Il prezzo della liberta'

srijeda, 14.06.2006.

nema cega nema

Svjetsko 2006..Brazil:Croatia 1:0Bilo je super.dobro smo igrali.nismo se osramotili.pa ako prodjemo dalje ova utakmica ce nam ostat u lijepom sjecanju.ja sam radila,osjecala sam se kao doma..nasli smo cak hrvatski radio na radiju,vijorile su nase zastave,nasi ljudi,cak su mi i talijani govorili "hvala",nase pjesme..usred italije sve to..zasuzile mi oci(sto se ne dogadja cesto osim kad pozelim ubit koju cimericu..)...stvarno me puca nostalgija..a znam da odem doma da bi mi vec nakom 5 dana sve dosadilo...no ha senso...al je tako..nasli momci bili su pijani ali pristojni i veseli,dostojno su prihvatili poraz i bila sam ponosna sta sam dio te kulturne mase koja zna pobjedjivati a i gubitit.bila sam skockana(u smislu da sam imala kockice na majici) i iz aviona se moglo vidit da sam croata...jedan preslatki brazilijanac "bacio je oko" na mene a i ja na njega...pa kad oni vole nas a mi volimo njih nije vise bitno tko daje golove..svi pobjedjujemo..i svi beremo plodove:)))
a sta se mog zivota tice..u govnoma sam do krajnika sta se tice ispita i prakse i diplomskog..samo bog zna kako cu sve stic..(rekla bi mima sis:malo leasing,malo pushing;))ali nekako hocu.ja sam u deveti gotova pa makar moral povuc drasticne poteze.i bez obzira na taj kupus ja imam zanimljiviji ljubavni zivot(doduse u kojem ima svega osim ljubavi) nego ikada...tipicno za mene:sve ili nista(kao potenziale d'azione..jebote sad sam stvarno sprzena kad mi ovakve usporedbe padaju na pamet!!
dakle dis iz d situejson:moj aktualni pokusava naci mjesta za mene u svom zivotu jer je do sad zivio u vlastitom obozavanju..a kad na vrbi zasvrbi ja cu vec bit daleko daleko.... ali zivimo u medjusobnoj simbiozi..on mlad i neiskusan,misli da od mene moze nesto naucit(a moze li to vam necu otkrit) a ja uzivam kad me mazi svojim jos uvijek neiskvarenim rukama..kad mi prica price koje su meni nekad davno bile zanimljive,sada vise ne ali su u ovom trenutku melem za moje usi...uzivam jer znam da nema vjecnih bivsih...zivimo trenutak i bolje ne moze.
kad smo kod vjecnhh bivsih..moj stize u ovaj grad in teoria sutra..hoce li se javiti?zelim li da se javi? sta cu ako se javi??ako se sretnemo(mada ne znam di bi se mogli srest jer sam ja stalno u labu a ne znam sta bi on tamo mogao radit..)ali sudbina se voli igrat s nama i ja sam sigurna da nam sprema nesto opako
dolazim do zakljucka da ne znam zivit bez njega a ni s njim.bella merda!
da ne bude sve tako jednostavno u ovom gradu ima jedan tip isti moj vjecni bivsi.godinu dana se nisam mogla cudu nacudit toj slicnosti.onda ga upoznah.i nakon par mjeseci(tj.danas) on s vrlo dobrom scusom(da bi dosao u dalmaciju na ljetovanje) uzme moj broj.i sta cu ako se javi?
a sta cu ako odsjedne kod moje mame u apartmane?zanimljivo
a onaj plesas koji mi je zavrtio glavom neki dan?sva sreca moram steebat i radir,ne izlazim..jer sljedeca noc naseg zajednickog plesam bit ce kobna...
koga sam zaboravila?ovaj brazilac od veceras je wao..a valjda ce opet doc na festival...
luda sam..znam da sam luda i neuracunjiva u ovom periodu ali bit ce bolje..sve ce doc na svoje..jer kad se prasine previse podigne..ja cu iskoristiti priliku i netragom nestati
idem sad spavat inace cu ujutro bit ko zombi...

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv