... maratonci i dalje trče...

Brojem općina i gradova nadmašili smo bivšu SFRJ i današnju Englesku. Dobar dio tih lokalnih jedinica svrha su same sebi i stranačkim poslušnicima i „zaslužnicima“, a financiraju se najvećim dijelom iz državnoga proračuna.
No, imaju te lokalne samouprave još nekih čari i ljepota. Mogu, recimo, donositi razne propise i uredbe. Mogu raspisivati i izmišljati raznorazne poreze, prireze i ostale namete. Kada ti je općinska kasa pri kraju, samo raspišeš neki novi namet, na dimnjake na primjer, ili na brkove, i ne možeš propasti…
Uhodana je praksa da gradovi i općine takve stvari rade preko svojih internih „bankomata“: gradskih komunalnih poduzeća. Prikupljanje otpada, distribucija vode i plina, odvodnja, uređenje javnih površina, groblja… Prostor za djelovanje zaista je velik, čak i za one ne pretjerano maštovite na području isisavanja novca od vlastitih sugrađana i susjeda. U zadnje vrijeme kod nas je u porastu trend izdvajanja više manjih firmi iz jednog velikog komunalnog poduzeća koje je objedinjavalo sve gore navedene djelatnosti. To se provodi pod izlikom prilagođavanja novim europskim pravilima i propisima, povećanja učinkovitosti i transparentnosti poslovanja i još koječega.
U stvarnosti, sva ta poduzeća služe i za „uhljebljivanje“ stranačkoga kadra onih koji su na vlasti u općini ili u gradu. Svaka vlast puni komunalna poduzeća svojim kadrovima. I nakon nekoliko krugova promjene vlasti tu se, bogme, nakupilo svijeta! I to ne na lopatama i kosilicama, nego u svojstvu referenata, savjetnika i raznog drugog „neborbenog kadra“. Znalo se tako desiti i da svaki grobar ima vlastitoga računovođu, kao da pokojnike ukapa u temelje njujorškoga nebodera, a ne u kakvu moslavačku ili prigorsku ledinu.
Upravo su groblja pravilno i pravovremeno prepoznata kao „zlatne koke“ od svih tih naših lokalnih vlasti, koji su za njih krenuli u otvoreni rat protiv vlastitoga naroda. Jer, čak i ako nemate vodovod i kanalizaciju i grijete se na drva, prije ili kasnije će i vas i sve vaše bližnje iznijeti iz dvorišta s nogama prema naprijed. I sada, u vremenima sveopće besparice i recesije (koja se kod nas odužila kao indijska sapunica), lokalna samouprava okrenula se k djelatnosti u kojoj vidi spas za svoje platne liste, stolice i guzice.
U slučaju s grobljima lokalna samouprava pobrinula se da joj komunalna poduzeća u svojem djelokrugu imaju i djelatnost upravljanja i održavanja groblja. Ili je jednostavno osnovala novu tvrtku za te poslove, a onda je jednom političkom odlukom donijela odredbu da sva groblja na svojem području stavi pod upravljanje te svoje tvrtke. I sve je to legalno i prema zakonu. Jer ipak smo mi pravna i pravedna država u kojoj sve institucije rade svoj posao. A u ovom slučaju ljudima gaće kroje oni koji nadziru ladicu s općinskim pečatom.
Kada se jednom dočepate takvoga posla, „na konju“ ste. Sami određujete cijenu svih usluga. A ako i nakon toga poslujete s gubitkom, onda vam nije mjesto čak niti u fotelji općinskog načelnika, nego u gumenoj sobi. Pojednostavljeno rečeno, radi se o sljedećem: građane iznuđuje vlast za koju su glasali i kojoj osiguravaju plaću.
Trenutno je aktualan jedan takav slučaj s upravljanjem grobljima u gradu Jastrebarsko, u Zagrebačkoj županiji. Grad ima svoju tvrtku, Groblje Jastrebarsko d.o.o., koja trenutno upravlja jednim grobljem i posluje s gubitkom. Tumačenje gradskih otaca zašto je tome tako je da tvrtka ima premalo posla pa ne može ostvariti profit. Pa je gradsko vijeće donijelo odluku o tome da ostalih dvanaest groblja na području grada Jastrebarsko po sili zakona padne pod upravljanje gradske tvrtke – kako bi ista imala dovoljno posla i mogla ostvarivati profit, te svijetom pronositi glas o sposobnosti i viziji onih koji je vode i onih koji su se dosjetili prisiliti zakonom ljude poslovati samo i jedino s njom.
Nadam se da svi uviđate golemi skriveni potencijal ovakvog načina poslovanja, naročito za strukture vlasti i njihove poslovne subjekte. (Sljedeće, npr. grad osnuje poduzeće za distribuciju šarenih balona i donese odluku da svako kućanstvo mora nabaviti balone od njihove tvrtke, a u svrhu tjeranja zlih duhova.) Radi se o nepresušnom vrelu poslovnih projekata i ideja. Vlast se od nekuda mora financirati. Iznuda i „reketarenje“ najjednostavniji su način za to, naročito kada ih možete sami sebi ozakoniti.
U ovom slučaju grad je na upravljanje svojoj tvrtki priskrbio groblja s mrtvačnicama – dakle, s gotovom infrastrukturom koju su sredstvima i radom izgradili sami građani, u mnogim slučajevima na crkvenom ili mjesnom zemljištu. A politika je to sve sebi lijepo uzela i sada će građani morati plaćati korištenje te iste infrastrukture koju su sami izgradili. Plus troškove ukopa pokojnika i „održavanja“ grobnih mjesta.
Nismo li prava zemlja čudesa i bezbrojnih mogućnosti za ostvarenje potencijala onih koji su na vlasti? Zakon omogućuje da se groblja daju na upravljanje i privatnicima, obrtnicima ili da njima upravljaju i ukope obavljaju sami korisnici istih – dakle stanovnici naselja u kojima se groblja nalaze, što je do sada bio dosta čest slučaj. No, zakoni su jedno, a stvarna moć i vlast su nešto drugo i u rukama su onih koji stoluju u općinskoj palači. Naročito u ovom slučaju, gdje vlasti nemaju nikakve financijske koristi ukoliko bi se posao nastavljao odvijati kao i do sada.
Sami građani u ovom slučaju i nemaju baš puno opcija. Mogu se s institucijama vlasti tužiti i suditi, a to će trajati godinama. A ljudi umiru i mora ih se negdje sahraniti. Od sada će se to raditi po pravilima i cjeniku lokalnih begova. Da vlast ima barem malo razumijevanja za trenutak i financijsku situaciju građana, mogla bi ljudima izaći u susret, pa im ono što su uložili u infrastrukturu uračunati u cijenu korištenja budućih usluga. No, teško će ljudi to doživjeti. Stanovnici grada Jastrebarskog tako će podijeliti sudbinu s mnogim drugim građanima Hrvatske i još jednom na svojoj koži osjetit će da slobodno tržište ima dijametralno suprotna značenja kada se radi o običnim građanima i kada se radi o institucijama vlasti i politike i njihovog biznisa.
Zanimljiva je stvar da je tvrtka Groblja Jastrebarsko poslovala do sada s gubitkom, iako im je npr. cijena pogreba skoro dva i pol puta veća od cijene pogreba u gradu Vrbovcu u istoj Zagrebačkoj županiji. (Grad Vrbovec također je na isti način pod svoje okrilje stavio sva groblja na svojem području, a sada je polako krenuo i u „osvajanje“ groblja u susjednim općinama.) Na primjeru to bi izgledalo ovako: Jastrebarskom čovjek sahrani ženu, a u Vrbovcu za iste novce sahrani ženu, tasta i punicu skoro do pola.
Sve dok građani samo „brundaju“ i potpisuju peticije i uzimaju zdravo za gotovo svaku glupost i „svinjariju“ koju im vlasti prepišu, sigurne su fotelje svih načelnika, pročelnika, savjetnika, predsjednika odbora, a naknade za obavljanje „teških, odgovornih i časnih dužnosti“ osigurane su. Jer glavno je da građani plaćaju svoje račune, kakvi god oni i za što god oni bili, a negodovati nakon toga mogu do mile volje.
Pokojnicima je ionako svejedno! Oni će svoj „posljednji račun“ platiti na drugom mjestu.

Oznake: poslovanje na hrvatski način