Il prezzo della liberta'

petak, 30.06.2006.

Tko ceka doceka

Padova..predivan talijanski studenski grad...danas se pretvorio u nesto sto nisam nikad ni sanjala...od kanala cinilo se more..muzika na sve strane...uz kanal stavili pijesak...svijetla svih boja i oblika...ljudi kao u prici...koncerti..filmovi..samo korak dalje na sajmu summer in fiera..latino muzika i brazilke...nevjerojatno...ne prepoznajem vise ovaj grad..i sve to ravno ispred mog faksa...cinilo se kao san..i napokon nakon duuuugo vremena bila sam u jako ugodnom muskom drustvu...napokon netko "normalan" (koliko je to ovdje moguce biti)...netko s kim vrijeme leti..netko s kim se osjecas svoja na svom...netko tko razmislja i ono sto govori ima smisla...glavu i rep...netko tko se koncentrira na mene jer je sa mnom izasao a ne na sve oko nas ili na samog sebe....netko s predivnim osmjehom i licem kao da sam ga ja crtala...netko tko me uspio opustiti nakon dugo vremena...a bilo je i vrijeme...

srijeda, 28.06.2006.

danas je nebo opet predivne nebesko plave boje

Kako je lijepo barem na dan opet osjetiti optimizam...koliko god sam bila nemirna zadnjih dana toliko sam danas smirena...mozda zato jer sam shvatila sto mi je ciniti...na trenutak sam zastala,"stala na balun" i promislila tko sam i sto zelim od sebe sada i u skoroj buducnosti...i nasla sam odgovor..netko mi od gore ili od dolje ili ne znam od kud salje signale a ja sam ih do sada ignorirala....oduvijek zelim putovati...zivjeti u stranim zemljama...i nekako mi italija vise nije strana a ni austrija...zelim nesto novo..nove ulice..nove obicaje..zelim vidjeti sto nasmijava engleze...sto doruckuju spanjolci...gdje izlaze francuzi...kako doruckuju brazilci....kako suse robu na kubi...zelim vise od icega nista ne morati...odlucivati dan za dan...svaki dan istinski prozivjeti....vratiti se iskusnija,mudrija,sretnija,puna znanja i smirenosti..puna novih poznanstava e magari non tornare da sola...chi sa...ja znam da to je to prava stvar i tako necu nikome nanjeti bol a srecu najvise sebi a i onima koji me okruzuju koji me poznaju a onima koji me ne razumiju dati vremena da me upoznaju i prihvate....ne zelim vise zivjeti da bih udovoljila drugima...ne zanima me sta ce ljudi re i nije me nikada zanimalo..ne zelim supermegayeahposao u laboratoriju(barem ne jos)..ne zelim brdo para(ne jos),ne zelim kraj sebe osobu zbog koje bi mi svi zavidili...zelim biti uz nekoga s kim cu se buditi nasmijana(to ce bit malo tesko s obzirom na moj jutarnji rincoglionitus..)....netko tko ce odgovarat prije svega meni i ne zanima me sto drugi o tom misle....ja volim svoju obitelj vise od icega i sve bih za njih ucinila ali ne mogu ici protiv sebe i vlastitih uvjerenja...ne mogu disati zrak koji mi nude jer me gusi...ne mogu piti vodu koju oni donose jer je zelim sama donjeti...ne mogu biti ono sto bi oni zeljeli da budem jer sam netko drugi....netko koga oni jos ne poznaju ali je doslo vrijeme da upoznaju...netko tko im mozda nece odgovarat ali ce im biti zanimljiv.....netko koga ce pozeljeti upoznati..nadam se...
od danas nema vise pritiska u mojoj glavi..korak po korak...una cosa alla volta...ne mogu dati vise nego sto dajem....zelim slijediti svoje misli i svoje zelje....zelim si sama sagraditi put....jedino tako cu biti sretna..jedino na takavj zivot prestajem...ono sto mi drugi namecu me odboja..ono sto moram ne uspjevam...ono sto zelim prije ili kasnije postignem...
danas je opet sve nekako lijepo i svi mi se cine nasmijani...i uzivam opet u sitnicama..u lubenici s prijom...u slucajnim susretima na hodnicima mog fakulteta....s predivnom osobama koje mi uvijek izmame osmijeh na lice....u pogledu na portello predvecer....u osmjehu i zbunjenim pogledima mojih klijenata na festivalu....u otkacenim porukama...u mirisu jutarnje kave...u voznji vespom po gradu nocu...u jutarnjem sminkanju(mmm nema ljepseg nacina da zapocnes dan..najiskrenije..znam da je ludo ali je tako)....u planiranju vikenda...prepricavanju snova....ij os milijun drugim stvari koje sad nemam vremena zapisati..nekom drugom prilikom...
i prihvatila sam da imam obitelj koju imam..sa svim njihovim manama i vrlinama...da su moji roditelji kao izrel i palestina i da ce tako uvijek biti....a da cu ja uvijeke biti negdje izmedju...ja cu im prilaziti s osmijehom i truditi se...jednom ce valjda shvatiti da u meni ima dovoljno ljubavi za oboje(tj.svih troje,a ako bog da bit ce i cetvrto:))....do sad sam uvijek pokusala udovoljiti svima i to je bila moja najveca greska... tako je jednostavno a tako tesko primjeniti u praksi..ne moze se udovoljiti svima ali ako udovoljis sebi mozda usrecis mnoge druge ljude....vrijedi pokusati...
najdrazi moji malobrojni ali vjerni prijatelji sve vas voli vasa lontana koja vam je uvijek sve osim lontana cak i kad vam se tako ne cini:))...hvala vam sta ste uvijek tu....

ponedjeljak, 26.06.2006.

..ipak danas je novi dan..u lab-u su mi dali jos tri dana slobodno da mogu ucit...doslo mi je da ih izljubim...nazvala sam u austriju i odbila onaj posao tj.odgodila godinu dana.ionako se radilo o praksi a ne o poslu pravom.sad vec imam jedan pritisak manje na glavi.mami sam to javila sluzbeno.
vracam se strebanju...nadam se da ce dan proci bez suza..to bi bio veliki napredak...

nedjelja, 25.06.2006.

Moj zivot je apsurdan.
nista nema smisla.barem do sada nije ga nikad bilo.
zasto sam se rodila "drugacija"?
zasto u meni postoji ova neopisiva zelja za daljinama?
zasto se ne osjecam svoja u rodnom gradu?
zasto mi vrag ne da mira?
zasto mucim samu sebe?
zasto svaki dan zahtjevam od same sebe da budem bolja od prethodnog dana?
zasto sebi ne znam oprostiti?
kako cu mojima objasniti da ih volim vise od icega ali da mi nije mjesto doma?
u njihovim ocima ja mislim samo na sebe...oni misle da ja gledam samo na vlastiti uspijeh...
kojim rijecima im mogu objasniti da sve sto radim radim jer ih ne zeli razocarati...
jer zelim da se ponose sa mnom...sve ovo radim i radi njih...kako ne razumiju?
tko bih bila da sam ostala???NITKO!kako ne razumiju????o boze pomozi im da im objasnim..
da shvate....moja je majka opet ponovila da njoj moja diploma nista ne znaci!!!!????
da cu nakon svih ovih godina truda i zrtve raditi u laboratoriju u kojem bi i ona mogla radit kao kemijski tehnicar!!??kako mi to moze rec???kako moze usporedjivat molekularnu biologiju s kemijskom skolom???
zasto ne zna bit nikada blaga prema meni???ja placem govorec joj da mi nije svejedno sad odmah nakon diplome radit u laboratoriju u trecoj drzavi..na meni jos uvijek nepoznatom jeziku...da me srah...a ona nastavlja po starom spartaskom nacinu:"moras bit jaka!nikad ne smijes pokazat svoje slabosti!!ti to mozes!!!ako ne vrati se kuci!!
ja cu poludit.cijeli sam zivot sanjala da cu nac zajednicki jezik s ocem.i u svakoj mojoj molitvi(a nije ih bilo puno) molila sam da mi se ostvari ta zelja.kazu ljudi..pazi sta zelis...jer bi ti se moglo ostvarit...
ja nisam pazila...prosle su godine i moj otac je dosao k sebi..smirio se..zivot ga naucio...napokon gradimo kakav takav odnos...volim pricati s njim...u proslosti kad bih pomislila na njega osjecala
bih takvu prazninu..sad sam sretna kad pomislim na njega...i nisam nikad ni sanjala da bi mi ostvarenje tog sna moglo uzburkati sve ostalo u zivotu...moja majka ne moze nikako prihvatit da sam s njim u dobru(njih dvoje su oduvjek razvedeni i ne komuniciraju)....ne moze prihvatit da cu ic tamo gdje je on.
sada kad me on skoluje(tek zadnjih par mjeseci) nju to boli...e jebiga nikako nije dobro..ni kad placa ni kad ne placa...jebiga jebiga jebiga...osjecam se izmedju dvije vatre!!volim ih svih..ne zelim da pate...ona pati jer sam vec rezervirala dom..pita me zar ona nije zasluzila da me ima kraj sebe barem dva mjeseca..to tako boli..to pitanje me tako zabolilo....dok god budem pri toj ideji da odem tamo a ne doma ona ce bit nesretna..a ako kazem njemu da sam se predomislila on ce umrijet od tuge jer bi mu to bio dvostruki udarac..nakon odlaska mog brata...kao im udovoljit kad zele suprotne stvari??uvijek ce netko bit zakinut...umara me ovo sve dodatno....onda me je pitala:sta ja zelim poslije?odnosno sta ja zleim bit u zivotu...kad bih joj rekla istinu pomislila bi da nisam normalna(jer ja zelim imati svoju tvrtku na podrucju molekularne) a kad joj kazem da jos ne znam ona poludi i misli da sam kao muha bez glave..
osjecam toliki pritisak...kao da toliko toga moram..moram znat..moram bit jaka..moram bit s njima a i s ocem...i tu i tamo i nasmijana i rapolozena...sve moram jer mogu...mada sam ja u ovo trenutku sve samo ne jaka...mada sam slaba i bespomocna...bojim se vlastite sjene...bojim se razgovora s njom..da joj necu znat obajsniti...ne zelim je okriviti zbog mojih slabosti jer sve mi je dala sve sta je mogla...zeljela je da budem jaka..da mi tako bude lakse kroz zivot...a nije me naucila plakati..nije me naucila da svi imaju svoje slabosti..nije me naucila da nitko nije nepogrjesiv..nije me naucila da je normalno osjetit strah...da ne moram uvijek imati odgovor na sva pitanja...da ne moram uvijek biti korak prije svih....nije me naucila da covjek moze promijeniti misljenje...da ne znaju svi sve u svakom trenutku...da su neuspijesi neophodni na putu prema uspijehu....da samo jaki ljudi imaju snage priznati svoje slabosti...da nitko ne zna sve u naprijed...da je u redu zastati..odmoriti se...da se ne moze sve odjednom....nije ona kriva..ne zelim je okrivljavat..cinila je sve za moje dobro...zeljela me pripremiti za svijet odraslih..zeljela je da budem jaka...a ja sam da joj udovoljim naucila izgledati jaka a to nisam nikad postala..jer nisam nikada upoznala svoje slobosti i suocila se s njima...do sada..
uz sve to....u mom rodnom gradu umro je od predoziranja moj nekadasnji prvi susjed..moje godiste..poznajem ga cijeli zivot...osvojio je 10000kuna u kladionici...i potrosio ih na drogu...strasno..
sigurno je i to potreslo moju majku pa se "istresla" na mene...ali nije bitno...
oci me peku od suza..sutra je novi dan..kazu..ja se nadam...
P.S.dugujem jedno neopisivo veliko hvala mojim prijeteljima..oni ce se prepoznati...da nema njih..ja bih bila izgubljena...hvala vam sta ste tu...ne znate koliko mi to znaci...

srijeda, 21.06.2006.

"Život postao je ples
za koji ne znam korake
pa zapetljanih nogu
hvatam krivi ritam
ali ne odustajem,borim se
skupljam snagu da ustanem
premda ne osjećam
nista osim straha..."

nedjelja, 18.06.2006.

Porca putana!

Jucerasnji dan protekao je bas u stilu ove godine..sranje za sranjem...
ustala sam se nakon par sati sna i sjela za kompjuter uciti.
spremam ispit od cijeg se imena stresem..zove se ljutska anatomija,patologija i fiziologija.sve u jednom.i moras proc sva
tri jebena dijela da bi prosla ispit.sve to u 7tjedana uz 10sati
prakse na dan.i po mogucnosti ostat normalna.
oh yeeeahhh malo sutra!!!
ja sam vec na rubu zivcanog sloma!!!!oci mi se zaklapaju,
nista mi ne ulazi u glavu..
i prvi put u zivotu ozbiljno sam pomislila da uzmem neku drogu..
nesto da me rzbudi..da mogu ucit...nisam nista uzela ali je vec smaa pomisao krajnje nevjerojatna za mene i znaci da sam stavrno na
izmaku snaga...
buduci da radim kao kreten da bih si ponekad mogla priustit koji gust..odem jucer popodne na frizuru...frizerka nije bila slobodna mada
sam se narucila(ipak smo u italiji..)pa u medjuvremenu odem na kvarcanje...koja inteligentna ideja..
vani 30'C a ja se przim ko janje na raznju..opsovala
sam sama sebi sve svece dok sam s przila i jedva izdrzala tih 8min!!
nece me vise solarij vidit pa makar morala ko albino setat gradom!
napokon dodjem na red..ona me pita sta zelim(ja plava!!)..
ja kazem:"zelim dati jos plavih pramenova!).ona mene:
"nista ti ne brini,sad cu se ja tebi rijesit izrasta,dat pramenove,
vidit ces..bit ce ti super.."ok mislim se ja.nek se ona misli.ja cu malo odrijemat.i tako sam zaspala tri puta tjekom tretmana..tu i tamo
pitam ja nju:sta mi to stavlja..ne mirise mi na dobro..
a ona meni:"sorpresa sorpresa"(iznenadjenje,u prijevodu)..
stavljam ti riflessante,kaze ona meni...ja u medjuvremenu opet zaspem...budim se..CRNA!!!!!!!!!!!s par plavih pramenova!!! zena nije normalana!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!usla sam palva i
zelila bit jos plavija a ona????me oboja u crno!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!popozdila sam!!!bila sma u ttolanom soku..tek se probudila..nisma ni znala di sam a za pola sata sam morla bit na poslu...onako u soku kazem joj:"zeno sta si ovo napravila???a ona meni:"ovako neces imat vise izrast..a kosa ce posvijetlit,vidit ces!
"malo je rec da sam bila bez teksta...zurila sam se..otisla sam bez scena,teksta,love,zivaca i i volje za zivotom.
dosla kuci,nisam se stigla ni otusirat,
u zurbi opalim nogom u balkonska vrat i
razrizem si mesi izmenju malog i predzanjeg prsta na nozi..pas mater!!!dok mi se mantalo u
glavi bestimala sam na sedam razlicitih jezika!!i tako iskrvavljana
odem na posao.a tamo me cekao milijun ljudi koji su tu dosli kao na stadion gledat utakmicu italija:usa.tu di ja radim su stavili megaekran
i sad cijeli jebeni grad tu gleda utakmice.nisam vise znala ni kako se zovem!!!!pripremila sam sendvice za pola afrike i opila pola talijanske nacije.kako mi ona iskrvavljana noga nije funkcionirala naslanjala
sam se na drugu koju je u jendom trenutku uhvatio grc i nije popustio cijelu vecer.doslo mi ej da je otkinem i bacim u kanal.
cijeli taj show i ludnica trajali su do 3 sata ujutro.
tjekom poluvremena vise puta sma pomisljala da
pobjegnem s lica zemlje.u jednom treuntku moja kolegica je primjetla
da mi je izasla ogromna mrlja na ledjima!!!??????????????
kako ne znam a ne bih znala ni od cega jer je lista mogucih razloga
preduga.moj decko koji mi je dva dana prije govorio da on zeli bit
uz mene u dobru i u zlu...da se ne trebam zatvarat u samu sebe i
racunat smao na smu sebe..da on zeli bit tu i bla bla bla nije se javljao puna dva dana.poslala sam mu poruku u tri ujutro da ako mi isti sekun
ne posalje poruku da me vise nikad nece vidit.skuzio je da je vrag odnio salu pa seodmah raspisao.sreca njegova da je bio van grada jer bih ga sprasila bez razmisljanja.a moji bivsi ocitmo imaju sesto senso pa se ni jedan nije pojavio.sreca njihova.
zaspala sam u suzama,grcu,ljutji...i jedina misao koja me tjesi da cu od novca koji sam zaradila kupit pistolj i u pn ubit onu frizerku...mozda necu bit tako ekstrmna..mozda joj samo zapalim salon..vidjet cu...
vaffanculo italia!!!!!!!!!paese di merda!!!!!!
ok sad se vec osjecam bolje.

četvrtak, 15.06.2006.

Prijateljstvo koje to nije

Upoznala sam nedavno jednu predivnu curu(nek bude maria) na predavanjima.maria zna sta zeli.uci,radi,uporna je i vrijedna i uz sve to jos i lijepa.e bas takve su meta svima pa i curama.ima li sta groznije nego kad te zarobe u nesto sto zovu prijateljstvom,a u biti je pokusaj manipuliranja i robovanja tvojim mislima i zivotom?ima li sta gore nego kad skuzis da te takozvana najbolja prijateljica kontrolira vise od najljubomornijeg momka kojeg si ikada imala?kad shvatis da ne smijes nigdje otici bez da se s njom konzultiras?kad ona pati moras i ti.kad se ona smije moras i ti.i vasa "veza" mora napredovat jer u suprotnom ona se osjeca zaposatavljenom.ako bacis oko na nekog tko se njoj ne svidja namusit ce se gore od ijedne mame...i onda kad je posaljes k vragu u suzama ce ti reci:"al ja samo zelim ono sta je za tebe najbolje!?"pa valjda ja znam sta je za mene najbolje!!!!??????uzasssss!!!!!!zgrazam se od same pomisli(i jos gore,kad se prisjetim).
i tako palo mi to na pamet jer se cura koju spomenih na pocetku nalazi u takvoj situaciji i bez obzira koliko jak bio njen karakter ne zna kako se rijesiti krvopije.netko bi sad mogao reci:pa to je tako lako:jednostavno je posalji k vragu.e nije tako lako.posebno ako skupa zivite.ako isti fax studirate i ako je spremna prijetiti da ce se samoozlijediti ili tko zna sta jos ako odes.ako znas da ce ti zagorcat zivot sve vise i da ju je bolje imati za prijetelja nego za neprijatelja.e onda si stvarno in merda.sjecam se koliko je meni trebalo da je se oslobodim.ne samo njene fizicke prisutnosti jer kad sam nestala iz njenog zivota nisam je vise sretala cesto ali ona je jos uvijek bila dio mene.bez obzira na sve..nedostajala mi je.sad je samo ruzna uspomena.sad je ona samo jedna velika lekcija u mom zivotu.nisam dugo o njoj razmisljala ali me danas maria prisjetila.njen pogled.umoran i sjetan.ona zudi za slobodnom i nije ni svjesna da to sto joj prijateljica-vlasnik radi ima ime- zove se psihicko maltretiranje.i dok te maltretira muz osjecas se jadno ali znas da se to nazalost mnogim zenama dogadja.kad te maltretiraju roditelji ludis ali znas da nisi jedina ali kad nad tobom vodi psihicku igru osoba istog spola koja se ponasa kao da ste u vezi..onda mislis da se samo tebi dogadja.to je nezdrav i bolestan odnos koji ne donosi nista dobrog i treba pokusat sprijeciti da se prijateljstvo pretvori u posesivnost.a ako ipak do tog dodje treba otici,jednostavno nestati iz zivota te osobe.ne javljati se.ne dopustat joj nikakav kontakt i ustrajat u tome.prije ili kasnije odustat ce.nije lako otici ali kad jednom odes i osjetis kako je lijepo polagati svoje racune samo samom sebi,odlucivati samo u funkciji same sebe i voljeti koga god zelis bez da se nekoj iskomleksiranoj jadnici moras opravdavat...taj dasak slobode ima najlijepsi miris na svijetu.miris bez kojeg ja ne mogu i ne zelim zivjeti.

srijeda, 14.06.2006.

nema cega nema

Svjetsko 2006..Brazil:Croatia 1:0Bilo je super.dobro smo igrali.nismo se osramotili.pa ako prodjemo dalje ova utakmica ce nam ostat u lijepom sjecanju.ja sam radila,osjecala sam se kao doma..nasli smo cak hrvatski radio na radiju,vijorile su nase zastave,nasi ljudi,cak su mi i talijani govorili "hvala",nase pjesme..usred italije sve to..zasuzile mi oci(sto se ne dogadja cesto osim kad pozelim ubit koju cimericu..)...stvarno me puca nostalgija..a znam da odem doma da bi mi vec nakom 5 dana sve dosadilo...no ha senso...al je tako..nasli momci bili su pijani ali pristojni i veseli,dostojno su prihvatili poraz i bila sam ponosna sta sam dio te kulturne mase koja zna pobjedjivati a i gubitit.bila sam skockana(u smislu da sam imala kockice na majici) i iz aviona se moglo vidit da sam croata...jedan preslatki brazilijanac "bacio je oko" na mene a i ja na njega...pa kad oni vole nas a mi volimo njih nije vise bitno tko daje golove..svi pobjedjujemo..i svi beremo plodove:)))
a sta se mog zivota tice..u govnoma sam do krajnika sta se tice ispita i prakse i diplomskog..samo bog zna kako cu sve stic..(rekla bi mima sis:malo leasing,malo pushing;))ali nekako hocu.ja sam u deveti gotova pa makar moral povuc drasticne poteze.i bez obzira na taj kupus ja imam zanimljiviji ljubavni zivot(doduse u kojem ima svega osim ljubavi) nego ikada...tipicno za mene:sve ili nista(kao potenziale d'azione..jebote sad sam stvarno sprzena kad mi ovakve usporedbe padaju na pamet!!
dakle dis iz d situejson:moj aktualni pokusava naci mjesta za mene u svom zivotu jer je do sad zivio u vlastitom obozavanju..a kad na vrbi zasvrbi ja cu vec bit daleko daleko.... ali zivimo u medjusobnoj simbiozi..on mlad i neiskusan,misli da od mene moze nesto naucit(a moze li to vam necu otkrit) a ja uzivam kad me mazi svojim jos uvijek neiskvarenim rukama..kad mi prica price koje su meni nekad davno bile zanimljive,sada vise ne ali su u ovom trenutku melem za moje usi...uzivam jer znam da nema vjecnih bivsih...zivimo trenutak i bolje ne moze.
kad smo kod vjecnhh bivsih..moj stize u ovaj grad in teoria sutra..hoce li se javiti?zelim li da se javi? sta cu ako se javi??ako se sretnemo(mada ne znam di bi se mogli srest jer sam ja stalno u labu a ne znam sta bi on tamo mogao radit..)ali sudbina se voli igrat s nama i ja sam sigurna da nam sprema nesto opako
dolazim do zakljucka da ne znam zivit bez njega a ni s njim.bella merda!
da ne bude sve tako jednostavno u ovom gradu ima jedan tip isti moj vjecni bivsi.godinu dana se nisam mogla cudu nacudit toj slicnosti.onda ga upoznah.i nakon par mjeseci(tj.danas) on s vrlo dobrom scusom(da bi dosao u dalmaciju na ljetovanje) uzme moj broj.i sta cu ako se javi?
a sta cu ako odsjedne kod moje mame u apartmane?zanimljivo
a onaj plesas koji mi je zavrtio glavom neki dan?sva sreca moram steebat i radir,ne izlazim..jer sljedeca noc naseg zajednickog plesam bit ce kobna...
koga sam zaboravila?ovaj brazilac od veceras je wao..a valjda ce opet doc na festival...
luda sam..znam da sam luda i neuracunjiva u ovom periodu ali bit ce bolje..sve ce doc na svoje..jer kad se prasine previse podigne..ja cu iskoristiti priliku i netragom nestati
idem sad spavat inace cu ujutro bit ko zombi...

utorak, 13.06.2006.

CIJENA SLOBODE

Odlucih promjenit ime bloga jer ako je ovo neka vrasta mog dnevnika,koja predstavlja dio mog zivota, onda je u ovom trenutku ovo najbolje ime.
u obavezama sam preko glave,radim 100stvari odjednom...i usprkos Svoj zbrci i strci ovih dana cesto zastanem na tren i pitam se cemu sve ovo.zasto zivim u zemlji koja nije moja i nikada to nece biti..u zemlji u kojoj nemam nikog svog?zasto sam izabrala zivot na nekom drugom jeziku koji mi nikada nece prIpadati?zasto sam upisala fakultet koji je na granici mojih mogucnosti i koji je pronasao neurone u mojoj glavi za koje nisam ni znala da postoje i iscijedio ih potpuno?zasto radim kao ludjakinja umjesto da se suncam u "najlipsem gradu na svitu"?zasto trpim poremecene vittimistice u mom stanu?zasto riskiram zivot svaki put kad se vracam u stan?zasto kupujem biciklu koju znam sa sigurnoscu da ce mi ukrasti u roku od dva tjedna umjesto da se vozim u toyoti po ulicama " najlipseg grada na svitu"?zasto trpim jebene grceve i kljukam se svakoraznim vitaminskim bombama da ne padnem s nogu?zasto visim po cijele dane u laboratoriju riskirajuc zivot na svakom koraku i ponizno prihvacajuc svaki zahtjev nadredjenih?zasto zivim daleko od od svog jednog i voljenog brata kojem sam tako potrebna?zasto svoje suze gutam i sakrivam osmjehom?zasto sam dopustila da me moja obitelj smatra strancem?zasto upravo sada kad sam stvorila zivot koji sam sanjala,opet odlazim?zasto opet biram novi grad?novi jezik?nove izazove?zasto sam odustala od covjeka koji je mozda ljubav mog zivota?
mozgala sam mozgala i mozgala i dosla do zakljucka do kojeg uvijek dodjem.ZATO STO ZELIM BITI SLOBODNA!!!!VISE OD ICEGA ZELIM SVOJU SLOBODU...SLOBODU DA MISLIM STO ZELIM,DA ZIVIM KAKO ZELIM,SLOBODU IZBORA...ZELIM ZIVOT U KOJEM SAM SLOBODNA DA POGRIJESIM I DA SNOSIM ODGOVORNOST ZA SVOJE POSTUPKE...SLOBODU DA LJUBIM KOGA ZELIM I PIJEM KAVU S KIM ZELIM BEZ SUVISNIH POGLEDA I KOMENTARA...SLOBODU DA BUDEM ANONIMMNA KAD TO ZELIM..I NE BUDEM KAD NE ZELIM..SLOBODU DA PRICAM S KIM ZELIM BEZ PREDRASUDA I CUDNIH POGLEDA...SLOBODU DA VOLIM CIJELI SVIJET..SLOBODU DA SE OBLACIM KAKO HOCU..SLOBODU DA JEDEM STO HOCU..SLOBODU DA UCIM KOLIKO HOCU..ZELIM ZIVOT U KOJEM MI NITKO NE NAMECE PRAVILA I NE POSTAVLJA OKVIRE...ZIVOT U KOJEM ME CIJENE ZBOG ONOG STO JESAM A NE ZBOG PODRIJEKLA...ZIVOT U KOJEM SLIJEDIM SAMO SVOJE SNOVE A NE TUDJE NEISPUNJENE ZELJE...ZELIM ZIVJETI U SVIJETU GDJE SAMO UPORNI I HRABRI STIZU U VISINE...ZELIM BITI SLOBODNA DA VIDIM SVE STO ZELIM VIDJETI..DA PUTUJEM I UPOZNAM I NAJUDALJENIJA MJESTA NA SVIJETU....ZELIM BITI GOSPODAR SVOJIM MISLI,SVOJIH SNOVA I SVOJIH POSTUPAKA....MOJ ZIVOT SAMO JE MOJ I TKO GOD POKUSAVA UGUSITI MOJU SLOBODU NEMA PRAVO GLASA U MOM SVIJETU....
bez sumnje znam da slobodu koju imam i koja mi je toliko bitna ne bih mogla nikad imati da sam ostala u "najlipsem gradu na svitu".zato sam otisla.slobodu imam.zivot koji sam sanjala imam.provodim dane s kim zelim i kako zelim.na dobrom sam putu prema uspijehu.pero' putem sam izgubila onu djeciju nevinost s kojom sam dosla,strpljenje,ljubav,obiteljsku bliskost,zaboravljam polako vlastiti jezik,gubim zdravlje,zivce,debljam se,dite sam s mora a more vidim tri puta godisnje...za sve sta sam postigla dusu sam ispustila i pitam se jos uvijek ima li sve ovo smisla?
JE LI CIJENA SLOBODE PREVISOKA????STO VI O TOM MISLITE?prosvijetlite me vi prego.moja majka kaze da nje bilo vrijedno truda.ja kazem da je.barem se duboko nadam.jer ako nije onda sam ja napravila samo jedno veliko sranje i nista vise.meni je moja sloboda neopisivo vazna.jesam li egoista
zbog toga?ima li sve ovo smisla?

četvrtak, 08.06.2006.

tupost

danas sam cijeli dan pokusavala dokucit sta mi je..a onda sam zahvaljujuc jednom prijatelju nasla prigodan izraz..danas sam tupa...osjecam se kao da lebdim iznad svega..iznad ljudi s kojima pricam..iznad ulica kojima hodam i sta je najgore iznad obaveza koje me cekaju..i onda,kopajuci po vlastitim mislima zeleci skuziti sta ti je,otkrijes toliko toga...trazis jedno nadjes sto...tri za deset rekli bi u mom gradu..osjecam se danas kao da sam zalutala u neki nepoznati kraj...i bas kao u kafkinim romanima..nadjes se na pravom mjestu u pravo vrijeme a tu nisi ni zelio biti ...ljudi te prepoznaju a ti ih prvi put vidis...i docekuju te tamo di nisi ni krenuo..danas se upravo tako osjecam..prepustam da me val nosi...dobro je anatrocolo rekla prekrsti se kad udjes u menzu..ko zna sta je u onoj rizi bilo...od rucka sam izgubljena..beskorisna..zbunjena...domani e' un altro giorno..ilitiga po nasem sutra je novi dan...nadam se..nadam se najvise zbog onih koji me okruzuju jer nije ovo prvi put da sam upala u ovo bestezinsko stanje..a znam ja sta se sve iz ovog moze izrodit..jer kad si u bestezinskom stanju ne osjecas ni bol ni radost..i sve ti je svejedno i nista ti se ne da i svi ti smetaju..i cinis sta ti padne na pamet ..ne razmisljas da ce sutra svi tvoji potezi poprimit neku drugu boju..neku drugu velicinu i nazalost tezinu...
P.S.nisam nista konzumirala

subota, 03.06.2006.

Ohh baby...mmmm

Come on over, come on over baby
Ohh...yeah yeah

I'm not just talking
About your sexuality (your sexuality)
But I can't help myself
When you put your hands on me
Ooh oh, ooh

It's paradise, when you and I
Get close, get tight
One on one I wanna, go all, all night
I wanna play that game with you baby
Listen to me

All I want is you, come over here baby
All I want is you (oh oh), you know you make me go crazy
All I want is you (yeah yeah), now baby don't be shy
You better cross the line
I'm gonna love you right
'Cause all I want is you

Come on over, come on over baby
Ohh...yeah yeah yeah yeah

Don't you wanna be the one tonight
We could do exactly what you like
Don't you wanna be just you and me
We could do what comes so naturally
I got a thing for you
Got my mind made up (yeah)
And I'm serious, never been more baby
I'm sure that it's real (so sure)
And it's right here, uh come on

Come on, come on, come on, over (
Oh oh oh, yeah yeah
Yeah, yeah, yeah, yeah

You give me...
What a girl feels, what a girl likes
What a girl needs, what a girl wants

All...I...
All I want is you
Ohh, ohh baby.....



...mmmmm.......che notte.....

petak, 02.06.2006.

SVE SVOJE GRANICE

nastavak price:sinoc smo se nasli..ja sam zelila da pricamo..bila sam spremna da zakljucimo da ovo vidjanje bez vidjanja nema smisla i da se pozdravimo....invece...stigla ja..on slozio osmijeh od uha do uha meni nista nije jasno..sutim cekam da vidim sta se desava..on odusevljen..kaze da sam mu falila..sretan da me vidi..nije me prestajao ljubit..ja sokirana ..nije bio nikad takav...uvijek je glumio facu i nije pokazivao nikakvo pretjerano zanimanje za mene...ali sinoc je bila sasvim druga prica..pitam ja njega:mora da si nesto skrivio kad si tako lud za mnom danas..on sokiran mojim pitanjem..kaze da nije nista napravio..da mu je zao zbog sinoc..ispricao se milijun puta..objasnio milijun puta...obrijao se(nikad ga nisam vidila bez brade)..izgledao je drukciji..ponasao se drugacije...kao da nije on i to sam mu i rekla...i tako prepustim se ja situaciji..uzivam u trenutku..na kraju krajeva super mi je s njim...pa sta cu sad komplicirat..dok traje traje...
vrhunac:u jednom trenutku on meni: "lontana moram ti nesto rec" .ja pomislih:"ma naravno bilo je predobro da bi bilo istinito"..ali ono sta me cekalo nisam ni sanjala.on meni:"ja nisam(za priliku izmislit cu ime,nek bude carlos)carlos vec njegov brat,francesco!" ja prasla u smijeh a on mrtav ozbiljan:"ne zajebajem se,ja sam njegov brat blizanac,sve je pocelo kao sala ali sad kuzim da vise nije sala,ne zelim te zajebavat,mogao sam ti ne rec istinu ali ne mogu vise..ovo postaje previse..nisam mislio da ces mi se svidit!!???" i bla bla bla nastavlja on a ja mislim:"ma koji je njemu k..kako se moze na taj racun zajebavat..ubit cu ga"...a s druge strane pomisljam:"cijelu mu vecer govorim da je drugaciji i je bio drugaciji i izgledom i ponasanjem...a s obzirom na sve apsurdne situacije koje su mi se dogodile u zivotu ne bi bilo nista neobicno da i ovo sranje dodam u kolekciju svih inculata che mi sono presa...i dodje mi da se od pomisli da sam jos jednu budalu upoznala..jos jednu osobu kojoj je to smijesno..mene zajebavat...jos jednog glumca....jos jednu e. jos jednu krejzi....ma sta je tim ljudima..ako su sposobni glumit nek idu u kazaliste ili snimat filmove..nek mene puste na miru..."i tako dok je on meni tu ponavljao da zeli dovest carlosa da me uvjeri i da zeli prisustvovat tom susretu...ja sam poludila i razmislila i rekla mu da bio on carlos ili francesco ne zelim ga vise vidjet,nek se makne i pusti me da odem jer u svakom slucaju tko god on bio nije normalan i da sam ja umorna od takvih ljudi i da zelim ic ca!!!!on ni tada nije posustajao jer je mislio da necu otic.ja sam se ustala i rekla mi da ga vise ne zelim vidjet.tu je vidio da je vrag odnio salu(mada ju je sta se mene tice odavno odnio jer se vise nitko ne znam zdravo zajebavat..STA JE PREVISE PREVISE JE!!),poceo se ispricavat i tako dalje i tako dalje.pokusavao mi je objasnit da nije to planirao..da mu je palo na pamet kad sam mu rekla da je drugaciji veceras..da nije mislio da cu tako reagirat..DA ME KROZ MOJU REAKCIJU ZELIO BOLJE UPOZNAT!!?? ja sam bila sokirana sta jos jednom u zivotu cujem tu jadnu i glupu izjavu.milijun je situacija u kojem me moze upoznat bolje.koji k..mora izmisljat situacije i lagat da bi vidio kako reagiram!!?????ovo je previse...ovo je tocka na i...na sve apsurdnosti koje dozivjeh u ovoj zemlji ludjaka...i dje mene nadje????? zasto ja??zasto sam im svima zanimljiva meta??
i znam da je mlad i luckast i da mu namjera nije bila losa i da je za njega to bila samo zajebancija.ali on ne zna da ja nikada necu moc imat povjerenja u njega.a bez povjerenja tesko cemo igdje stic.sve ima svoje granice.

<	lipanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?