...scenarij za svakodnevnicu...
...Do sada smo u našim emisijama preživljavali u džunglama, na ledu i snijegu sjevera, u vrelom pijesku pod ognjenim suncem, išli smo nepreglednim savanama i stepama te beskrajnim šumama. Prošli smo nizine, močvare, planine, napuštene gradove i građevine. Opstali smo u mnogim neprijateljskim naseljima, u gradskim četvrtima i cijelim pokrajinama u pojedinim državama u koje ne dolaze niti policija, niti vojska, niti vlast. Susretali smo se oči u oči s divljim zvijerima- tigrovima, medvjedima, lavovima, krokodilima, zmijama, paucima, pljačkašima, ubojicama, silovateljima, palikućama. No, na ovo što ćemo vidjeti u današnjoj emisiji teško je pripremiti i vas koji nas gledate od prve emisije. Ovakav izazov u preživljavanju u divljini, među neprijateljski nastrojenim okolišem i stanovništvom, još nismo prolazili. Da jednu emisiju posvetimo ovom mjestu savjetovalo nam je mnogo naših gledatelja, koji su već posjetili neke dijelove ove zemlje, uglavnom turistički. Pripremite se na obilazak divljine kakav još niste imali. Unaprijed vas upozoravam da će vam biti nemoguće shvatiti ono što vidite i čujete u ovoj zemlji. Ne morate se brinuti niti truditi, to što se ovdje događa ne razumije nitko. Jedino smo upozoreni da sve što u ovoj zemlji postoji- od zakona, vlasti, političara radi na tome da zagorča život čovjeku. Čak se i priroda polako povlači pred institucijama. Čudesno, zar ne? Duboko udahnite i – krenimo!
...Ljudi koji žive u ovoj zemlji nazivaju sebe Hrvatima, a zemlju Hrvatska. Zemlja je nedavno postala članicom Europske Unije, tako da smo prije snimanja emisije dobili neke podatke iz EU, koje u samoj Hrvatskoj nismo mogli pronaći. Prema europskim podacima u Hrvatskoj bi trebalo biti još ljudi uz Hrvate. No, Hrvati domoroci tvrde da osim njih tu nema nikoga, odnosno, da oni koji sebe ne smatraju Hrvatima su tu samo u prolazu ili u zabludi.
...Proći ćemo prvo raznoliku i bogatu prirodu ove male zemlje. Evo, ovdje vidimo jednu od mnogobrojnih rijeka koje teku ovom državom. Kao što možete primijetiti, voda je bistra, čista, bez mirisa i ....mmmm, ukusna! Zapanjuje me saznanje da građani ove zemlje plaćaju vrlo visoku cijenu vode, dok im sve ovo bogatstvo otječe u more. A ne natapaju njome niti polja, jer su sami sebi propisali zakone kojima si to zabranjuju. Čudesno, zar ne? Ovamo su dolazili i bogati Arapi i nudili naftu za vodu, no domoroci se nisu s time htjeli zamarati, pa vodu i dalje piju samo ribe. Nema niti jedne hidrocentrale na mnogobrojnim rijekama, a mogli bi dobivati jako puno energije na čist, potpuno prirodan način. Priče kažu da su se Hrvati okrenuli dobivanju energije iz ugljena i mazuta, a iz EU nismo uspjeli dobiti o tome podatke, jer su oni te sustave napustili sredinom prošlog stoljeća.
...Pogledajte ove prekrasne plaže i otoke u daljini. I more je divno, toplo već sada. Hrvati tvrde da su na ovom području već 1300 godina, no još nisu izbrojili koliko otoka imaju. Ustvari, iako ih ima oko 4 milijona, već godinu dana nisu uredili popis stanovništva, tvrde nam iz EU. A Kineza ima preko milijarde, popisali su se za dva tjedna, sjetite se prošle naše emisije. Čudesno, zar ne? Usprkos ovoj bogom danoj ljepoti i obilju sunca, Hrvati godišnje od turista uprihoduju manje nego pojedini europski gradovi. Evo, more je toplo... Krasno...Nema morskih pasa, krokodila, zmija. Jedino se morate čuvati ježeva i meduza. Domoroci se često žale da im usred sezone gostima često smetaju i bića koja oni nazivaju Bosanci, a koja troše zrak, istiskuju vodu na obalu, upijaju sunce a ne rasipaju se novcem, čemu se lokalna populacija neizmjerno veseli. U ovom moru, koje se zove Jadran, živi i iznimno rijetka i vrlo popularna Sredozemna medvjedica. Hrvati ju zovu Morski čovjek. Postoji legenda koja kaže da je Sredozemna medvjedica živjela među ljudima, na kopnu. Kada je na političkim izborima u Hrvatskoj na vlast došla stranka HDZ, svi pripadnici vrste su se odlučili povući u morske dubine.
...Evo nas u velikim stoljetnim šumama. Iako je ova zemlja cijela prekrivrena šumama, industriju prerade drva su u potpunosti uništili, pa izvoze jeftine sirovine, a kupuju skupe prerađevine. U ovim šumama obitavaju i veliki i opasni smeđi medvjedi. Ako se ikada zateknete na ovakvom mjestu, ne morate se više bojati da će vas ova veličanstvena zvijer napasti. Od kada su medvjedi upoznati sa radom čovjeka koji je donedavno u Hrvatskoj bio zadužen za rad udruge gospodarstvenika, izbjegavaju sve ljude bez razlike. Evo jednoga!! Pogledajte, vidio nas je! Mahnuli smo mu. Maše i on nama, ali nam ne prilazi. Signaliziramo mu da ga želimo samo nešto pitati...Evo! Vidite, signalizira nam da nam ne vjeruje. Dobro je da smo na snimanju emisije u Južnoj Africi išli na tečaj znakovnog jezika, pa se sada možemo s njim sporazumijeti. Evo, nešto nam govori... Ja...klokan...paprika i celer..., čekajte, to su nekakve šifre, evo, dalje...most...je skočio u rijeku...Mislim da je medvjed ili dezorijentiran ili nije dobro savladao znakovni govor. Evo, polako se udaljava...Pogledajte, povlači se kao pripadnik zelenih beretki, ne okreće nam leđa, ne paničari, polako se povlači...To je znak da je medvjed u potpunosti izgubio povjerenje u političke i pravne institucije ove zemlje. Čudesno, zar ne?
...Evo nas u dijelu zemlje u kojem se je prije tridesetak godina proizvodili hrane za dvadesetak milijuna ljudi. Moramo paziti kuda stajemo, sve je puno trnja, bodlji. Sigurno ima i zmija, i paukova. Hrvati su došli do genijalnog zaključka da im je bolje uvoziti hranu iz zemalja drugog i trećeg svijeta nego obrađivati svoja vlastita polja. Iako ih ima tako malo da bi mogli stati u dva najveća pekinška šoping centra. Čudesno, zar ne?
...Evo, vozimo se vlakom, u ovoj zemlji je to, koliko smo čuli, opasnije nego da patrolirate po Kabulu obučeni kao John Wayne. Kada putovanje započne, nitko ne može biti siguran kada će doći na odredište, gdje ćete uopće doći i hoćete li stići živi.
...Sve ovo što smo prošli nije ni približno opasno kao zamke koje nas vrebaju ovdje, u glavnom gradu ove zemlje. Te su zamke podmukle, teško vidljive i prepoznatljive. Najviše ih dolazi u obliku sitnih slova na bankovnim dokumentima koje ljudi potpisuju i u vidu političkih odluka i propisa. Evo, sad smo ispred kuće koju Hrvati nazivaju Vlada. U njoj se donose takvi zakoni i propisi koje bi teško preživjeli i najčvršći svjetski biznismeni, premazani svim mastima i navikli na sve igre ispod žita. Zato i takvi prepredeni lisci zaobilaze ovu zemlju. A Hrvati se onda ne mogu načuditi kako investitori radije odlaze čak i u Burkinu Faso i Surinam, nego kod njih. Saznali smo da su donijeli zakon kojim će riješiti problem velikog broja umirovljenika. Vlada je odlučila smanjiti mirovine da uštedi za nove automobile i telefone. Zbog toga će se svim umirovljenicima konfiscirati zubala, tako da neće moći jesti ništa osim juhe i bijele kave, pa će moći preživjeti sa smanjenim mirovinama. Za to je oformljen i specijalni ured, koji je u startu odbacio kao neutemeljene i nerazumne zahtjeve i traženja umirovljenika da im se osigura pravo na to da jedu svaki dan. Na području zdravstva se također provodi nova metoda uštede na bolničkoj prehrani. Pacijentima se u želudac ugrađuju vodeni baloni i svakodnevno ih se klistira da im se ubije daljnja volja za jelom. Neki nam kažu da je na jednoj sjednici Vlade bio i prijedlog da se cijena saborske kave, koju smiju piti samo političari, poveća za deset euro centi, no taj prijedlog je jednoglasno odbačen. Umirovljenici, ako ćete se zateći u ovoj zemlji- čuvajte se. Političari će i ovdje dobro proći. No, što je još novo?
...Evo, ovdje vidimo radnike u štrajku. Pridružili su im se i studenti. A i umirovljenici. To su ovi koji ne otvaraju usta, jer se boje da ih vladini djelatnici ne snime, pa im dođu doma po gebise. U ovoj je zemlji trećina mladih nezaposlena, plaće su male, mnogi radnici ih ne dobivaju mjesecima. No, ne biste vjerovali zašto ovi ljudi protestuju! Oni se bune protiv jedne vrste pisma, koju, da stvar bude još bizarnija, svi poznaju i kroz povijest su ju koristili. Čudesno, zar ne? Evo, ovdje na ovom transparentu vidimo da im ne smetaju blokirani bankovni računi, deložacije, skupo grijanje. Svi su uznemireni jer je netko u gradu vidio homoseksualca. A evo vidite, velika većina ljudi i dalje podržava političke stranke koje su ih zadužile na stotine milijardi u njihovoj valuti. Koja nosi naziv po maloj, podmukloj životinjici, koja krade jaja. Kada su hrvati dočekivali svoja dva generala koja su nepravedno bila osuđena na međunarodnom sudu za ratne zločince, iskazali su svoju podršku i trećem generalu koji se je u ratu obogatio prodajom goriva neprijateljskoj vojsci, a danas ima imovinu vrijednu na stotine milijuna malih životinjica. Nije li sve to, istovremeno, i čudesno i zastrašujuće?!
...Evo nas ispred kuće gdje obitavaju vjerski poglavari ovog naroda. Vidite kako je kuća izvana ukrašena draguljima. Samo da napomenemo našim gledateljima, nauk koji ova vjera promiče temelji se na poniznosti, skromnosti, odricanju, davanju, pomaganju. Evo, upravo izlazi jedan od vjerskih poglavara. Vauuu, mora biti da je ovaj vrlo visoko u hijerarhiji, pogledajte koliko zlata ima po sebi. Evo, dolazi automobil po njega, limuzina...pogledajte kakva. Evo, primijetili su ga ljudi koji traže plastične boce po smeću ( primijetili smo da su za tim ovdje svi ludi, skoro kao i za nogometom!), evo dolaze do njega, padaju na koljena pred njim, ljube mu skute i cipele....Vidite, daju mu novac, a on ih miluje po glavi. To je valjda taj nauk davanja. Evo, poglavar sjeda u autu...oh, što...oh!? Ne može ući u auto, izgleda da je predebeo...zaglavio se, o moj bože!! Evo, ljudi ga guraju...evo...oh!! Evo, ugurali su ga nekako, automobil odlazi. O, moj bože! Kako će ga izvući van?! Čudesno, zar ne?
...Evo, napuštamo ovu zemlju, šokirani onim što smo vidjeli. Vjerojatno ste i vi, dragi gledatelji šokirani. Uspjeli smo nekako preživjeti ovih par dana, no kako ovi ljudi koji su ostali iza nas preživljavaju već desetljećima, to je uistinu čudesno! Na samom odlasku iz glavnog grada posjetili smo i jednu duševnu bolnicu, no tamo nam nisu dozvolili snimanje. S obzirom na sve što smo u Hrvatskoj vidjeli, pravo je čudo što ovdje ludnice nisu pretrpane!!
...Sljedeću emisiju posvetiti ćemo susjednoj državi, koja se zove Slovenija. U njoj je najveća atrakcija Čovječja ribica, koja živi u pećini. Prema legendi koju smo čuli, i ta je ribica nekada živjela među ljudima. U pećinu se je povukla desetak godina prije nego što se je Sredozemna medvjedica odlučila spustiti u more. Čovječja se je ribica na takav potez odlučila nakon smrti čovjeka koji je desetljećima bio predsjednik jedne zemlje koja više ne postoji, a u kojoj su obje ove male zemljice tvorile federaciju. Ribica je tada rekla da odlazi zauvijek pod zemlju, jer ne želi gledati kraj jednog vremena u kojem su ljudi imali svoje dostojanstvo i mogli normalno živjeti i raditi. I u kojem nisu bili predmet sprdnje ostatku svijeta. Možete li nakon ovoga što smo danas vidjeli vjerovati da je takva zemlja nekada ovdje postojala?!?! Je li to čudesno, ili što?!?
Oznake: Realiti šou
