U dosadašnje 23 godine naša je mlada država prošla nadrealnu odiseju od dobrovoljnog predavanja u ruke bjelosvjetskim probisvijetima, kriminalcima i egomanijacima koji su je tretirali kao dječji "Monopol", preko lokalnih hohštaplera koji su isceniravali transfere gotovine u kožnim torbama kao u filmovima "B" produkcije, do trenutnog stanja u kojemu nas vlastite institucije, od najnižih struktura pa naviše, kokošare po uzoru na kradljivce jaja koji operiraju po kokošinjcima kad padne mrak, ili koriste gužve na tržnicama.
Kažu da dobar izgovor zlata vrijedi. Onaj tko ga traži za ovo naše stanje, naći će ga bez puno muke. Barem to u našoj kulturi i mentalitetu nedovršavanja stvari i stalnog guranja napola ispričanih priča pod tepih povijesti nije problem.
Ove smo godine uspješno detektirali krivce za sve naše probleme u nekakvim tamo čudnim slovima i još čudnijim ljudima koji se njima služe. Zmaj, Nušić, Tolstoj, Gogolj i ostali članovi udružene zločinačke organizacije udružili su se i opismenili samo s jednim razlogom: napakostiti našoj mladoj i nevinoj demokraciji i bacati nam klipove pod noge na našem putu u bolji život. Sada, kada znamo s čime smo suočeni, možemo sve zdrave rodoljubne snage usmjeriti na otklanjanje opasnosti.
Samo što nas povijesni žrvanj već stoljećima melje, bez naznaka da će u nekom trenutku stati. Ako se i neko pleme s ovih naših prostora na trenutak i othrva struji i izvuče na obalu, u idućem se trenu još srčanije i nerazumnije baca u ponor na kamen koji će mu drobiti kosti. Ako je netko različitijeg mišljenja, neka pročita "Rodoljupce" Jovana Sterije Popovića. Pa će vidjeti da su danas još aktualniji nego svojevremeno.
Strojeva za maglu imamo uvijek po nekoliko u rezervi. Spremni su da se pokrenu u svakom trenutku, jer nikada se ne zna kada će trebati skrenuti pozornost sa nebitnih stvari koje utječu na milijune života. Ovih nam se dana, slučajno ili ne, jedna mašina pokvarila. Pa nam sada iz bijelog svijeta prijete bičem što smo je uopće palili. No, bez brige, uskočiti će na njeno mjesto već neka druga. Samo će se u nju ubaciti kakav aktualni program i evo ga, punom parom zamagljuje nam se svakodnevnica. No, da se ne lažemo, u tome samoobmanjivanju i bacanju prašine u ogledalo sudjeluju i vlasti i građani, kako kroz razne udruge, zadruge i grupe, tako i pojedinačno.
I tako smo dobili upravo ono što smo željeli, odnosno, kako veli izreka, što smo zaslužili.
Narod koji svoj glas diže i masovno izlazi na ulice kad se veliča lupanje lopte po podšišanoj travi, kada treba viriti susjedu u krevet, ili kada treba ušutkati nekoga tko je naivno ustvrdio da je u redu djecu u školi učiti da peru ruke i zaštite se od bolesti, a domobranski okreće glavu kada neka propalica upropasti još koju rijetku preostalu tvornicu, koju mu je od države na upravljanje dao rodjak, ne zaslužuje druge vlasti od ove koja ga već 23 godine radi majmunom.
Narod koji se kao moralnim, političkim i gospodarskim stupovima društva klanja ratnim profiterima, zločincima, ubojicama, kriminalcima, lažovima, opsjenarima i preprodavačima cvijeća, oružja i djece ne zaslužuje stupanj ekonomskog i socijalnog standarda za koji misli da mu po nebeskim zaslugama pripada.
Narod koji krotko i blagoteleći dopušta da s njime upravljaju grupe harlekina koje se nazivaju vlašću, a čije konce pokreću, pohlepom vođene, Banke ( u ime liberalizacije tržišta i sveopćeg napretka) i Crkve ( u ime nekakvog duhovnog napretka i očuvanja tradicije) ne zaslužuje drugo nego agoniju koju trpi. Naročito kad je upoznat da su gore navedene dvije organizacije prouzročile više patnje, zla, strahota i smrti nego svo osvajači zajedno u čitavoj povijesti čovječanstva. A mi se naizmjence bacamo u zagrljaj čas jednoj, čas drugoj.
Dvostruka mjerila, lažni moral, licemjerje, dvoličnost i popovanja sa svih strana našli su plodno tlo među svim našim plemenima. Objeručke smo ih prihvatili i nikako ne želimo sami sebi priznati tko smo, što smo i gdje nam je mjesto. A to je onda plodno tlo za razne putujuće propovjednike, prodavače čarobnih tinktura i vidioce spasitelja i pravog puta.
Pa nam se tako odgojem djece žele baviti razne sekte zamaskirane u nekakve državno-religijske organizacije, kroz povijest poznate po ozakonjavanju pedofilije, pljačkanju, otimanju i genocidima. Moralnim vrednotama nas uče ljudi koji preko medija ujutro govore o pogubnosti i štetnosti koja nam je mladež preuzela u vidu ovisnosti o raznim travama, tekućinama i kockama. Onda se na večer preko tih istih medija emitiraju emisije uživo, u kojima se veliča vjera u lutriju, uz prethodno obvezno osvježenje omiljenim alkoholnim pićem.
Gospodarski i ekonomski magovi nam tumače kako će nas štednja izvući iz krize, a pad proizvodnje i rast nezaposlenosti pobijediti ćemo smanjenom potrošnjom. Jer, za ništa nema novaca, osim za sanacije banaka. Socijalni brižnici nas uvjeravaju da je za naše dobro ako radimo do poznih Metuzalemovih godina. I da će nam u životu sigurno biti bolje kada dobijemo otkaz, jer smo se žalili na smanjenje plaće.
Uvijek će među pleme doći neki novi cirkus, na koji će se ljudima skrenuti pozornost. Jer strojevi za maglu ne prestaju s radom. Čudna je zemlja taj Balkan, još čudnija i zagonetnija su plemena koja na njemu obitavaju. Čvrsti su i postojani jedino žrvanj i naša želja i strast da mu se sa klisurina bacamo u naručje. Vremena i ljudi prolaze, ali mi ne postajemo ništa pametniji ili iskusniji. Naprotiv...
Naših malo više pola stoljeća može se svesti na nekoliko rečenica.Građene su oko najvećih zvijezda ovih prostora, političara. S njima se nitko neće složiti, ali ćemo se svi u njima prepoznati. U najintimnijem trenutku, pred ogledalom. Bilo da se pogledamo očima, bilo da si zavirimo u dušu.
Kada nam je 35 godina predsjednik bio bravar, sva vrata svijeta su nam bila otvorena. Njega je na deset godina naslijedila skarabejska družina, koja se međusobno natjecala tko će pred narod dokotrljati veću hrpu govana. Onda nas je deset godina vodio trgovac sa šest razreda škole- on je rasprodao zemlju kako je najbolje znao i umio. Njega je na 10 godina naslijedio vic-maher i zabavljač, podsjećajući nas svaki dan kakva smo šala za svijet postali. Sada nam je prvi čovjek države muzičar. Tako da svi skupa možemo svirati kurcu...
Oznake: iluzije, zavaravanja
