Prošao je dan jedne nestale republike, u narodu povezan sa svježim krvavicama, čvarcima i šunkama u rasolu. Tih dana bi se svi iz gradova sjatili na selo, kod rodbine, prijatelja ili nasumično kod nekoga tko je utovio prasca viška. Tvornice i stanovi su opustjeli na nekoliko dana. Bila je to druga najveća migracija, nakon one odlaska u kolektivna odmarališta na Jadranu. Danas su to većini samo nejasna sjećanja koja pobuđuju pomiješane osjećaje. Prije tridesetak godina taj je praznik službeno označavao početak svinjokolje od Vardara pa do Triglava. I bio u uvod u malo obilnije objede u nadolazećem božićnom i novogodišnjem razdoblju. Nastankom naše dugo snivane demokracije smijali smo se tom vremenu i naročito sindikatima iz tog razdoblja. Njih smo povezivali sa prodajom svinjskih polovica na rate onima koji nisu išli na selo i nabavkom kantica ukiseljene paprike po tvorničkim cijenama. Danas sindikati služe za uhljebljenje povjerenika ili kao odskočna daska onima malo ambicioznijima i savitljivijima među njima. Nema više ni polovica , niti novaca. Oni koji su se prije dvadesetak godina smijali, sada se ne smiju. Neki plaču, neki šute. Neki psuju, rastrgani u sebi koga psuju. One prije ili ove sada.
Sam dan te republike vezan je uz skup narodnog pokreta, koji je u srcu porobljene i okupirane Europe, prvi u toj Europi, krenuo u organizirani otpor nacizmu i lokalnim fašističkim priljepcima. Te nacističko-fašističke povijesne i ljudske nakarade iznikle su u sredinama turbulentnih socijalnih i gospodarskih situacija. A referirale su se i na nepravedno tretiranje nekih naroda još od vremena prošlog rata. Iskoristile su još i pasivnost društva i mlaku reakciju na njihovo divljanje, što im je dalo dodatni motiv i krila.
Kad narod ima sve manje kruha ( o prasetini da i ne pričamo), počinje se hraniti netrpeljivošću, mržnjom, agresijom. Uvijek se u takvim trenucima nekoga prokaže za trenutno loše stanje. Za to se uvijek izabere neka manjina. Nekada su to bile rasne, nacionalne, vjerske, političke. Danas kod nas tu čast zaslužuju seksualne, a i nacionalnim se ne piše dobro.
Nakon što bi svinje uspješno lišili života, slijedeći bi se dan prionulo punjenju kobasica, krvavica i topljenju čvaraka. S mislima na te dane, bez 360 000 nezaposlenih na 2 milijuna radno sposobnog stanovništva, bez 400 000 obitelji u procesu ovrhe od strane banaka, i evocirajući mirise i okuse toga nedemokratskog mraka, sutra ćemo izaći na referendum.
Pitanje će biti želimo li zaštititi obitelj. Ali ne od nezaposlenosti, ovrha, rasta cijena. Nego na način kako su krenuli i zli ljudi tridesetih godina prošlog stoljeća. Prokazujući i ograničavajući jednu manjinu.
Svatko ima pravo iznositi svoje mišljenje. Raspravljati s kim želi. Nametati mišljenje nekome je glupost, jer ako je netko nešto odlučio , onda je to tako. Onaj tko još nije odlučio, odvagnuti će sve činjenice i sam donijeti zaključak za sebe. No, kada se sve skupa zbroji, ovdje se radi samo o tome da većina želi zabraniti manjini nešto na što ona, kao većina, ima prirodno pravo. A ta manjina to ne može imati, jer se većini ne sviđa. Ili ona ili nešto oko nje i na njoj. Tako su stvari počele i u noćima dugih noževa, kratke pameti i neodlučnosti. Jedan je korak i onda pokrenuo najkrvaviji pir u povijesti čovječanstva. Ovaj obrazac kod nas podsjeća na to. Neki će reći da je isti. To ćemo ostaviti svakome na osobnu prosudbu. No, oni koji mu daju blagoslov nebeski i ovozemaljski su isti. Oni su isti kroz cijelu svoju povijest. Mogu na se stavljati zlato, svilu ili pak janjeće runo, ali ćud svoju sakriti ne mogu. Njihova duševna hrana i način manipulacije svojim stadom u potpunoj je suprotnosti od dobra i milosti koju propovijedaju. Mijenjaju samo načine i sredstva. Nekada, u onim za njih zlatnim vremenima, mogli su ljude slobodno spaljivati, čerečiti, sjeći. Sve u ime vjere, nacije, države i boga. Danas žele pravo na to da javno prokazuju, osuđuju i proklinju one koji im nisu po ukusu. Za te rabote uvijek nađu dosta saveznika i u "civilnom" sektoru.
Predstavnici tog civilnog sektora, iz inicijative koja je pokrenula referendum, gostuju zadnjih dana po raznim medijima. U svim tim nastupima naglašavaju kako je referendum iskaz volje građana. Neki još napomenu kako nisu u potpunosti otkrili svrhu i funkciju nekih vlastitih ekstremiteta, odnosno organa. Pritom ne mislim na mozak. No, nikako da konkretno objasne, kako će prolazak referenduma zaštiti obitelj. I od čega. Od nezaposlenosti, ovrha, rasta cijena, kraćeg čekanja u bolnicama? Od njih dolazi samo papagajsko ponavljanje kako će to biti festival demokracije i pokazatelj što građani misle o trenutnoj vlasti. Što je u biti svima jasno od početka. O čemu će se ovdje izjašnjavati. A konkretna manjina biti će samo kolateralna žrtva. Neće pasti od prijateljske vatre, ali ju je prijateljska strana gurnula pred nišan egzekutora. No, to, da je kod nas forma puno bitnija od sadržaja, je stara i svima poznata priča. Zato se svakakva govna i zamataju u najšarenija pakiranja. Viknite "Za dom", "Bog i Hrvati" ili "Sotono crvena" i prodali ste krdu čak i njihove vlastite brabonjke.
Netko će na referendumu glasati po svojoj savjesti i uvjerenjima. Neki po uputama iz stranačke središnjice ili iza oltara. Oni koji su neodlučni za što će glasati i oni koji se još premišljaju bi li uopće izašli na birališta, neka se samo prisjete prošlosti. I najvažnije od svega, o čemu bi razmisliti trebali svi: hoće li vaša obitelj biti sretnija i sigurnija ako drugim obiteljima uskratite pravo da i oni za sebe imaju pravo reći da su obitelj?

Oznake: tko se ima pravo zvati obitelj