Živimo u eri liberalne tržišne ekonomije i vladavine profita. Sa svih strana nam se nude mogućnosti brze zarade i dostizanje visokog životnog standarda. Samo se trebamo ohrabriti i napraviti taj prvi korak- ulazak u svijet poduzetništva. Ništa lakše. Dignete mali kredit, ishodite po kratkom postupku sve potrebne dozvole, dobijete poticaj iz raznih domaćih i euro razvojnih fondova i biznis kreće. Jer, kad se biznis vrti, vrti se i novac. A novac stvara novi novac. I svi su zaradili- i vi i banke i država. No, da to baš i nije tako uvjeriti ćemo se iz slijedeće priče, koja se dogodila kod nas.
Glavni akteri naše priče- Medo, Vuk, Jazavac i Zeko- živjeli su životom prosječnog Hrvata- uz redovita primanja radili su još malo sa strane, kako bi nadopunili kućne budžete. Nakon velikih planova i snova kako će mali hobi pretvoriti u unosan posao, uslijedilo je bolno prizemljenje, nakon upoznavanja sa državnom birokracijom i njihovim poimanjem poslovanja.
Naša se šumska družina bavila proizvodnjom napitaka od šumskog voća hladnom fermentacijom. Ustvari su proizvodili i prodavali alkohol od prevrelog voća, po cijeloj šumi i šire. U slobodno vrijeme. Onda je Vuk, koji je poslovno dosta boravio u gradu, načuo da se mogu dobiti bespovratna sredstva iz fondova EU za projekte razvoja agrara i malog poduzetništva- i evo ti ideje. Posao već imaju, dobro je uhodan, roba se dobro prodaje, no prerasli su tržište i bila su im potrebna nova sredstva za širenje proizvodnje, kako bi se mogli probijati na europsko tržište.
Stoga je naše društvo odlučilo poći u grad, do općine i ureda za projekte financirane od strane EU. Na kraju krajeva, legalizirali bi svoj biznis i time i sami počeli puniti državni proračun.
U općini su ih prvo poslali u matični ured, po nove rodne listove, ne starije od 6 mjeseci.
-Pa što će mi opet novi rodni list? Zar mi ne vrijedi ovaj od lani?-čudio se Medo.
-Ne vrijedi!- odbrusi mu matičar.
-Kako ne vrijedi, života ti!? Pa nije mi se pomaknuo datum rođenja- nije se mogao načuditi Medo.
-Ne vrijedi. Svi po 30 kuna za nove.
Onda su ih ureda za suradnju sa EU poslali u katastar, po satelitske snimke parcela.
-Označite na ovim snimkama gdje su vaše parcele- zatražili su ih u katastru.
-Ali, to je sve jedna šuma- slegne Vuk ramenima.
-Naša djelatnost spada pod stare šumske zanate sakupljača plodova i spravljanja ljekovitih napitaka- odreferira Jazavac članak propisa koji je naučio i po kojem im nisu trebali nikakvi izvadci iz katastra.
-Svejedno, trebate označiti parcele na kojima obavljate svoju djelatnost- nepopustljivi su bili u katastru.
-Dobro, ove tu- pokaže Vuk na karti.
-Samo malo, to ne može biti, to je prema našim dokumentima državni rudnik.
-Kakav rudnik!?- blene Medo.
-Rudnik kamenog ugljena.
-Nema tu nikakvog rudnika.
-Evo, tu meni lijepo piše, možete pogledati. Carski i kraljevski rudnik, ustanovljeno 1885. godine.
-Ali to je već sto godina sve zatrpano...
-Po našim dokumentima nije. Dok to ne riješite sa Agencijom za upravljanje državnim zemljištem, ne možete dobiti potvrde katastra. 170 kuna za biljege, molim.
-Ali, kakve ljute biljege, pa nismo ništa dobili!?- zine opet šokirani Medo.
-Za uvid u situaciju!- spremno mu odvrati šef katastra.
-Koju crnu situaciju...
No, platili su i otišli do Agencije. Odakle su ih poslali u gruntovnicu, po vlasničke papire.
-Ne mogu vam dati vlasničke listove, zemlja stoji na Cara- mirno im saopći gospođa iza debelih naočala i vrati se "Mojoj sudbini".
-Kojeg mrtvog Cara!?- blenuše svi uglas.
-E, upravo na mrtvog Cara, Franju Josipa.
-I što da sad mi radimo?
-Tužite ga, da vam sud ishodi dozvole.
-Koga da tužimo?
-Cara.
-Kako da ga tužimo, kad je mrtav?- zine Medo, pitajući se jesu li uopće na pravom mjestu, u gruntovnici, ili su skrenuli krivo, pa završili u kakvoj duševnoj bolnici.
-Tužite mu nasljednika.
-A tko mu je nasljednik?
-Dati će vam na uvid u austrijskoj ambasadi. 120 kuna platite kod mene za uvid u situaciju.
-Koju situaciju!?- zinuše opet sva četvorica.
-S Carem. Tužba će vas koštati oko 2000 kuna, no ako uzmete dobrog advokata, dobiti ćete čiste papire za 12 mjeseci. Sve skupa vas ne bi trebalo koštati više od 20 tisuća kuna.
-Dvadeset ti tisuća milih rotkvi!- zalupi Zeko vrata za sobom.
Sada je našim poduzetnicima već znatno spao početni elan. Iz EU ureda su ih poslali u poreznu upravu.
-Uplatite tri mjesečne rate PDV-a i potpišite jamstva za banku da jamčite svojom imovinom naplatu poreza i davanja.
-Pa nismo još ništa ni počeli raditi! Kako da platimo porez? Na što!?- zinuše opet naši nesuđeni poduzetnici.
-Kao osiguranje državi.
-Od čega!?
-Od nenaplate poreza i davanja. Evo vam lista davanja i naknada koje morate platiti da bi mogli zatražiti sredstva i dozvole za pokretanje obrta.
Naša družina uzme listu i izađe iz porezne uprave. Dođoše pred banku i bez dogovora stanu. Zeko uzme čitati što sve moraju platiti i podmiriti da bi mogli pokrenuti biznis.
-Evo, ovoga ima, samo malo...583. 583 stavke u neporeznim davanjima. Plus porez paušalni, PDV, plus još gradski prirezi.
-O, majko mila!- uzdahne Jazavac.
-Ajmo mi, prijatelji, lijepo natrag u našu šumu, dok nam još nisu i kožu sa leđa zatražili- predloži Medo.
-Ajmo, ljudi. Nema od ovoga kruha.
-Slušajte ovo- nije Zeko odustajao od svoje čitabe. - Naknada za uznemiravanje domaćih ptica pjevica. Pa ovo: naknada za zbrinjavanje otpadne papirnate ambalaže od poštanskih paketa iz inozemstva.
-Jeste vi ljudi svjesni da nas nitko nigdje nije pitao što bi mi uopće radili- zamišljeno si je brundao Medo.
-Slušajte sad ovo- nije se dao smesti Zeko, koji je već polako bio na rubu živčanog sloma, što se očitovalo neprestanim miganjem ušiju. - Muzejska renta za posebno postupanje sa klasičnim kipovima!
-To valjda plaćamo nekoga da vodi kipove na pišanje- bubne Vuk.
- A gle sad ovo: naknada za redoviti proktološki pregled gnuova u zoološkom vrtu. Za koju majku božju ja moram plaćati pervertita koji kopa po guzici afričkim kravama!??
Već su odmakli od grada, no Zeko se nikako nije mogao smiriti.
-Ja moram plaćati to što nas vlastita država sodomizira!- bjesnio je.
-No, smiri se. Nećemo ništa platiti nikome- smirivao ga je Vuk.
-Slušaj ti, ovo je ionako bila tvoja ideja!
-Nije bila moja ideja- branio se Vuk. - Lijepo sam vam rekao da sam čuo ministra malog poduzetništva i obrta da će se poslovanje i otvaranje obrta pojednostaviti.
-Jebo taj ministar onoga tko mu vjeruje!- pjenio se Zeko.
-Zeko, daj se smiri- zabrunda Medo, koji je još bio pod dojmom onoga što su u gradu čuli. - Idemo doma popiti po jednu da se malo smirimo, a sutra ćemo posao nastaviti po starom.
-Jebo ih gnu 583 puta u guzicu u općini, sve, koliko god ih ima!- sumira Zeko situaciju.

I tako se od slijedećeg dana nastavilo opet sve po starom. Medo je i dalje primao braniteljsku invalidsku mirovinu, zarađenu jer se jedanput za vrijeme rata toliko opio da je zaspao u minskom polju, odakle su ga izvlačili 12 sati. Nakon toga mu je doktor dijagnosticirao PTSP i alkoholnu padavicu. Vuk je nastavio primati naknadu za nezaposlene i motati se po kladionicama. Jazavac je dobio čak i povećanje socijalne pomoći, jer je uspio svu imovinu prepisati na punicu, koja je primala stranu mirovinu, što nije ulazilo u imovinski cenzus. Ukratko, svi su se vratili na teret državnog proračuna, pošto je država izračunala da je za nju i sve njene porezne obveznike to puno bolje, nego da im dopusti da jednostavnije pokrenu vlastiti posao i počnu puniti proračun.
Nastavili su i dalje ilegalno prodavati alkohol stanovnicima šume, pojačano početkom mjeseca, nakon što poštari i lugari prime plaću. Vuk je tu i tamo u gradu utopio i koju kutiju duhana. Jedino je Zeko još uvijek čekao da uđe u program stručnog usavršavanja za minimalnu naknadu, pošto je završio Višu šumarsku školu, smjer kušač zeljastog bilja. S obzirom na to da nije imao veza i da nije bio član nikakve političke stranke, u gradu su mu rekli da će njegov red za usavršavanje biti negdje krajem 2021.
No, onog dana kad su se vratili iz grada neobavljenja posla, Zeko je bio akter jednog incidenta. Kako je bio slabo otporan na alkohol i teško podnosio nepravdu, Zeko se nakon par čašica vratio u grad. Došavši u općinu, uletio je u ured gradonačelnika, koji je bio usred sastanka sa predsjednicima lovačkih društava. Svima im je obećao besplatan proktološki pregled, a lovce je dodatno častio maštovitim prijedlozima odnosa koji je uz njih uključivao još i gnuove i ministra malog poduzetništva. Iz ureda gradonačelnika ga je izveo portir, koji je pozvao i policiju.
-Jebala vas Europa!- urlao je Zeko dok su ga uvodili u policijski auto.
Unutra su mu morali staviti lisice i na uši, jer je stalno lamatao njima, pokušavajući uključiti sirenu, da se, kako je u izvješću naveo šef smjene koji ga je privodio, "jedanput i on vozi pod sirenama kao neki važan kurac". U policijskoj postaji su ga vezali za ležaj, jer je počeo skakati i urlati na čistačicu i načelnika policije gdje su oni bili 1991. Naime, načelnik je to preosobno shvatio, jer je u gradu bila javna tajna da je on svoj ratni put prolazio u Prater brigadi, obilazeći sve dijelove Schonbrunskoga ratišta.
Vuk i Medo su ujutro došli po Zeku, platili jamčevinu i odveli ga mamurnog kući. Na početku šume su zastali, da se Zeko malo osvježi i da lugaru predaju ugovorenu dostavu.

Oznake: Gospodarstvo, progres, poduzetništvo