U debeloj magli besmislica, floskula i doskočica koje nas obavijaju ovih dana izgubila se nepovratno vijest o korištenju sredstava iz fondova EU. Vijest je objavio jedan portal vezan uz agrar i srodne teme i probleme. Radi se o korištenju sredstava iz IPARD programa u 2012. godini. To su novci koje je Europska komisija namijenila Hrvatskoj i prema konačnom izvješću za 2012. godinu, Hrvatska je morala vratiti 50 % tih sredstava jer ih nije iskoristila. Situacija u ovoj godini biti će ista, opet ćemo polovicu namijenjenih sredstava morati vratiti, jer nemamo programe za njihovo korištenje.
Da podsjetimo sve one koji ne mogu istovremeno razmišljati o više od dvije stvari ( a sad su to referendumi, slova ili nogometaši): taj program je ono kada vam netko ( EU ) da novac nepovratno da vi s njime nešto napravite. To što ste napraviti ostati će samo vama, vi ste dužni samo napraviti plan kako ćete nešto napraviti. Neće se potrošiti 50 milijuna kuna na referendum, neće se plaćati razbijene ploče i dnevnice policajcima- sve iz proračuna, neće se iz proračuna financirati neviđeni talenti s loptom i lešinari oko njih. Nego će se proračun puniti. Netko nam je voljan dati gotov novac. Mi smo samo morali napraviti plan kako ćemo ga potrošiti i dozvoliti uvid u to trošenje. I nismo to napravili. I nismo dobili novac. I nikome ništa. Koga još zanimaju motika, krave i čeprkanje po blatu? Od toga možete dobiti samo žuljeve, zaprljati se i stalno smrdjeti. Ako netko i poželi znati o čemu se tu radi, ode na Facebook i igra Farm life, ili kako se već ne zove virtualan uzgoj mrkve i švedskih landrasa. Vele da je proizvodnja hrane najvažnija grana proizvodnje i temelj opstanka naroda/države. Nakon toga dolaze energetika i sve ostalo. Jer, nakon zraka i vode, hrana je slijedeće bez čega nećete dugo moći toviti virtualne junce i voditi revolucije na forumima. No, kod nas nije tako.
Nositelji IPARD programa kod nas su Ministarstvo poljoprivrede i Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU. Cijeli se posao trebao realizirati preko Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju. Prema brojkama, odradilo se pola posla. Brojke iz EU ne lažu, novci se bez konkretnih programa ne dobivaju. A programi nisu provedeni i napravljeni iz nekoliko razloga.
Prvi i osnovni razlog je nedostatak strategije i plana za dugoročni razvoj sela i poljoprivrede. Sve što je kod nas na tom području započeto, nije se maklo sa papira ili lijepih želja na radiju i televiziji. Slijedeći razlog je nespremnost i nesposobnost birokracije na svim razinama- državnoj, općinskoj, županijskoj. Nesređenost i nepotpunost dokumenata u gruntovnicama, katastru.Zatim nekoordiniranost ministarstva sa svim svojim agencijama koje sudjeluju u cijelom poslu.
Najveći problem u tome svemu je taj što ne postoji dovoljan broj sposobnih i kompetentnih ljudi za određivanje poslova oko projekata. Sve agencije imaju svoje ispostave po svim gradovima u državi, ali rijetko gdje imaju ljude sposobne za rad na EU projektima. Sve je zaokruženo nepovezanošću naših službi u samom središtu Europske unije sa službama u Hrvatskoj.
Sama se lokalna uprava popunjava po partijskoj i rodbinskoj liniji i još uvijek ljudi teško shvaćaju kako će se ubuduće moći dolaziti do novčanih sredstava. Naročiti na polju agrara, gdje će jedini način za dobivanje potpora biti preko programa Unije. A za to će svaka lokalna uprava morati imati sposobne ljude koji će stalno pratiti pokretanja europskih programa i natječaja i onda raditi na projektima, kako bi mogli aplicirati za sredstva. To je jedina formula. Tko je to shvatio na vrijeme, nešto je napravio, tko nije shvatiti će sigurno, samo na puno teži i bolniji način.
Dolazimo i do pitanja i odgovornosti za sve ono što je do sada propušteno ili učinjeno onako kako se nije smjelo. Dosadašnje isplate poticaja bile su, ne bi čovjek vjerovao, namijenjene drugim stvarima, a ne kupnji glasova, automobila ili plazma televizora. Za to, vrlo vjerojatno, neće nitko odgovarati. S tim je novcima u red trebalo dovesti svu dokumentaciju po državnim i gradskim upravama. I sami seljaci su s tim poticajem trebali srediti svoje vlasničke papire i ulagati u infrastrukturu za proizvodnju, kako bi ulaskom u EU mogli konkurirati za sredstva iz fondova. Ministarstvo i agencije su ih u tome trebale educirati i nadzirati, po potrebi i sankcionirati. Zakazali su svi elementi u sustavu. Sada se događa to da više nitko ne dobiva novce. Osim za konkretne projekte. Koji moraju imati glavu i rep. I sada su svi iznenađeni, ljuti, zbunjeni. U ministarstvu, agencijama, gradovima neće se promijeniti ništa dok na sve pozicije ne dođu sposobni ljudi. Može netko biti mudar, Hrvat, katolik, Srbin, gey, nosilac spomenice, ali ako nije obrazovan i sposoban za obavljati taj posao neće ga obaviti. A štetu će trpjeti svi. I krajnji korisnici koji neće dobiti sredstva za svoj rad i država koja neće dobiti porez, a još će morati platiti i penale Uniji, zato jer ne zna potrošiti novac da nešto s njim proizvede, a ne da ga pojede i popije.
Malobrojni poljoprivrednici koji se još bave poljoprivredom sada su ljuti jer neće više dobiti novac bez kontrole i trošiti ga na sve što im padne na pamet, ili su razočarani jer im nitko nije ništa po tom pitanju objasnio. Oni koji su dobivali novac a niti do sada nisu ništa radili i dalje će dane provoditi po seoskim gostionicama i trgovinama i rušiti vlast, samo će sada imati smanjeni budžet za tekuća pitanja.
Za 2014. godinu predviđeno nam je preko 330 milijuna eura iz IPARD programa. To je puno veći novac nego što smo do sada imali na raspolaganju, ali ako je suditi prema dosadašnjoj praksi i sposobnosti ljudi koji se s tim pitanjima bave ( i za što su plaćeni iz proračuna), vrlo je vjerojatno da ćemo biti prva zemlja Unije koja će više novaca morati vratiti ili uplatiti kroz penale, nego što je uspjela kroz projekte povući. U prilog tom zaključku ide i stanje u Ministarstvu poljoprivrede, gdje se pomoćnici i savjetnici ministra smijenjuju brže nego Dinamovi treneri, a i učinci su im jednaki. A valja imati na umu i to da je sadašnji ministar uspio uprskati svoj posao sa običnom seoskom poljoprivrednom apotekom. I da su mu to bile kvalifikacije i preporuke za mjesto ministra.
Kad vam netko ponudi desetke milijuna eura a vi ih ne uzmete ( nebitno iz kojeg razloga, ali nije naodmet naglasiti da je u našem slučaju razlog nesposobnost i nepripremljenost napraviti nešto, za što smo već prije desetak godina znali da ćemo morati napraviti želimo li novac), ali ste zato gotovo plebiscitarnom potporom politike, naroda, crkve, udruga odlučili da ćete prosuti 50 milijuna kuna na referendum da se utvrdi hoće li se nešto što se je do sada zvalo tako i tako i dalje zvati isto ili nekako drugačije, mada će u biti ostati isto što je i bilo ( i to u trenutku kada je otkriveno da nam je rupa u financijama veća od grčke), onda to dokazuje samo jedno. Darwinova teorija evolucije o preživljavanju, razvoju, opstanku i prilagodbi najboljih, najpametnijih i najsposobnijih je, barem u našem slučaju- čisti promašaj!

Oznake: nešto što više nikoga ne zanima