Ima dana, a ima i danas....E da što reći za danas...Ukratko dva razgovora za posao,od čega jedan uspješan vrlo jer počinjem raditi sutra (opet imam dva posla...hvala bogu), a drugi science fiction...ufatili me head hunters i hoće me za direktoricu...ja bi bila blagajnica...a oni me oće za direktoricu, ak me ovi njihovi hoće (kvaka 22)...(nis ja te sreće), blogeri mi ostavljaju mailove, i bila na spoju....Moram biti iskrena neke susreti s muškarcima zapravo i nisu spoj....Jer ovo je bilo iznuđeno...Koristila sam se starom ženskom taktikom...suzama...istina i bog virtualnim (prije tjedan dana)i iznudila second date...zabadav...frajer me ne šljivi pol posto, a baš ima lijepe plave oke i zrnce soli u glavi...
No nije gotovo dok nije gotovo. A gotovo..U stvari teško da je ikad gotovo. Jer i kad sklopiš oke i zauvijek odeš nije gotovo. Evo s njim sam pričala o jednom devetnastogodišnjaku koji je umro nakon operacije noge, ali njegova smrt taknula je mnoga srca i danas bila predmetom razgovora...Ostajemo u srcima ljudi koji nas vole, kroz gene djece, na usnama neznanaca kojima je bio inerestantna neka naša možda "cipela", ili smo dobili Nobelovu nagradu.
I zato ću ja ponovo na blind date...Pa kad je bal nek je maskenbal iako je lipanj, a ne veljača
Post je objavljen 30.06.2004. u 21:56 sati.