Danas mi je bio jedan od lošijih dana. Sve je počelo s nesnosnom gužvom u prometu, kašnjenjem na posao...i tak
Ali sad ću objaviti priču iz jednog neobičnog dana
MLADIĆ S LJUBIČICOM
Danas je ona dobila ljubičicu. Ne crvenu ružu ili orhideju, cvijeće koje obično muškarci poklanjaju ženama. Tek malenu ljubičicu ubranu tko zna gdje. Taj sitan cvijetak odredio je njen dan. Dobivši je rekla je tek hvala, ni ne razmišljajući o tome što bI ona mogla značiti. Znak pažnje muškarca koji je jedanaest godina mlađi od nje, kojemu je danas uručen otkaz. Rekao je da otkaz nije važan, da ide na bolje i ide ali tek kroz mjesec dana. Mjesec dana bez prihoda je mnogo. No on je mlad, živi drugačije i što on ima zajedničko s ženom koja je na pragu srednjovječnosti. Istina ona još djeluje mlado, prijazna je i ljubazna, pomalo daleka, a opet neposredna. Ne krije svoje godine iako su njene godine odraz uzaludno potrošenog vremena (njeno mišljenje ponekad). Rekla mu je da joj je žao zbog otkaza, a njen je posao bio pripremiti papire potrebne da se taj čin i formalizira. I ona je to pripremila, teška srca (prije ljubičice) jer joj je žao svakog čovjeka koji dobiva otkaz, a pogotovo njega jer joj je bio simpatičan. Ispisujući papire primijetila je da ima rođendan dva dana prije nje i da ima samo 24 godine. U radnoj knjižici ogledalo ovih teških vremena. Pet, šest različitih poslodavaca, prijave na mjesec dva dana, a već bi morao imati punih pet godina staža. Ona pomisli na svoju radnu knjižicu. Možda ona ipak ne bi bila tako čudna ljudima kako tvrdi njena mama. Danas se ispisujući papire o otkazu zapitala koliko će još ona biti ovdje. Pogotovo zato što je jučer bilo posla za svega pola sata. Poželjela ga je počastiti kavom. Da li je prikladno, kako će on to shvatiti. Doista bi bila rado s njim popila kavu, ali to bi bilo neobično. Poslodavci ne vole da se radnici koji ostaju druže s radnicima koje odlaze. Bar ona ima takav dojam. I što reći u tom trenutku. Otišla je ipak po tu kavu, ali nije sjela s njim. Ionako joj je život kompliciran. Mora ga ostaviti. Ne njega s ljubičicom, već onoga koji se uvukao u njen život u posljednjih osam mjeseci. Stvarno ga se mora riješiti. Osam punih mjeseci «hodanja»i to zaludu zapravo pomalo neprihvatljiv pojam za nju. Ona želi, ona sanja o nekome drugome koji je jasno rekao ne. A danas je dobila ljubičicu od mladića, koji ide dalje. A ona stalno ide ispočetka, kao da polaže neki užasno teški ispit na fakultetu i profesor se zainatio pa je ne želi pustiti.
I dobila je i ruže, mnogo puta, dobila je orhideje, ali nikad ljubičicu. Plavo u cvijeća je boja prijateljstva, ali ljubičasta zapravo ne zna. A mladić je bio danas naročito zgodan. Ona ga nikad nije vidjela tako lijepo obučenog. Svijetle hlače i crna kušulja i krasne cipele. Međutim mladić je zapravo uvijek imao osobnosti svom oblačenju. Ana je rekla da je pijan. Možda je i bio. Ona ga je pokušala opravdati pred Anom time da mu je danas težak dan jer nije lako dobiti otkaz. Kasnije kad je došao Ani po novce, bilo je nešto čudno s njim. Ili se njoj samo tako učinilo.
Popodne je otišla s u šetnju s onim koji je smatrao da je njen dragi. A njoj on opće nije bio drag. Umor joj se ogledao na licu što je ovaj netaktično primijetio. Odlučila je ići se odmoriti na što je «dragi» digao nos. A njen «dragi» je čovjek koji već osam mjeseci nije krenuo nikuda, koji stalno stoji na mjestu i koji prebire po novčaniku da bi platio kavu. Radi taj «dragi» u državnoj službi, i stalno kuka. Bože kako taj čovjek kuka, a im pristojnu plaću i siguran posao. I ona to sluša osam mjeseci. Za razliku od mladića s ljubičicom. Koji je danas dobio otkaz i koji ide dalje.
Post je objavljen 09.06.2004. u 19:52 sati.