časno borio u Domovinskom ratu po sili zakona mora u mirovinu. Mislim da malo pretjerujemo s tim mirovinama. Cijela moja generacija muškaraca je ili već na groblju ili već u mirovini. Toliko o izgubljenim generacijama.

Gledam upravo srcolovku i smijem se sto na sat. Tak su mladi, tak su simpa. Mirković je duhovit i izvrstan. Ali kao i na stvarnim sastancima na slijepo ne može se ne vidjeti odmah ima li kemije koje najčešće ipak nema. Sve su to zgodni mladi ljudi, ali iz nekog razloga se krivo odabere.
Tj. kako do kemije. Kako do kemije na bilo kojema date-u. U stvari kako do date. Jest da sam debelo poslije tridesete, ali ne pamtim kad sam pozvana na spoj onak....Vjerojatno se nedovoljno smijem....(smile mi je bolje by the way) ili ne znam nove fore. I mene s vremena na vrijeme pozovu van, ali uglavnom oni muškarci koji su za mene prošlost. Tj. ne bi željela više s njima izaći.
Dosta sam u cyber space, i naizlazila sam se na slijepo. Tak da to više ne bum tak skoro.
Htjela bi ko nekad s frendicama (sve poudane i nema šanse da ih muževi puste) na najbolje mjesto u gradu i duboko se zagledati u komada i bum kemija....A može i fizika.

Nakon temeljitog današnjeg odmaranja ogladnila sam. A što bih jela. Ići na kebab ili kupiti pringlse. A ja se sjetila jagoda. Naim jagode nismo brali dva dana i sigurno ih ima ko u priči. I ja lijepo nabrala jagode. Domaće, nešpricane, oprala ih i uživala u pobjedi Grčke nad Portugalom. Svaka čast Grkljanima. Igrali su ok i ono kak se veli lopta je okrugla i ja sam mišljenja svak svakoga može pobijediti. To sam ujutro tumačila bratu. Mislim da je jako neizvjesno ko će pobijediti na europskom prvenstvu. Evo Portugal daje gol. Ima još cca 40 sec do kraja. Može li se desiti čudo. Teško.
I pobijedila je Grčka. Nadam se da se brat kladio na njih >(on se uvijek kladi kontra svih).

Sad ću gledati Ćiru i Karlovačko korner. Baš me zanima kak se naši navijači zabavljaju u Portugalu. Nekad davno planirali smo jednom Opel Corsom do Portugala. Prijatelj, prijateljica i ja. I nestalo je prijateljstva. Čudan neki život.

Kad sam prošle godine generalno popravljala zube zubar je nešto natuknuo o upaljenim desnima i ono kako bi morala paradontologu. Prošla je niti godina dana i užas. Boli i krvi do koljena. Već danima mažem desni s posebnom tekućinom, pijem c vitamine, a bolje mi nije niš .I sad još ovaj praznik pa sutra vikend. Moj zubar danas nije bio naravno u ordinaciji. A meni još malo kaj nije vilica otpala. Otišla sam svojoj doktorici opće prakse. A ona je s zgraženjem pogledala moja usta. Red čaja od kadulje, pa neke tekućine (ono kad bebema rastu zubi sistem), još c vitamina i ja ne znam gdje mi je glava tj moja vilica. Ovako nešto neugodno nisam davno doživjela.
Ovo definitivno neću preživjeti.

Danas mi je bio jedan od lošijih dana. Sve je počelo s nesnosnom gužvom u prometu, kašnjenjem na posao...i tak

Ali sad ću objaviti priču iz jednog neobičnog dana

MLADIĆ S LJUBIČICOM


Danas je ona dobila ljubičicu. Ne crvenu ružu ili orhideju, cvijeće koje obično muškarci poklanjaju ženama. Tek malenu ljubičicu ubranu tko zna gdje. Taj sitan cvijetak odredio je njen dan. Dobivši je rekla je tek hvala, ni ne razmišljajući o tome što bI ona mogla značiti. Znak pažnje muškarca koji je jedanaest godina mlađi od nje, kojemu je danas uručen otkaz. Rekao je da otkaz nije važan, da ide na bolje i ide ali tek kroz mjesec dana. Mjesec dana bez prihoda je mnogo. No on je mlad, živi drugačije i što on ima zajedničko s ženom koja je na pragu srednjovječnosti. Istina ona još djeluje mlado, prijazna je i ljubazna, pomalo daleka, a opet neposredna. Ne krije svoje godine iako su njene godine odraz uzaludno potrošenog vremena (njeno mišljenje ponekad). Rekla mu je da joj je žao zbog otkaza, a njen je posao bio pripremiti papire potrebne da se taj čin i formalizira. I ona je to pripremila, teška srca (prije ljubičice) jer joj je žao svakog čovjeka koji dobiva otkaz, a pogotovo njega jer joj je bio simpatičan. Ispisujući papire primijetila je da ima rođendan dva dana prije nje i da ima samo 24 godine. U radnoj knjižici ogledalo ovih teških vremena. Pet, šest različitih poslodavaca, prijave na mjesec dva dana, a već bi morao imati punih pet godina staža. Ona pomisli na svoju radnu knjižicu. Možda ona ipak ne bi bila tako čudna ljudima kako tvrdi njena mama. Danas se ispisujući papire o otkazu zapitala koliko će još ona biti ovdje. Pogotovo zato što je jučer bilo posla za svega pola sata. Poželjela ga je počastiti kavom. Da li je prikladno, kako će on to shvatiti. Doista bi bila rado s njim popila kavu, ali to bi bilo neobično. Poslodavci ne vole da se radnici koji ostaju druže s radnicima koje odlaze. Bar ona ima takav dojam. I što reći u tom trenutku. Otišla je ipak po tu kavu, ali nije sjela s njim. Ionako joj je život kompliciran. Mora ga ostaviti. Ne njega s ljubičicom, već onoga koji se uvukao u njen život u posljednjih osam mjeseci. Stvarno ga se mora riješiti. Osam punih mjeseci «hodanja»i to zaludu zapravo pomalo neprihvatljiv pojam za nju. Ona želi, ona sanja o nekome drugome koji je jasno rekao ne. A danas je dobila ljubičicu od mladića, koji ide dalje. A ona stalno ide ispočetka, kao da polaže neki užasno teški ispit na fakultetu i profesor se zainatio pa je ne želi pustiti.

I dobila je i ruže, mnogo puta, dobila je orhideje, ali nikad ljubičicu. Plavo u cvijeća je boja prijateljstva, ali ljubičasta zapravo ne zna. A mladić je bio danas naročito zgodan. Ona ga nikad nije vidjela tako lijepo obučenog. Svijetle hlače i crna kušulja i krasne cipele. Međutim mladić je zapravo uvijek imao osobnosti svom oblačenju. Ana je rekla da je pijan. Možda je i bio. Ona ga je pokušala opravdati pred Anom time da mu je danas težak dan jer nije lako dobiti otkaz. Kasnije kad je došao Ani po novce, bilo je nešto čudno s njim. Ili se njoj samo tako učinilo.

Popodne je otišla s u šetnju s onim koji je smatrao da je njen dragi. A njoj on opće nije bio drag. Umor joj se ogledao na licu što je ovaj netaktično primijetio. Odlučila je ići se odmoriti na što je «dragi» digao nos. A njen «dragi» je čovjek koji već osam mjeseci nije krenuo nikuda, koji stalno stoji na mjestu i koji prebire po novčaniku da bi platio kavu. Radi taj «dragi» u državnoj službi, i stalno kuka. Bože kako taj čovjek kuka, a im pristojnu plaću i siguran posao. I ona to sluša osam mjeseci. Za razliku od mladića s ljubičicom. Koji je danas dobio otkaz i koji ide dalje.

Danas je i moja mama vidjela Severinu. Nije mogla odoljeti nakon današnjeg foruma u kojoj se moram priznati čulo mnogo gluposti. Ako je baš htjela znati pravno sanje stvari zašto Hloverka nije pozvala nekog umirovljenog suca ili neovisnog pravnika a ne odvjetnike dotičnih. Koji će vjerujem za Severinu i ishoditi nešto slično slučaju Pamela Anderson.
Komentar moje mame:
Sve izgleda ko oni iz bijafre.. Frajer je dobro platio za taj seks...
Žena ima samo 56 godina i ja se ne slažem s onim iz komentarom o bijafri a što se tiče plaćanja za seks...Ni to ne vjerujem. Mada me ponekad jako kopka otkud pjevačicama i glumicama one silne krpice s potpisom (ni cro moda nije jeftina). Na primjer glumice...Silno me zanima kako nego od plaće 3500 kn koje one tvrde da imaju može si to priuštiti. Istina je drugačija i to mnogo. Naime ljudi svi rade za osnovnu plaću ali i brdo toga sa strane. Protiv čega ja nemam ništa protiv. >>Ali imam protiv kad piše da je honorar Nine Violić za mjesec dana snimanja 40000 kuna jer mislim ljude Nina je masu puta grozna. Mačka na Slo televiziji je zakon. I ako Nina dobiva 40000 mjesečno koliko dobiva Tarik. Što me u principu nije briga, ali mi je zlo kad neko dođe do malo veće cifre u Milijunašu ona zafrkancija pa kao kuda ćete mene povest. A jest jadan. A koliko je tek love dobio za uslikavanje sapuna u Gloriji prošli tjedan. Ko fol bio mu je frend. Mož misliti. Ko da nisam studirala pa ne znam koliko vrijedi brand....a Tarik je to uspio izboriti, kao i Severina.
A i Letica....i ini koji okopiraju naš svakodnevni medijski svijet.

A doista nemam ništa protiv zarađivanja. I nek svatko radi što misli da je moralno a što recimo ne ide na uštrb meni. A i kad ide kao što mi recimo ide na živce Tarik, ili Nina, pa ima uvijek nešto drugo na ekranu. A iskreno s veseljem pogledam slikice naših javnih osoba u Gloriju. Baš mi je zabavno, a ponekad dobijem ideje za svoj look.

Da i zadnjih dana nisam pisala blogove jer sam čitala tuđe. Čovjeee ima doista odličnih stranica. Ništa moram malo poboljšati svoje. Još da mi znanje informatike nije zapelo u osamdesetima u prošlom stoljeću.

U godinama sam kad polako mi istječe biološki sat, i ponekad mi je vrlo žao što nemam vlastite djece. Ali nisu se u životu poklopile neke stvari, a kako i nisam osoba koja pretjerano se samožaljeva svoju ljubav poklanjam svojim nećacima. Danas sam ih opet vodila na slodoled. Baš mi je to gušt. To su dva mala fakina, ali s tetom se pristojno ponašaju. I prolazim kroz grad i vidim blagonaklone poglede okoline. Ono u stila mlada zgodna mama s dobrim klincima. A ja sam samo teta. Međutim to nema nikakve veze. Jer iz mene izbija ponos i zadovoljstvo kad ja šećem svoje male nećake.